Naslovnica Poduzetnik Edukacija Kako se zauzeti za sebe, a da ne ispadnete teška osoba

Kako se zauzeti za sebe, a da ne ispadnete teška osoba

Preoštro ili prečesto postavljanje granica može vas dovesti na glas kao krutu osobu, nesklonu suradnji. Ali ako kažete 'ne' na pravi način, to može ojačati vaš profesionalni kredibilitet i izgraditi povjerenje

20
Preoštro ili prečesto postavljanje granica može dovesti na glas kao krutu osobu, nesklonu suradnji. Zbog toga je uobičajeni savjet „samo reci ne“ zapravo prilično nedostatan [Izvor Pixabay]

Reći „ne“ neugodno je bez obzira na situaciju. Možda vam šef u petak u 16:30 na stol spusti novi projekt. Ili vas kolega zamoli za „brzu uslugu“ koja će se gotovo sigurno pretvoriti u obvezu na nekoliko mjeseci. Ili vas član obitelji treći put zaredom nagovara da vi organizirate obiteljsko okupljanje za blagdane.

Možda se bojite da će ljudi, ako odbijete, pomisliti da ste „sebični“, „teški“ ili da „niste timski igrač“. Istina je da vas preoštro ili prečesto postavljanje granica može dovesti na glas kao krutu osobu, nesklonu suradnji. Zbog toga je uobičajeni savjet „samo reci ne“ zapravo prilično nedostatan.

Ali ni pristajanje na sve nije dobro rješenje. Tako ćete završiti iscrpljeni i bez vremena za ono što vam je doista važno.

„Iz prve ruke sam se uvjerila da ako kažete ‘ne’ na pravi način, to može ojačati vaš profesionalni kredibilitet i izgraditi povjerenje“, kaže Melody Wilding, autorica knjige „Managing Up: How to Get What You Need from the People in Charge“ i izvršna trenerica koja radi s vrhunskim stručnjacima u Googleu, Amazonu i drugim velikim kompanijama.

Ljudi koji se taktično zauzmu za sebe pokazuju dobro prosuđivanje, a često kao rezultat toga dobivaju nove prilike i grade kvalitetnije odnose, ističe Wilding.

Pa kako postaviti granice, a pritom ostati srdačan i pun poštovanja? Na CNBC Make It Wilding je izložila tri načina kako se možete zauzeti za sebe, a da ne ispadnete teška osoba.

1. Usklađivanje prioriteta

Kada netko od vas nešto zatraži, nemojte odmah reći: „Ne, ne mogu to“. Umjesto toga, recite što bi se trebalo promijeniti da biste to mogli obaviti. Budući da je vrijeme ograničeno, dodavanje jedne obveze znači da nešto drugo mora pričekati.

Dok vi pažljivo pratite svoje obveze, drugi ljudi možda ne prate vaše opterećenje i možda ne shvaćaju da vam dodaju još posla na već prepun raspored. Ovakav pristup može na diplomatski način pokazati koliko ste već opterećeni obvezama.

Osim toga, takvim pristupom razgovor se pretvara u zajedničko traženje rješenja. Kada drugoj osobi prepustite da sudjeluje u donošenju odluke, ona zadržava osjećaj kontrole, zbog čega je veća vjerojatnost da će prihvatiti vaš prijedlog.

To može zvučati ovako:

  • „Razumijem da je X važno, pa ću privremeno staviti Y u drugi plan kako bih napravio mjesta za ovo. Je li ti to u redu?“
  • „Ako se trebam posvetiti tome, što želiš da odgodim za sljedeći tjedan? Ja bih predložila da odgodimo Z.“
  • „Rado bih ove godine organizirao okupljanje, ali da bih to mogao izvesti, morat ću odustati od organiziranja razmjene darova. Može li tako?“

2. Uvjetno „da“

Ova je tehnika osobito korisna u situacijama u kojima su i hitnost zahtjeva i moguće posljedice odbijanja velike.

Razmislite o tome da ovaj put prihvatite zahtjev, ali jasno stavite do znanja da je riječ o iznimci ili jednokratnoj usluzi. Tako ćete pokazati dobru volju jer ćete pomoći nekome onda kada mu je to bilo potrebno, a pritom ne stvarate očekivanje da ćete ubuduće pristajati na svaki zahtjev u posljednji trenutak.

Još bolje, predložite rješenje koje bi problem uklonilo unaprijed — na primjer, jasniji postupak, raniju provjeru ili promjenu pravila — kako bi bilo manje vjerojatno da će se ista situacija ponoviti.

To može zvučati ovako:

  • „Mogu ovo završiti do sutra, ali ubuduće biste mi trebali najaviti barem 48 sati unaprijed kako bih to mogla odraditi kako treba.“
  • „Uključit ću se sada i pomoći da ovo završimo jer smo već pri kraju. Međutim, ako se pojave novi zahtjevi, morat ćemo promijeniti plan.“
  • „Rado ću kratko razgovarati o X-u. Zapisat ću korake kako bi ti ubuduće bili pri ruci i kako ne bi morao ovisiti o meni.“

3. Pozitivno „ne“

Ovaj pristup osmislio je William Ury, suosnivač Programa za pregovaranje pri Harvardu, a sastoji se od tri dijela:

  • Potvrdite ono do čega vam je stalo („Važan mi je uspjeh našeg tima.“)
  • Jasno recite gdje je vaša granica („Ne mogu preuzeti cijeli projekt.“)
  • Predložite drugu mogućnost („Evo kako mogu pomoći.“)

Pozitivno „ne“ daje vam priliku da ponudite rješenje koje vama odgovara. Istodobno usmjerava pažnju na ono što je moguće, umjesto na ono što se ne može izvesti ili na ono što bi druga osoba mogla izgubiti.

To može zvučati ovako:

  • „Znam da je ovo za tim užurbano razdoblje. U 18 sati moram završiti s radom, ali mogu u ponedjeljak doći ranije kako bismo ovo završili.“
  • „Razumijem da je važno da budemo zastupljeni na ovom projektu. Ne mogu sudjelovati na tjednim sastancima, ali mogu se uključiti svaki drugi tjedan i između sastanaka slati pisane izvještaje. Bi li ti to odgovaralo?“
  • „Volio bih proslaviti s tobom. Vikend izvan kuće mi trenutačno nije izvediv, ali svakako mogu doći na večeru.“