Projektantske usluge u Hrvatskoj: Cijene ne prate kvalitetu

Podaci Eurostata pokazuju da je godišnja stopa rasta građevinskih aktivnosti u Hrvatskoj dvoznamenkasta. Hrvatska se uz Italiju i Rumunjsku ističe kao predvodnik po mjesečnom indeksu rasta. No, tržište projektantskih usluga suočava se s nizom izazova.

Cijene projektiranja, ključne za kvalitetnu realizaciju, ne prate rast složenosti zahtjeva ni očekivanja investitora. Status projektanata i dalje je nedovoljno prepoznat, iako su ključni u svim fazama gradnje, piše Tihomir Dokonal za poslovni magazin za graditeljstvo, strojeve i opremu Construction.hr by Mineral & Gradnja.

Predsjednica Hrvatske komore arhitekata (HKA) Rajka Bunjevac ističe da su posljednjih godina znatno porasle cijene zemljišta i gradnje, zbog rasta cijena nekretnina, prelaska na euro, manjka kvalificirane radne snage i globalne inflacije. Ipak, cijene projektantskih usluga nisu pratile porast investicijskih vrijednosti. Nekad su iznosile 3–5 posto vrijednosti radova, danas su ispod toga.

HKA preko agencije Promocija Plus prati cijene normi sata. Od 2018. do 2023. cijena je porasla s 23,36 € na 37,06 €, što je rast od 63 %, ali rast ispod razine inflacije i tržišnih promjena.

Arhitektica Daša Gazde upozorava da ukupna cijena projektiranja svih struka iznosi tek oko 2 % investicijske vrijednosti, dok u susjednim EU zemljama iznosi 4–6 %. Smatra da je država generator dampinga kroz javne nabave koje se često ugovaraju ispod 50 % procijenjene vrijednosti.

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja zabranjuje komorama propisivanje minimalnih cijena, pa su dosadašnji cjenici pretvoreni u pravilnike o standardima usluga, temeljene na normama sata. “Ne možemo imati cjenik kao obvezu, ali možemo osvijestiti vrijednost svog rada”, poručuje Gazde za Construction.hr.

Pravilnik o standardu usluga u gradnji

HKA je donijela novi Pravilnik o standardu usluga u gradnji, koji definira sadržaj, opremu nacrta i broj normi sata za izvršenje usluge. Pravilnik je obvezan za članove i usklađen s europskim dokumentima poput Scope of Services Vijeća arhitekata Europe. Bunjevac ističe kako sada i naši arhitekti imaju pravo rada u cijeloj EU te da žele da kvaliteta bude ravna onoj u drugim članicama.

Daša Gazde pozdravlja Pravilnik, ali upozorava da on ne smije ostati “popis želja”, već se mora nametnuti javnim strukturama. Naglašava važnost izvedbenog projekta koji se često zanemaruje, iako je ključan za kvalitetnu i održivu gradnju.

“Kvalitetno projektiranje vodi naručitelja kroz sve faze, od idejnog rješenja do nadzora i praćenja u korištenju. Smanjuju se nepredviđeni i izvantroškovnički radovi, a investitor može realno planirati troškove”, kaže Bunjevac.

Cilj je dugoročno poticati kvalitetnu, održivu i arhitektonski vrijednu gradnju, što povećava i tržišnu vrijednost objekta. Međutim, niske cijene dovode do prosječne kvalitete projekata, upozorava Gazde. “Naše znanje nije lošije od konkurencije, ali zbog niskih cijena strane tvrtke ne dolaze”, ističe.

Moramo poticati kvalitetnu, održivu i arhitektonski vrijednu gradnju

Bunjevac smatra da hrvatski arhitekti, unatoč niskim cijenama, održavaju visoku razinu kvalitete. Standardizacija usluga trebala bi ujednačiti tehničku razinu isporuke. “U EU projektanti moraju imati osiguranje od profesionalne odgovornosti, što klijentima omogućuje naplatu štete zbog pogrešaka u dokumentaciji”, dodaje.

Gazde tvrdi da se u projektantsku fazu ne ulaže dovoljno, što rezultira generičkom arhitekturom i posljedicama prostornih planova koje donosi lokalna politika. Kao najbolji mehanizam kontrole kvalitete ističe javne arhitektonske natječaje, koje predviđa i Zakon o javnoj nabavi. “Ne znači da je javna nabava loša, ali ako se pretežno vrednuje najniža cijena, rezultat nije optimalan. Ključne javne zgrade – škole, vrtići, domovi zdravlja – trebale bi ići na arhitektonske natječaje”, ustvrdila je.

Loša praksa

Gazde upozorava i na lošu praksu odabira nadzora u javnim projektima po modelu najniže cijene, iako je riječ o osobi koja štiti investitora. “Privatni investitori znaju da kvalitetan nadzor štedi novac. U Austriji nadzor iznosi oko 10 posto investicije. Kod nas se često događa perfect storm – loš projekt, nestručan nadzor i pritisak da se gradnja završi pod svaku cijenu”, konstatira.

Predlaže izmjenu sustava javne nabave za nadzor, primjerice određivanjem matematičke sredine ponuda.

Bunjevac smatra da Hrvatska zasad ima dovoljno projektanata i ne osjeća veliki pritisak iz EU zbog jezične barijere. “Naši arhitekti imaju pristup tržištu Unije, a znanja stečena u Hrvatskoj omogućuju profesionalni rad i vani”, napominje.

Uz niske cijene nameće se pitanje koliko projektanti mogu ulagati u nove tehnologije. “Ulaže se, ali cijene ne omogućuju kvantne skokove”, kaže Gazde.

Bunjevac dodaje da arhitekti moraju financirati skupe alate i softver te kontinuirano obrazovanje. “EU fondovi su sporadični, a cijene rastu. Zato mnogi uredi tehnološki zaostaju. Cilj je osigurati normalne prihode koji omogućuju ulaganja u opremu i znanje”, zaključuje Bunjevac u razgovoru za poslovni magazin Construction.hr by Mineral & Gradnja.