Damjan Geber osnivač je i kreativni direktor agencije Brigada koja je postavila nove standarde u uređenju poslovnih i prodajnih prostora u Hrvatskoj. Između ostaloga, uredili su urede Tetrapaka, Booking.coma, Nanobita, Infinuma, Spana, trgovačke prostore Cromarisa, Nikea, Frodda, Tele2, knjižaru Planetopija…
Kako je nastala Brigada?
Nakon diplome arhitekture počeo sam raditi kao arhitekt, ali sam shvatio kako mi nešto nedostaje. Arhitektura se kod nas uglavnom bazira na objektu, ali čini mi se da nedostaje osjećaj prostora, da s njim treba drugačije. Odlučio sam pokrenuti nešto samostalno. Nakon dvije godine i puno suradnje s agencijom Bruketa&Žinić OM prepoznali smo nepokrivenu nišu -poslovni dizajn. Fokusirali smo se na prodajne prostore jer se uredske tada još nije prepoznavalo kao mjesto za kreativni potencijal.
Brigadu smo pokrenuli 2010. Prvi ozbiljni uredski projekt bio je naš vlastiti kojeg dijelimo sa sestrinskom tvrtkom Bruketa&Žinić OM. Tih godina je bilo puno slobodnog prostora, ali nijedan nam nije odgovarao, nije „pričao našu priču“. Odlučili smo preurediti prostor u kojem smo već bili i naš novouređeni prostor postao je užasno popularan. Bio je jedan od prvih koji je prenio „osjećaj“ radnog mjesta. Tako su nam se otvorila vrata za nove poslove.
Mislim da smo kroz Brigadu u velikoj mjeri pridonijeli edukaciji kompanija da njihov radni prostor nije samo količina kvadrata puta zaposleni. Nakon toga su se svima u branši počeli otvarati takvi poslovi i danas praktički na tjednoj bazi niču novi uredski prostori koji se natječu koji će biti bolji.
Koliko je drugih arhitekata krenulo tim smjerom?
Prije je skoro svaki ured koji se pojavio bio naš, a danas radi 5-6 dizajnerskih ureda koji razmišljaju kroz drugačiju prizmu. Mi i dalje radimo puno, možda i vodimo scenu, ali zapravo je još uvijek jako malo tvrtki koje na ovakav način razmišljaju o uređenju.
Stvorili smo scenu, nose je tvrtke modernih industrija, dok na ostala tržišta taj trend ulazi jako sporo. Ali bitno je da smo ju stvorili. Da nismo, i dalje bi vrlo vjerojatno gledali Googleove urede i razmišljali kako je njima super, a nama nije.
Koje su osnovne smjernice vaše vizije poslovnog prostora?
Kada smo počinjali nije postojao koncept Google officea. Postojao je samo prostor s dovoljnim brojem soba, stolova i kompjutora da ljudi u njima rade. Ti ljudi nisu imali nikakav „osjećaj“, a produktivnost je bila takva kakva može biti kad imaš stolove i radnike. Google je bio jedan od prvih koji je okrenuo priču i rekao: ako je ljudima dobro u prostoru, ako su zadovoljni, sretni i motivirani – radit će bolje.
U radnom prostoru provodimo veći dio svog budnog vremena pa je on jednako bitan kao i dom. Ako si došao samo odraditi posao i tvoj život je negdje nakon radnog vremena, ne možeš očekivati od čovjeka da bude dodatno inspiriran da odradi više od onoga što mu je radni zadatak. A tu je ključ suvremenog rada – dovoljno motivirani ljudi koji sami kreiraju i bolje rade, dolaze s novim idejama.
Brigadi je fokus ureda kuhinja. To je emotivna poveznica koja nas čini „našima“. Nikad nismo ponovili nijedan ured, iako bi nam ponavljanje vjerojatno financijski bilo puno povoljnije. Ali bitno je da svaka firma ima svoju srž, svoju priču i poruku, emociju.
Danas se tvrtke za zaposlenike ne bore samo visokim plaćama i ostalim financijskim pogodnostima, nego i s tim kakvo radno mjesto im pružaju. Kreativcu je važno prepoznati se u tvrtki u koju dođe raditi.
Pogotovo IT tvrtke zapošljavaju drugačije generacije, one koje očekuju i misle da zaslužuju puno više. Važna im je dostupnost biciklom, lockera za bicikl, laptopa, alternativnih radnih prostora, besplatno voće… To su stvari koje će ih zadržati.
A budući da na našem tržištu nema dovoljno IT stručnjaka, kreativaca, uvjeti na radnom mjestu mogu presuditi hoće li otići ili ostati. Doba je vladavine zaposlenika. Isto kao što potrošači vladaju turističkom industrijom preko platformi za recenzije.
Koliko kompanije izvan IT-a prate te trendove?
Vani je naš način uređenja norma u svim branšama, a mi još gotovo uopće nismo dotakli velike korporacije ili financijsku industriju. Oni uredski prostor rijetko smatraju bitnim dijelom poslovanja. Od njih nemamo čak ni upite. I kad idemo na sastanke vidimo da su im prostori i dalje „hale s hodnicima i sobama“. Eventualno netko napravi open space jer želi više ljudi smjestiti na manji prostor, a ne zato što želi napraviti drugačije radno mjesto.
Trenutačno ipak radimo na jednom projektu za financijski sektor. To daje nadu da su i te tvrtke počele razmišljati o radnom mjestu kao o nečem korisnom.
Kakvi su svjetski trendovi u uređenju poslovnih prostora?
Sada je fokus na ekologiji, kako smanjiti karbonski otisak koji građevina ostavlja. Borimo se da smanjimo količinu otpada koji proizvodimo pri preuređivanju. U građevini je teško reciklirati, ali treba razmišljati da se ono što si jednom napravio može ponovno iskoristiti. Zelenilom nastojimo prostor učiniti humanijim.
Zatim su tu zajednički prostori, alternativni rad, ergonomija… Najbanalniji primjer su stolovi na podizanje. Fokus je na čovjeku i njegovu okolišu, da se ljudi osjećaju i žive dobro.
Ključ je u uredu napraviti nekoliko prostora u kojima se možemo susretati i razmjenjivati ideje – kuhinju, igraonicu i slično – i tako povećati produktivnost. Ako se ponudi više različitih ambijenata, svatko će se naći u nekome od njih. Teško je ako postoji samo jedan jednoznačan prostor.
U velikim tvrtkama od 100 ili 200 zaposlenih postoje brojni timovi, a najgore je kad oni ne znaju što radi onaj drugi. U neformalnim susretima mogu se uspješno širiti rješenja među timovima.
Nakon završetka radova uvijek se vraćamo u prostor da vidimo funkcionira li ambijent, je li se popravila produktivnost, treba li nešto korigirati.
Kako na okupljanja djeluje open space?
Open space je dvosjekli mač – s njim stvarno treba znati radit. Ako nije napravljen po potrebama konkretne firme, može izazvati puno problema.
Većina velikih tvrtki koje mi promatramo, poput Facebooka, traže alternativu open spaceu jer su shvatili da zapravo imaju veliki call centar u kojem su distrakcije donijele slabije rezultate.
Novi trend je activity based workspace u kojem se analizira tvrtka, aktivnosti zaposlenih i prema njima se projektira prostor. Švedske kolege su analizom utvrdili da zaposlenici na radnom mjestu provode samo 30-40 posto vremena, iako su tvrdili kako provode 70-80 posto. Postalo je jasno da u uredu ne treba toliko stolova i ostalog namještaja, da je moguće smanjiti kvadraturu, time i trošak zakupa prostora, napraviti drugačije zone rada – sobe za individualan i timski rad. To je relativno težak zadatak jer treba promijeniti navike zaposlenika. Treba im objasniti da će biti produktivniji ako budu radili po novim pravilima i da se trebaju naviknuti.
Promjene dolaze iz vrha, u njih najprije mora vjerovati uprava. Mi ne namećemo nikome ništa jer bi to bio neuspjeh, stvorili bi nezadovoljstvo i loše radne uvjete. Svakom treba dati ono što analiza pokaže da im nedostaje. Zaposlenicima i tvrtkama čiji se uredi projektiraju treba pokazati rezultate analize i ukazati na ono što bi za njih bilo bolje, ako i dalje kažu ne – onda je to ne.
Koliko klijenti prihvaćaju vaše ideje, koliko slušate zaposlenike?
Svakom klijentu pristupamo kao da nam je to prvi rad. Svatko dobije varijantu krojenu za sebe. Prvo moramo prepoznati srž prostora i tek onda to pretvoriti u prostor. Analiziramo tvrtku, brend, zaposlenike, njihove međusobne odnose, pa i vlasnike, njihove želje, projekcije budućnosti… i onda stvaramo inicijalni koncept iz kojeg nastaje dizajn. Jedino tako nastaje jedinstveno rješenje. U protivnom bi prekopirali Googleove ljuljačke, ali to nije naš posao. Google je samo koncept koji je otvorio to tržište i mi ga prihvaćamo, ali ga ne kopiramo. Kad se uđe u neki prostor i bez loga se mora znati gdje si došao. Aha, ovo je Booking, Nanobit, Infinum…
Recimo zgrada Adrisa odnosno Croatia osiguranja u potpunosti je projektirana kao stav (statement) grupacije. To nije naš projekt, ali je vrlo kvalitetan i u njemu se mislilo o ljudima. Sad je stvar prestiža raditi u toj tvrtki.
Kako se nosite s restauratorskim zahtjevima?
Za sada smo se s tim susreli pri uređenju prodajnih prostora. Osobno ne mislim da konzerviranje postojećeg stanja zgradu čini boljom. Zgrada mora živjeti svoj trenutak. Ako bi svaka zgrada morala biti vraćena u prvobitno stanje, u njoj ne bi mogao biti ured i ona će propadati i nestajati. Da se od Paromlina mogla napraviti nekakva moderna intervencija, vjerojatno ne bi propao. Ali on je kao i još neke zgrade u potpunosti štićen a malo je investitora spremnih dati tolike novce da bi svi uvjeti restauratora bili ispunjeni.
Mi smo se susretali s ograničenjima koja su katkada bila posve nesuvisla i u polovini slučajeva su klijenti odustajali od projekta, a te zgrade i dandanas propadaju. U polovini slučajeva smo našli korektan kompromis.
S kakvim se još ograničenjima susrećete?
Prije svega budžet. Percepcija se mijenja, ali u početku su se uredi gledali samo kao nužan trošak. Ured se preuređivao samo kad je propao ili treba smjestiti više ljudi.
Rekonstrukcija ureda kako je mi radimo je investicija, ulaže se u posao budući da će ljudi kroz bolji radni prostor i bolje uvjete biti produktivniji. Ako se tako pogleda šira slika, preuređenje ne može biti trošak jer donosi produktivnost, smanjuje odljev ljudi…
Radite li u inozemstvu?
Pokušavali smo. Budući da smo agencija iz Hrvatske, da bismo se probili na natječaj za veći posao u zapadnoj Europi moramo isporučiti puno više od agencija iz „poznatih“ zemalja da bismo im bili ravnopravni. Trebamo izgraditi povjerenje. Htjeli smo steći sigurnost u to što radimo, imati iza sebe dobar portfelj, rezultate, da možemo sa sigurnošću nastupiti negdje. Sad radimo dosta u Sloveniji, nadam se da će krenuti i u Austriji pa ćemo se polako širiti dalje. Bez jako dobre baze koju smo gradili zadnjih pet godina ja osobno nisam bio siguran da bismo se uopće trebali dokazivati negdje vani.
Radite li na projektima uvijek s istim timom i partnerima? Kako teče proces od ideje do nabavke namještaja i sličnog?
Naš projekt je onoliko dobar koliko je dobro izveden, ovisimo o ljudima koji realiziraju projekt. Dugo smo tražili tim i promijenili smo niz građevinskih i stolarskih tvrtki dok nismo našli one koji shvaćaju koju razinu kvalitete očekujemo, spremni su je proizvesti i sudjelovati s nama u tome jer vjeruju u rezultat. Izvođači su naši partneri (ne dobavljači) i oni isto utječu na projekt s prijedlozima.
Koliko je domaćih partnera?
Pokušavamo u najvećoj mogućoj mjeri koristiti hrvatske dobavljače. Oprema poput stolova ili spremišnih ormara je manje više sve domaće. Ali sve što je korak dalje – radni stolci, lounge stolci, općenito sve za što treba malo više tehnologije je inozemno.
Nedostaje li u Hrvatskoj energetski efikasnih projekata?
Ekološki se pristup ne odnosi samo na nešto zeleno, reciklirano, već se prije svega misli na smanjenu potrošnju energije. Ne trebaju nam solarne ploče na krovovima, ali mogli bismo barem ugraditi senzore u toaletima.
Danas imamo smart office – kompjutorski se kontrolira potrošnja energenata, količina osvjetljenja, grijanje, hlađenje. Nismo ih još puno implementirali, a voljeli bismo jer dugoročno donosi uštedu.
Većina firmi unajmljuje prostore pa ne želi ulagati u takvu trajnu imovinu, kao ni vlasnici zgrada. U smart office bi trebalo investirati prilikom same izgradnje.
Zbog recesije jedini novoizgrađeni energetski učinkoviti uredski prostori u Zagrebu posljednjih godina su u Strojarskoj ulici i zgrada Auto Hrvatske. Tek nam predstoji boom energetski učinkovite gradnje poslovnih zgrada za najam.
Kad se izgradi još nekoliko zgrada poput ovih u Strojarskoj, zastarjeli uredi će se teže iznajmljivati. Cijena najma neće biti presudna ako su troškovi energije viši.
Koji projekt biste voljeli raditi?
Volio bih raditi nešto unutar javnih službi – školu, vrtić, kulturni centar, policijsku stanicu… Ti prostori jednako utječu na ljude koji tamo rade kao i svi ostali prostori. Kako se tretira ljude, tako i oni tretiraju svoj posao. Volio bih vidjeti može li se takav prostor napraviti na naš način.
Tekst je obavljen u Privrednom vjesniku od 17. travnja 2017. (br. 3974) u Tlocrtu, posebnom prilogu o nekretninama, uređenju i graditeljstvu koji priprema Točka Na I Media.
Preuzmite prilog Tlocrt i integralnu verziju teksta.
