Udruga poreznih obveznika Lipa predstavila je u utorak rezultate projekta Crna knjiga u kojem je evidentirala i dokumentirala slučajeve netransparentnog i neefikasnog trošenja novca poreznih obveznika. Projekt je predstavljen krajem 2017. godine. Pokrenuta je i crowdfunding kampanja u kojoj je prikupljeno 120 tisuća kuna od petsto donatora. S tim sredstvima kreirana je internetska stranica, objavljene je knjiga i plaćeni su ljudi koji su sudjelovali na projektu, rekao je predsjednik Lipe Davor Huić.
Prikupljeno je stotinjak primjera iz tri izvora – izvješća Državne revizije, medija te putem dojava građana. Najzanimljivijih četrdesetak primjera objavljeno je u prvom izdanju Crne knjige. Među njima su subvencije za brodogradnju, Snježna kraljica, sudski spor koji je trajao 45 godina, 10 tisuća kuna potrošenih iz proračuna za janjetinu, besplatni prijevoz za milijun kuna, 130 milijuna neplaćenih najamnina za državne stavove, gubitak 49 posto vode iz vodovoda na državnoj razini…
>>Prijavite netransparentno trošenje javnog novca
Crnu knjigu predstavili su izvršni direktor Udruge Lipa Zoran Löw i predsjednik Udruge Davor Huić. Nakon prezentacije uslijedio je panel u kojem su uz predstavnike Udruge Lipa sudjelovali ekonomski stručnjaci Velimir Šonje i Vuk Vuković
“Ovim projektom želimo upozoriti građane na nemar kojim se upravlja njihovim sredstvima. Naša misija je da suzimo prostor za manipulaciju javnim novcem i povećamo efikasnost javnog sektora“, poručio je Huić.
Potpore gubitaškim poduzećima
Država je prema brodogradilištu Uljanik kroz garancije izložena u iznosu većem od 4,5 milijardi kuna. Priča se o mogućem restrukturiranju čiji bi trošak mogao dosegnuti deset milijardi kuna.
U posljednjih 20 godina u brodogradnju je uloženo više od 35 milijardi proračunskih kuna. Samo Uljanik grupi je od 2010. do rujna 2018. izdano 7,5 milijardi kuna jamstava.
Jamstva se stalno odobravaju gubitaškim tvrtkama, nema osiguranja naplate ni nadzora kako se troše sredstva, upozorava Udruga Lipa.
“Najveći problem s državnim jamstvima je da nemamo pravih analiza koje bi opravdale sva ta ulaganja. Idemo napraviti analizu što je krenulo krivo i što možemo napraviti da se takvo što više ne dogodi. Što možemo naučiti iz dosadašnjih iskustava? Što je loše u sustavu državnih jamstava? Idemo napraviti “, tumači Huić.
Trebalo bi utvrditi jasnu politiku i kriterije za odobravanje jamstava i dodjelu potpora, uvesti procedure za nadzor trošenja, obustaviti jamstva poduzećima čije uprave ne troše potpore namjenski ili ostvaruju gubitke te svojim poslovanjem dovode do aktiviranja jamstava, predlaže Lipa.
Upravljanje državnim imovinom
Država raspolaže velikim brojem nekretnina, zemljišnih čestica i stanova. Državna revizija utvrdila je da je 4500 tisuće stanova useljeno bez ugovora, a u razdoblju od 1995. do 2013. otpisano je 133 milijuna kuna potraživanja za najam državnih stanova.
“Zašto država raspolaže s velikim brojem stanova potpuno je nepoznato. Tu se otvara ogroman prostor za manipulacije“, kaže Huić te upozorava na nemar državnih agencija nadležnih za naplatu najamnina.
Lipa predlaže uspostavljenje kataloga iznajmljenih stanova u vlasništvu države s osnovnim podacima, uključujući evidenciju o plaćanju najamnine.
“Treba uvesti strogu proceduru preispitivanja pravne valjanosti ugovora, urednog plaćanja najamnine te automatski poduzeti pravne korake ako se najamnina uredno ne plaća, Bez iznimaka. A sve oslobođene stanove treba prodati na tržištu“, poručio je Zoran Löw.
Željeznice
Za željezničku infrastrukturu izravno iz državnog proračuna izdvaja se 450 milijuna kuna, dodatnih 508 milijuna kuna dolazi iz trošarina za gorivo.
“Željeznice generiraju svake godine ogroman gubitak. Također imaju u vlasništvu tisuću stanova i nekoliko planova restrukturiranja koji godinama leže u ladicama“, kažu predstavnici Udruge Lipa.
Njihova je preporuka da se privatiziraju sve usluge (prijevoz i održavanje) te da u državnom vlasništvu ostane samo infrastruktura.
Na primjedbu što bi bilo s nerentabilnim željezničkim linijama za koje postoji javni interes. Huić i Loew odgovaraju da država može subvencionirati takve linije i u slučaju da ih održavaju privatni prijevoznici.
No, tko bi uopće bio zainteresiran za privatizaciju hrvatskih željeznica?
Potpore privatnim poduzećima
Osim poduzeća u svom vlasništvu, država subvencionira i privatna poduzeća. Tvrtkama u javnom sektoru odobrene su potpore u ukupnom iznosu 1,41 milijarde kuna, a trgovačkim društvima, poljoprivrednicima i obrtnicima izvan javnog sektora (bez EU sredstava) 2,23 milijarde kuna.
Huić tvrdi da je udio potpora u hrvatskoj ekonomiji oko 2,5 posto dok je u Europskoj uniji prosjek između 0,5 i jedan posto.
Lipa se protivi financiranju “gubitaških tvrtki koje ovise o potporama“.
“Treba utvrditi politiku dodjela potpora, redovno i transparentno objavljivati podatke o dodijeljenim potporama i razloge dodjele. Također, treba uvesti kontrolu troše li se sredstva namjenski te obustaviti subvencije tvrtkama koje potpore ne troše namjenski ili ne postižu planirane ciljeve“, kaže Huić.
Zalažu se i za usvajanje politike dugoročnog smanjenja potpora. Na primjer, za 10 posto godišnje dok se potpore ne svedu na razinu prosjeka Unije.
Gubici u vodovodnom sustavu
U hrvatskom vodovodnom sustavu gubi se 49 posto vode. Jedan dio gubitaka nastaje zbog dotrajalih cijevi, a jedan dio zbog ilegalnih priključaka. U nekim lokalnim vodovodima gubici su izuzetno veliki. Gračac na primjer gubi 91 posto vode, Imotski 82 posto, Otočac 77 posto, a Zadar 67 posto. Zagreb je s gubitkom od 47 posto nešto bolji od hrvatskog prosjeka.
Građeni plaćaju godišnje 1,2 milijardi kuna za parafiskalne namete vezane uz vodu, a poduzeća 800 milijuna.
“Treba napraviti neovisnu analizu gubitaka i popraviti sustav. Na što se troši dvije milijarde kuna?“, pita se Löw.
Zdravstveni sustav
“Trošak zdravstvenog sustava od 1997. do danas porastao je tri puta, u situaciji kada broj stanovnika pada. Kvaliteta zdravstva jest nešto porasla, ali nisam siguran da možemo reći da je porasla tri puta“, razlaže Huić.
Rashod koji se odnose na zaposlene u hrvatskim bolnicama variraju između 42 i 81 posto, što ukazuje na veliku neujednačenost.
Ukazuje i na navod Eurostata iz 2017. da je “broj smrti koje su se mogle spriječiti porastao, iako je porastao broj medicinskog osoblja i opremljenost“.
Gotovo svaki ministar zdravstva u posljednjih petnaestak godina proveo je svoju “reformu“, ali bez značajnijih rezultata.
Lipa preporučuje da se uvede mjerenje uspješnosti kvalitete i kvantitete rada liječnika te da razvoj njihove karijere ovisi o tim rezultatima.
Treba provesti reorganizaciju sustava prema kriterijima optimizacije i troškova. Treba omogućiti da bolnice mogu ugovarati pružanje usluga s privatnim sektorom, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne bi se trebao baviti osiguranjem nego nadzorom poslovanja bolnica.
S obzirom na to da privatni osiguravatelji pažljivo biraju da osiguravaju što zdravije klijente, to bi značilo da bi dio građana ostao bez dopunskog zdravstvenog osiguranja. No, trošak zdravstvenog sustava sigurno bi se smanjio.
Pravosuđe
“Brzo, efikasno i pravedno sudstvo temelj je zapadnog svijeta. Mi još nismo postali dio toga“, rekao je Huić. Ilustrirao je to primjerom iz Trogira u kojem je sud nakon 45 godina spora donio nepravomoćnu presudu. Sudac koji je presudu donio rođen je šest mjeseci nakon početka spora. A prema nepravomoćnoj presudi grad Trogir mora platiti dva milijuna kuna naknade.
Presude su neujednačene, procesi dugo traju, vladaju neznanje, korupcija i pravna nesigurnost.
Nužna je radikalna depolitizacija pravosuđa. Kao i liječnici, suci trebaju napredovati u skladu s rezultatima svog rada, poručuju iz Udruge Lipa.
Financiranje udruga
Analiza je pokazala da je Nacionalni park Plitvička jezera prije nekoliko godina potrošio 27 milijuna kuna na financiranje udruga i sponzorstva. Bez obrazloženja, bez kriterija, bez javnih natječaja.
“Financiranje udruga na lokalnoj razini je mehanizam kroz koji se ogroman javni novac odljeva u privatne džepove, a ne postoji nikakav sustav analize i kontrole koji bi pokazao je li je svrha u koju je potrošen novac opravdana s javnog stajališta“, tumači Davor Huić.
Više od 50 tisuća udruga u Hrvatskoj mahom se financira iz proračuna. Donacije iz proračuna iznosile su 1,18 milijardi kuna, strane vlade i organizacije donirale su udrugama 448,1 milijun kuna, trgovačka društva i ostale pravne osobe 315 milijuna kuna, ostale donacije iznosile su 164,4 milijuna kuna, a građani su udrugama dali samo 67,8 milijuna kuna.
Udruga Lipa traži strože uvjete financiranja. Predlažu da se uspostavi opće pravilo prema kojem ni udruga za svaku kunu potpore morala prihodovati jednu kunu vlastitim djelovanjem odnosno donacijama građana. Predlažu i olakšice za donacije.
Mlade treba učiti kako ih zavaljaju kad postanu porezni obveznici
Velimir Šonje u osvrtu na prezentaciju rekao je da ona okupljenima nije donijela neke nove informacije, ali da su prezentacija i knjiga izuzetno koristan komunikacijski alat.
“Postoje ljudi, od parlamenata do zadnjeg hrvatskog sela, koji ove stvari vide drugačije od nas, koji ih prihvaćaju, toleriraju ili su sami dio svega toga. A možda ljudima dimenzije svega toga nisu poznate. Iza ovih podataka stoji niz političkih fenomena: mito, korupcija, nepotizam, klijentelizam, trgovanje utjecajem, neefikasno upravljanje. No, za bolje razumijevanje nedostaje analitički dio”, rekao je Šonje.
Zamjerio je što su prezentaciji izmiješana sustavna pitanja (zdravstvo i pravosuđe) sa slučajevima. Međutim, dodao je kako bi se primjeri iz Crne knjige trebali koristiti prilikom predavanja o financijskoj pismenosti kako bi se mlade osvijestilo o tome kako ih se manipulira.
“Djeca bi od osnovne škole trebala učiti kako ih zavaljaju kada postanu porezni obveznici. Treba ih osvijestiti što je proračun, što je novac poreznih obveznika, koji su sve oblici i načini kako se ljudi u javnom sektoru dovijaju kako bi iskrivili sustav u svoju korist. Kada bi se to učilo u školi, vjerojatno bismo za 20 godina postali bolje društvo”, poručio je Velimir Šonje.
Odsutnost odgovornosti na svim razinama
Vuk Vuković je kao zajednički nazivnik svih iznesenih primjera naveo odsutnost bilo kakve odgovornosti za rezultate na svim razinama i prema bilo kome. Kao jedno od mogućih rješenja ponudio je raspisivanje javnih natječaja za sve direktore i članove uprava javnih poduzeća. “Još važnije je da se kompenzacija svakog od njih veže za učinak.”
“Nigdje u Hrvatskoj to tako ne funkcionira i to je razlog zašto se dešavaju ovakvi primjeri svugdje. To je tako gdje god postoji sprega odnosno utjecaj politike na rad javnih poduzeća.“
No, Vuković je odmah upozorio i na potencijalni problem javnih natječaja. “Koliko kvalitetnih ljudi imamo za takve pozicije? Selekcija je problem na svim razinama, i u privatnom i u javnom sektoru. Sve se radi stihijski, bez planova i podataka To je problem koji vidim svakodnevno.“
Davor Huić podsjetio je da je unutar izvršne vlasti bilo nekoliko pokušaja da se uvedu javni natječaji za upravljačke pozicije u javnim poduzećima, ali sve inicijative su zapele. Vladajući su, bez obzira na stranu političkog spektra, na kraju zaključili da su to dugotrajni i složeni procesi.
Velimir Šonje podsjetio je da smo dobili Ministarstvo imovine, ali nismo dobili nove upravljačke modele. “Profesionalno upravljanje je rak rana i ključ velikog broja hrvatskih reformi.“
Kada je riječ o pravosuđu. Vuković smatra kako u sadašnjem sustavu odvjetnik nije motiviran da pobjedi za svog klijenta. “Odvjetnikov je interes da proces traje što duže. Izgubio ili pobijedio, on mora biti plaćen. Gubitnička strana snosi troškove postupka.“
Sudac mora osjetiti kad mu ponište presudu
“Koja je motivacija suca da presudi u sporu koji traje jako dugo? Hoće li mu se oduzeti plaća ako ništa ne poduzima kako bi riješio probleme?“, nastavio je Vuković. “Ako viši sud poništi presudu nižeg suda kao nezakonitu, sudac nižeg suda to mora osjetiti na plaći. Također, ako sudac ne ispuni kvotu, nema plaće.“
“Suci bi se sigurno pobunili. Prigovorili bi da zahtijevamo od njih i efikasnost i brzinu. Da, apsolutno. Sudačka pozicija mora biti časna i dobro plaćena. A ako je nešto dobro plaćeno, to mora nositi i određene rizike. Iza svakog posla koji je dobro plaćen mora stajati odgovarajuća razina odgovornosti i motivacija da se posao dobro odradi“, smatra Vuk Vuković.
Davor Huić najavio je da Udruga Lipa namjerava dublje tematski analizirati prikupljene primjere te doraditi preporuke “u nadi da možemo utjecati na politički proces“. “Kao udruga civilnog društva ćemo pritiskati, ali inicijativu moraju preuzeti političke stranke“, istaknuo je.
Šonje: Izvršna vlast ne čita preporuke
Velimir Šonje rekao ju, pak, da ne vjeruje u preporuke kao sredstvo borbe. “Mislim da ih izvršna vlast ne čita i ne percipira. Ona reagira isključivo na pritisak javnosti, medija i politike. U tom smislu bih se vratio na ono da su prezentacija i knjiga komunikacijski alat koji je izuzetno koristan.“
Podsjetio je i na zlouporabu ideoloških ili makroekonomskih argumenata u borbi za stavke u proračunu kako bi sudionici rasprave opravdali interese skupine koju zastupaju. “Makroekonomski i ideološki argumenti se u pravilu koriste kako bi se zamaglili interesi skupine koja stoji iza nekog zahtjeva za javnim novcem. Masa plaća, izdaci za kupnju roba i usluga – ono što u Hrvatskoj zovemo državna potrošnja – čini oko 20 posto BDP-a. To je taj dio koji se raspodjeljuje preko države i oko kojeg se vode najveće borbe o kojima ovom prilikom govorimo.“
“Zato o ovakvim stvarima, koliko god bile anegdotalne, treba govoriti kako bismo razgolitili kvaziargumente kojima se prikriva interes. Ekonomisti kao struka premalo reagiraju na to kada se njihovi argumenti ukradu od strane interesnih skupina koje ih počnu koristiti kako bi opravdale svoje zahtjeve. Više reakcija u javnom prostoru je dobar put“, zaključio je Šonje.
Udruga Lipa nastavit će i u ovoj godini prikupljati i objavljivati nove slučajeve neracionalnog ponašanja naših političkih struktura.