Hrvatski građevinski sektor polako se oporavlja. Nalazi se u investicijskom ciklusu koji je slabijeg intenziteta od onoga u razdoblju od 2004. do 2008. godine, no još uvijek se bori s pitanjima kao što su legalnost građevina, izdavanje dozvola za građenje, a u posljednje vrijeme i nedostatak radne snage. Slična je situacija i u poljoprivredi gdje je problem rascjepkanost zemljišta i vlasništva nad njime. To su snažne kočnice održivom razvoju zemlje, pogotovo kada jednu petinu BDP-a čini turizam koji za sada raste, ali upitno je koliko dugo ćemo moći održavati trenutni rast.
Čulo se to na panelu o Održivoj ekonomiji održanom u srijedu u sklopu Središnje konferencije o zelenoj gradnji i održivom razvoju koju je organizirao Hrvatski savjet za zelenu gradnju. Raspravu je moderirala Vedrana Likan iz Colliers Internationala, a u njoj su sudjelovali Sven Mueller, voditelj visokogradnje za područje Hrvatske u Strabagu, Ivana Conjar, voditeljica MBA operacija u Algebri, Blaženka Mičević, direktorica tvrtke Agrodet, Andrej Šimatić, projektni menadžer u Horwath HTL-u te Petra Škevin, predsjednica Uprave HPB nekretnina i predsjednica Upravnog odbora Savjeta za zelenu gradnju.
Bankarski sektor prati svaku investiciju u građenju, a kroz njihove ruke prođe cjelokupna dokumentacija za mnoge investicijske projekte, tako da imaju dobar uvid u ono što se dešava na tržištu i profil investitora.
Prevladavaju točkasti poduzetnički napori
“Mi se još uvijek borimo s pitanjima kao što su legalnost građevina i slično, a pitanja održivosti, zelene gradnje i energetske učinkovitosti kao da ne postoje. Vidimo velike napretke u smislu arhitektonske izvrsnosti i energetske učinkovitosti ali i dalje se bavimo pitanjima koja su uglavnom vezana uz vlasništvo. Situacija se donekle popravila, ali borba oko tumačenja zakonske regulative u tom području izrazito je prisutna”, rekla je Petra Škevin komentirajući situaciju na tržištu.
Najveći broj investicija malog i srednjeg poduzetništva je u sektoru turizma i stanogradnje, dodala je. “Nekad vidimo izvrsne projekte, a nekad projekte koji su u građevinskom smislu kvalitetni, ali upitno je koliko će to biti u turističkom smislu, pogotovo s obzirom na to da na mnogim mikrolokacijama poznajemo konkurenciju. Ne vidimo generalnu sliku, neku strategiju. Čini se da je više riječ o točkastim poduzetničkim naporima koji su hvale vrijedni, ali nismo sigurni hoće li rezultirati ukupnom kvalitetom”, smatra Škevin.
Turistička strategija dobra, ali nedostaju konkretni koraci
Andrej Šimatić osvrnuo se na održivost turizma u Hrvatskoj s obzirom na to da se turizam “dešava” uglavnom u obalnom području i 70 posto u glavnoj ljetnoj sezoni.
“Kada vidim koliki je potencijal turizma u Hrvatskoj i zaključim kako je to izrazito nezrela industrija, onda se zabrinem za sve ostale industrije. Uzimajući u obzir tu snagu, doprinos koji turizam ima u BDP-u, pitam se zašto se po tom pitanju ništa konkretno ne radi. Mi imamo strategiju, i strategija ide u dobrom smjeru – u smjeru dodane vrijednosti, podizanja kvalitete, produženja sezone – ali nedostaju konkretni koraci. A konkretni koraci nisu neke mudrosti; to je doing business prije svega, poticajno investicijsko okruženje, reguliranje privatnog smještaja tako da se daje neka dodana vrijednost, uređenje sustava turističkih zajednica i uređenje organizacija koje će stvarati sadržaje… Sunce i more nisu dovoljni za dugoročnu održivost“, zaključio je Šimatić.
U EU nedostaje 800.000 menedžera spremnih da provedu digitalnu transformaciju
Ivana Conjar iz Algebre upozorila je na nedostatak menadžera koji su sposobno voditi proces digitalne transformacije u poslovnim organizacijama. “Formalno obrazovanje nas ne priprema za izazove na koje nailazimo u današnjem poslovanju. Naučilo nas je nekim drugim važnim vrijednostima, ali sigurno nas nije naučilo kako se nositi s digitalnom transformacijom koja je prisutna u svim granama od turizma i poljoprivrede do graditeljstva. Mnogi ljudi koji su danas na vodećim pozicijama nisu se stigli adekvatno educirati za ovo što ih danas čeka,”
Conjar je podsjetila na istraživanje iz 2015. u kojem je Europska komisija pokušala na razini Unije utvrditi koliko su ljudi na vodećim pozicijama u poduzećima spremni voditi procese, ljude i poslovanje uz pomoć tehnologije. Rezultati su bili poražavajući, a EK je procijenila da će unutar EU do 2020. nedostajati 800 tisuća menadžera koji su spremni provesti tehnološku transformaciju.
“To je bilo 2015. a situacija danas nije mnogo bolja. Mi u Algebri nastojimo pripremiti ljude da primjene tehnologiju u upravljanju ljudima i procesima te za optimizaciju poslovanja”, rekla je Ivana Conjar.
Hrvatska izvan fokusa investitora
Sven Mueller iz Strabaga istaknuo je kako Hrvatska nije u fokusu investitora, a tvrdnju je potkrijepio pričom s Expo Baua, jednog od najvećih svjetskih sajmova nekretninske industrije. “Prošao sam cijeli sajam, nigdje nije bilo ni spomena o Hrvatskoj.”
“Imamo slabo razvijene strategije za ulaganje. Vani postoji dostupan kapital, čak uz negativne kamatne stope, Ljudi koji imaju puno novca ulažu u nekretnine koje su vrlo atraktivne kao imovina. Postoji cijela industrija koja se ne bavi samo gradnjom, nego održavanjem, upravljanjem, životnim ciklusom tih nekretnina i investicija. Mi smo izvan svega jer se borimo s legalnošću, s osnovnim stvarima kao što je izdavanje građevinskih dozvola”, rekao je Mueller.
Posebno je ogorčen tržištem rada. “Imamo ekstreman problem s radom na crno. Imamo konzekventan problem s mjerama protiv crnog i sivog tržišta. To buja gdje god imate točkaste investicije.” Mueller je nezadovoljan i kvotama za strane radnike u građevinarstvu. Smatra da je riječ o nedovoljno kvalificiranim radnicima koji ne poznaju hrvatsko tržište te da bi više prostora trebalo otvoriti za strane tvrtke i tvrtke koje redovito plaćaju radnike, i to nekoliko puta više od cijene dogovorene kolektivnim ugovorom koja je nedavno povećana.
Nestalo 1,7 milijuna hektara obradivog zemljišta
Blaženka Mičević, direktorica tvrtke Agrodet, govorila je o lošoj zemljišnoj politici zbog koje smo izgubili priliku da postanemo konkurentni u poljoprivredi. “Ne možemo imati konkurentnog poljoprivrednika ako nema riješenu poziciju zemljišta, ne samo u smislu okrupnjavanja, nego i u smislu imovinsko-pravnih odnosa.” Procjene su da je prosječan posjed hrvatskog poljoprivrednika oko 10 hektara, dok danski poljoprivrednik u prosjeku raspolaže sa 67 hektara, dodale je.
“U vrijeme kada druge zemlje grade budućnost svojih poljoprivrednika na postulatima precizne poljoprivrede, satelitima, GPS-u, dronovima… mi našim poljoprivrednicima nudimo rascjepkano zemljište sa stanjem – u većini krajeva – iz doba Austro-Ugarske. Ne shvaćamo da mu time samo štetimo”, poručuje Blaženka Mičević.
“Od pet milijuna hektara kopnene površine Hrvatske procjene su da je 2,5 milijuna hektara poljoprivredno zemljište. A mi obrađujemo samo milijun hektara”, podsjetila je Mičević. “Još prilikom popisa šezdesetih godina prošlog stoljeća evidentirano je u Hrvatskoj više od 2,7 milijuna obradivog zemljišta, Gdje je nestalo 1,5 milijuna hektara?”
Upozorila je da također da zemljišna politika u smislu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem ne može biti jednaka za cijelu Hrvatsku, jer nije isto biti stočar u Slavoniji, stočar u Lici ili stočar u Istri. Svaki od njih ima svoje potrebe s obzirom na podneblje. Na to bismo trebali staviti naglasak.”
Drugi veliki problem Blaženka Mičević vidi u potporama. “Imamo nikad više isplaćenih potpora, što izravnih plaćanja, što povučenih potpora putem programa ruralnog razvoja, a nikad manju poljoprivrednu proizvodnju. U državi koja potiče stočarstvo i stočarsku proizvodnju, mi imamo najveći uvoz mesa.”
Investitori imaju problem u realizaciji investicije zbog upitne točnosti i dostupnosti prostornih podataka naglašava Mičević. “Ulaze u investicije s pogrešnim podacima, sa stanjem kakvo je bilo nekada, i ne znaju koliko će im trebati vremena da realiziraju projekt, ni kolike će pomake imati u troškovima. Na to bismo trebali obratiti pažnju”, poručila je.
Država bi trebala biti nositelj investicija u zelenu gradnju
Tendencija na europskoj razini je implementacija okolišnih i društvenih principa, rekla je Petra Škevin. “Danas većina banaka već internim politikama propisuje određena pravila koja su iznad zakonske regulative. Postoji niz projekata koje banke ne bi htjele financirati. Većinom smo svoje smjernice radili na principima EBRD-a. Na žalost, većina smjernica koje su deklarativno iznijete u politikama banaka jednostavno ne postoje u Hrvatskoj jer nema tako velikih projekata. Mi se bavimo srednjim i malim točkastim projektima.”
Što se tržišta nekretnina tiče, kaže Škevin, pomaka ima, ali izraziti je dualitet Hrvatske: s jedne strane obala i donekle Zagreb koji bujaju, a u ostatku Hrvatske stanje je katastrofično. U većem dijelu Hrvatske tržišna cijena nekretnina je ispod građevinske vrijednosti.
Sven Muller smatra kako bi bilo dobro da država bude nositelj prvog vala velikih investicija vezanih uz zelenu gradnju i održivi razvoj. “Europske države su one koje se primarno bave nadogradnjom sustava kao što su održivi razvoj i zelena gradnja. Pogledajte bilo koju državu, otiđite u Beč, Linz ili Pariz: vidjet ćete da gradske uprave protežiraju i financiraju upravo takve projekte kako bi pokazale dobru volju i smjernice. Financiraju eksperimente kako bi se dokazala isplativost zelene gradnje.”
Biramo između loše i lošije zemljišne politike
“Bez obzira na to što znamo koliko problema ima u zemljišnoj politici, svaka uspješna država pokušava te probleme riješiti i ne ponavlja svoje pogreške”, upozorila je Blaženka Mičević. “No, u posljednjih 25 godina, bez obzira na to koliko su ogromne naše pogreške, čak i u financijskom smislu, u zemljišnoj politici, mi i dalje u javnim raspravama biramo između jako loše i loše zemljišne politike.”
“Zemljišna politika“, poručuje, “ne bi trebala biti politika jednog mandatnog razdoblja, niti politika jedne stranke, kao i pitanje komasacije i svega drugog što se uz tu politiku veže. Ona bi trebala biti generacijski projekt, da znamo što želimo sa svojim prostorom, ali i u smislu upravljanja prostornim informacijama. To mora biti projekt za kojeg će se založiti svaka vlada, u kontinuitetu, jer inače nećemo imati gospodarski rast vezan niti uz investicije niti uz poljoprivredu”, zaključila je Blaženka Mičević.
