Prije nekoliko godina razgledavala sam stan s klijentom koji je bio visok oko dva metra. Stan mu se jako svidio, prvenstveno zbog uređenja. Odmah mi je rekao: “To je to.”
Stan je zaista bio lijep i na prvi pogled nije bilo ama baš ničega zbog čega bih mu rekla da još jednom razmisli. Ali dok smo prolazili kroz prostorije, imala sam onaj osjećaj koji je teško odmah objasniti. Jednostavno mi nešto nije odgovaralo. Gledala sam njega, gledala prostor i pokušavala shvatiti što me muči. Problem nije bio u stanu. Problem je bio u njemu u tom stanu.
Odvela sam ga ponovno u kupaonicu i zamolila da napravi nešto pomalo neobično. Rekla sam mu da se pravi da se umiva i pere zube. Nagnuo se nad umivaonik i zapeo za zid iza sebe. Onda sam ga zamolila da sjedne na zahodsku školjku (naravno sa spuštenom daskom). Zbog kupaonskog ormarića ni ondje nije mogao normalno sjesti, nego se morao namjestiti ukoso.
Iako mu se interijer jako sviđao, u tom je trenutku postalo jasno da taj stan jednostavno nije za njega. Bio je previsok i prekrupan za tako mali prostor. I nije ga kupio. Njemu nije trebalo pokazati što je u tom stanu lijepo jer je to vidio i sam. Trebalo mu je pomoći da zamisli kako bi u njemu stvarno živio.
I možda mi je zato preporuka koju mi je poslije napisao jedna od dražih. Zahvalio mi se baš na tome što ga nisam pokušala uvjeriti da kupi stan koji mu se svidio.
Tuđa slika idealnog doma
Posljednjih godina primjećujem još jedan zanimljiv paradoks. Nikada nismo imali toliko dostupnih ideja za uređenje. Instagram, Pinterest, razni AI alati, portali o interijerima, oglasi novogradnje i bezbroj fotografija savršeno uređenih prostora svakodnevno nam pokazuju kako bi naš dom “trebao” izgledati.
Očekivali biste da je zbog toga lakše zamisliti što sve neki prostor može postati. No čini se da nam obilje gotovih rješenja ponekad to otežava. Što ih više gledamo, to češće prostor uspoređujemo s njima, a sve teže zamišljamo kako bi taj prostor mogao izgledati drukčije. Kao da nam je zbog toga mašta postala manje zaigrana.
Sve je teže pogledati staru kuhinju i zamisliti novu. Sve je teže iza tamnog zida vidjeti svijetlu prostoriju. Stan često uspoređujemo sa slikom idealnog doma koju već imamo u glavi, umjesto da pokušamo vidjeti što bi taj konkretan prostor mogao postati.
Događa se i suprotno. Ponekad je teško prepoznati da savršeno uređena prostorija, koliko god dobro izgledala, zapravo nije dovoljno dobra za život koji u njoj planiramo. To je bio slučaj s mojim klijentom s početka teksta. Interijer mu se toliko svidio da u prvom trenutku nije primijetio nešto puno važnije: dimenzije prostora jednostavno mu nisu odgovarale.
Na razgledu pokušajte zamisliti svakodnevni život
Na razgledima često čujem da se kupcima ne sviđa namještaj, boja zidova ili izgled kupaonice. Naravno da razumijem takvu reakciju. Pri prvom ulasku u nekretninu teško je potpuno odvojiti prostor od načina na koji je trenutačno uređen.
Jednako tako, lijepi zidovi, zavjese, prostran balkon i pažljivo odabrani detalji mogu nas toliko privući da manje pažnje posvetimo samom prostoru.
A prostor je ono što ostaje. Namještaj i kuhinju možemo zamijeniti, zidove možemo prebojiti, ali prostor koji nam ne odgovara nije tako jednostavno promijeniti.
Zato dobar razgled nije samo obilazak nekretnine. Kupce često pokušavam potaknuti da prostor ne promatraju samo očima, nego da zamisle svoje svakodnevne pokrete i navike u njemu. To su male stvari koje se na prvom razgledu lako previde.
Treba otvoriti prozor. Sjesti. Stati uz kuhinjsku radnu plohu. Pokušati zamisliti gdje će biti vaše stvari. Proći kroz stan kao što biste kroz njega prolazili svakoga jutra prije posla.
Možda imate dvoje djece i shvatite da u sobu ne mogu stati dva radna stola. Ako radite od kuće, važno je vidjeti postoji li uopće mjesto na kojem biste mogli provesti osam sati za računalom. A velika otvorena kuhinja može izgledati odlično sve dok ne pokušate pronaći mjesto za sve što svakodnevno koristite. To je nešto što se na lijepim fotografijama i pri prvom ulasku u stan vrlo lako previdi.
Stan ne treba odgovarati slici idealnog doma koju imamo u glavi nego treba odgovarati životu koji ćemo u njemu stvarno živjeti.
Autorica kolumne Kreditno posredovanje #29: Martina Mataić Škugor, direktorica kreditnog posredovanja u agenciji Opereta nekretnine
