Unatoč činjenici da ekonomske i financijske sankcije prema Rusiji pokrivaju sve više aspekata gospodarskih veza, utjecaj na rast BDP-a u ostatku Europe vjerojatno će ostati donekle ograničen. Iako je u igri bezbroj čimbenika, oni ključni otkrivaju da agresija na Ukrajinu (i povezane sankcije) ne bi trebala previše dramatično omesti gospodarski rast izvan istočne Europe.
Prvo, izravne gospodarske veze između Rusije i regije Srednje i Istočne Europe (SIE) ili europodručja prilično su ograničene, dijelom i zbog ruskog izolacionizma u nedavnoj prošlosti, iako energetska ovisnost ostaje ključno pitanje za europodručje i SIE. Dodatno, potpora također dolazi i od solidnih globalnih gospodarskih izgleda jer su ključna gospodarstva (SAD i Kina — iako je potonja otežana novim valom Covida-19) još manje izravno pogođena ovim ratom i još uvijek se očekuje scenarij “razumnog” gospodarskog rasta (scenarij bliži onome što smo vidjeli u kontekstu “dužničke krize europodručja”).
Utjecaj sankcija na gospodarski rast u Europi
No, postoji još nekoliko kanala kojima nove sankcije negativno utječu na gospodarski rast u Europi.
- Prvo, šok opskrbe (potpuna uska grla i nestašica određenih roba, nafte i plina, a Rusija i Ukrajina su važni igrači na globalnim tržištima roba) i dalje gura inflaciju potrošačkih cijena i cijene inputa prema gore (zbog veće premije za rizik i smanjenih resursa burzovnih roba).
- Drugo je kanal povjerenja (što dovodi do pogoršanja povjerenja potrošača i industrije).
- Treće, Ukrajina se posljednjih godina razvila u određeno proizvodno i informatičko središte. Stoga se i ovdje mogu pojaviti određeni šokovi u europskim lancima opskrbe.
- Konačno, uvjeti financiranja odražavat će veće premije rizika i kratkoročnih negativnih kretanja na tržištima kredita i dionica.
U europodručju će šok ponude roba vjerojatno imati najveći utjecaj na rast. Analitičari RBA u svojim novim predviđanjima ne očekuju ozbiljna previranja na financijskom tržištu (financijska izloženost Rusiji je podnošljiva) ili produljenu krizu povjerenja među gospodarskim subjektima. Nasuprot tome, rebalans trgovinske razmjene i, prije svega, smanjenje uvoza roba iz Rusije treba se smatrati naglim i trajnim. Iako je prvo također više problem za pojedinačna poduzeća nego za gospodarstvo u cjelini, cijene i dostupnost potrebnih sirovina su vrlo važan čimbenik. Stoga se sama po sebi nameće usporedba sa šokovima cijena nafte iz 1970-ih.
Razlike u odnosu na naftni šok iz 1970-ih
Međutim, u obzir se moraju uzeti bitne razlike u odnosu na to vrijeme. S pozitivne strane, zapadna gospodarstva manje su ovisna o jeftinoj nafti nego prije 50 godina. Gospodarska struktura očito se pomaknula prema uslugama. Ekonomska politika također bi se trebala temeljiti na iskustvu tog vremena. Stoga treba izbjegavati pretjerane reakcije fiskalne i monetarne politike koje rezultiraju trajnom vrlo visokom stopom inflacije ili ozbiljnim gospodarskim padovima. S druge strane, treba uzeti u obzir ne samo stalno visoku cijenu nafte (proizvoda), već i manjak drugih sirovina (osobito plina). Osim toga, trenutnu situaciju karakterizira niži potencijalni rast i utjecaj pandemije koronavirusa.
Ipak, u prvom i drugom tromjesečju analitičari RBA očekuju da će oporavak uslužnog sektora (prestanak ograničenja zbog korone) u početku kompenzirati pad industrijske proizvodnje. Dakle, unatoč industrijskoj recesiji od drugog tromjesečja nadalje, analitičari očekuju tromjesečne stope rasta u prvoj polovici 2022. na prosječno 0,6 posto na kvartalnoj razini. Međutim, čim se završi uspon u uslužnom sektoru, cjelokupno gospodarstvo trebalo bi ostati “bez energije”.
U drugoj polovici godine do početka 2023. analitičari RBA očekuju samo stagnaciju ili umjeren rast gospodarske proizvodnje, čemu će najviše pridonijeti neto izvoz i javna potrošnja. Ukratko, ekonomska slabost koju očekuju neće biti rezultat nedostatka potražnje, nego stalne nestašice. Ovo okruženje uskih grla u opskrbi i proizvodnji (intermedijarnih) dobara zapravo je karakteristično za europsko gospodarstvo već dobrih godinu dana i nastavit će se bilo povezano s Coronom ili političkim razlozima. Uz gospodarski razvoj koji analitičari očekuju prognoza BDP-a za 2022. neznatno je revidirana na niže (s 3,3% na 3,0% godišnje), ali ima značajan utjecaj na procjenu rasta za 2023. (s 2,5% na 1,0% godišnje).
Srednja Europa
U Srednjoj Europi na rast će najviše utjecati smanjene domaće potražnje zbog relativno visoke razine inflacije koja snažno utječe na dohodak kojim raspolažu kućanstava i šoka ponude koji utječe na industrijsku proizvodnju. Slično europodručju, drugi kvartal 2022. vjerojatno će biti bolji od ostatka godine, s obzirom na još uvijek kontinuirani oporavak od pandemije. Međutim, u duljoj perspektivi, poremećaji u industriji koji proizlaze iz uskih grla u opskrbi energijom vjerojatno će usporiti gospodarski rast u zimi 2022-2023. Loš početak 2023. bit će ublažen priljevom sredstava iz NextGenerationEU, koji bi trebao podržati ulaganja unatoč vjerojatno prolongiranoj slabosti industrije. Postoje neke razlike između stope rasta u pojedinim državama jer su neke zemlje više ovisne o ruskom (energetskom) uvozu, kao i u razlici u veličini pozitivnih učinaka fondova NGEU.
Jugoistočna Europa
Izravan utjecaj na gospodarstva Jugoistočne Europe još je manje izražen od onog u Srednjoj Europi i europodručju, jer većina zemalja (osim Bugarske) imaju ograničene ekonomske veze s Rusijom i manju ovisnost o ruskom uvozu energije. Najjači dodatni utjecaj će doći od smanjenja privatne potrošnje, uglavnom uzrokovane većom inflacijom, ali i nižim rastom u europodručju i manjim inozemnim doznakama.
Međutim, u nekim nekim zemljama u regiji, posebice onima koje neće imati toliko koristi od sredstava NGEU-a, moglo bi doći do smanjenja privatnih ulaganja, uslijed pritiska visoke nesigurnosti. Stoga su analitičari RBA svoje progoze za 2022. i 2023. revidirali tek neznatno na niže, pri čemu rast ostaje malo iznad 3 posto godišnje u obje godine u cijeloj regiji (osim u Rumunjskoj 2,2% na godišnjoj razini u 2022.).
Od rata će očito najjače stradati regija istočne Europe. Osim bespotrebnih razaranja nanesenih Ukrajini, samonanesena šteta ruskom gospodarstvu i posljedice na Bjelorusiju će cijelu regiju gurnuti u duboku ekonomsku krizu. U slučaju Rusije analitičari RBA očekuju duboku i dugotrajnu recesiju, na tragu stagnacije po scenariju u obliku slova L.
Rast inflacije uslijed pritisaka na strani ponude i cijena
Rat u Ukrajini doveo je do još jednog vala poskupljenja energenata i poljoprivredne robe. Iako bi neka povećanja mogla biti ograničena, novi scenarij analitičara RBA pretpostavlja produljeni utjecaj i moguće ponovne cjenovne pritiske. Stoga ne očekuju trajan povratak na niže cijene unutar sljedećih tromjesečja. Štoviše, dok uz nove sankcije između Rusije i Zapada, kanal opskrbe još je jedan izvor cjenovnih pritisaka. Prema tome, ublažavanje poremećaja u opskrbi krajem ove godine (scenarij koji su analitičari očekivali prije rata) više nije vjerojatno.
Tome se mogu dodati posljedice rata nauštrb ukrajinskog izvoza (osobito poljoprivrednog), kao i čimbenika poput nedavnog razvoja događaja s pandemijom u Kini (što bi opet moglo vršiti pritisak na lance opskrbe). Konačno, koncentracija višestrukih šokova u kratkom razdoblju, zajedno s velikom ovisnošću između cijena energije i mnogih područja ekonomije, dovodi do većeg rizika od inflatornih pritisaka.
Stoga je RBA dodatno povisila prognoze inflacije, kako za europodručje tako i za zemlje regije SIE. Dodatni pritisci na cijene zasigurno će rezultirati mjerama ekonomske politike kojima će Vlade pokušati odgovoriti kako bi se udar ograničio prije svega na kućanstva, ali moguće i na mala i srednja poduzeća.
U europodručju RBA očekuje da će Vladine mjere poprimiti oblik financijske pomoći odnosno kompenzacije potrošačima, što će stvoriti daljnji inflatorni pritisak kasnije u 2022. i 2023. Nadalje, u europodručju izloženost tržišnim cijenama energije (plina) – za razliku od reguliranih tržišta u SIE – mogu rezultirati dvoznamenkastom inflacijom cijena energije (moguće većom od 20 posto godišnje). Međutim, ovo bi trebalo biti popraćeno padom u 2023., uslijed baznih učinaka. S druge strane, izdržljiviji rast cijena će se uočiti u cijenama hrane i temeljnoj inflaciji koja može ostati iznad povijesnog prosjeka i u 2023.
Antiinflatorne mjere
U zemljama srednje i istočne Europe višestruke antiinflatorne Vladine mjere (na energiju i prehrambene proizvode) nastavljaju se uvoditi i dalje, gdje heterogen pristup mjerama također dovodi do blago diferenciranog izgleda inflacije za 2022.-2023. Najizraženije privremene mjere poduzete su u Poljskoj te će se produžiti u ostatku godine, što će samo djelomično umanjiti inflaciju za 2022., uz povećanje procjene RBA za 2023., zbog baznog učinka.
Takve intervencije postoje i u jugoistočnoj Europi (Rumunjska, Srbija, Hrvatska BiH). Većina je mjera ovdje bila relativno manje izražena (na primjer, mjere su ograničene samo na gorivo ili osnovne artikle). Kao rezultat toga (s izuzetkom Poljske), prognoze pretpostavljaju niže prosječne potrošačke cijene u 2023. nego što će to biti ove godine. Međutim, procjene za 2023. za većinu zemalja ostaju na povišenim razinama u usporedbi s povijesnim vrijednostima.
Naravno, najveći porast cijena bit će zabilježen u istočnoj Europi zbog izravnih posljedica rata u Ukrajini i sankcija Rusiji. To dovodi do očekivane dvoznamenkaste inflacije u tim zemljama uz blago ublažavanje u 2023. i stalne uzlazne rizike.
