Kao kreditni posrednik često vidim klijente koji nisu zapeli u dugovima zbog “velikih kredita”, nego sitnih, svakodnevnih kupnji koje se gomilaju. Popusti, akcije, online narudžbe… – sve to stvara kratkotrajno zadovoljstvo, ali dugoročno može donijeti stres i financijski pritisak.

Prije desetak dana sam se na LinkedInu dotakla teme ovisnosti o kupnji i ostala iznenađena interesom i reakcijama na taj post, pa sam odlučila za ovu kolumnu detaljnije razraditi temu. Naime, prije nekoliko godina, dok sam još radila u banci, javila mi se klijentica s problemom. Imala je nekoliko neplaćenih rata potrošačkog kredita, a banka je već razmatrala prisilnu naplatu. Razlog zaduženja? Skupa brendirana obuća i torbice.

Kada nagrada postane novi dug

Rješenje smo, nakon dosta razgovora i kombiniranja, pronašli u drugoj banci koja je zatvorila postojeći dug i kamatu te joj odobrila novi kredit s dužim rokom otplate i dodatnih 150 eura.

Nakon što je to ugovorila, klijentica me sretno nazvala kako bi mi zahvalila, no na kraju razgovora je dodala kako se za nagradu počastila skupim kupaćim kostimom za onih dodatnih 150 eura kredita…

Kako sam ja prilično financijski svjesna i savjesna, ostala sam u najmanju ruku zatečena. Vjerovala sam da će joj ovo iskustvo pomoći da počne mudrije postupati sa svojim financijama. No, to nije bio slučaj…

I meni je to bila škola. Prvo da nismo svi isti, a drugo da nije dovoljno riješiti neki problem, ako nismo u stanju promijeniti navike koje su do njega dovele.

Problem nije neuobičajen

Kasnije sam ponovno nailazila na slične obrasce ponašanja, što me je potaknulo da malo proučim ovu temu – kupnja kao ovisnost.

Postoji, naravno, i latinski naziv ovog poremećaja (oniomanija) što pokazuje da takvo ponašanje i nije neuobičajeno. Kupnja kao ovisnost spada u grupu ovisnosti bez supstance, slične kockanju ili kompulzivnom korištenju interneta.

Prema raznim istraživanjima između 4 % i 6 % populacije pokazuje znakove kompulzivnog kupovanja, a u određenim skupinama (studenti, mladi, žene) taj je postotak nešto viši. Onih pak koji pokazuju neke znakove rizičnog ponašanja (česte impulzivne kupnje, osjećaj krivnje, financijski minus…) je znatno više – čak između 10 i 20 %.

Glavne značajke ovog poremećaja su: neodoljiva potreba za kupovanjem, zadovoljavanje koje donosi kratkotrajan osjećaj sreće, euforije ili smirenja. Potom slijedi osjećaj krivnje ili srama te sukobi s bližnjima i, naravno, financijski problemi. Unatoč tim negativnim posljedicama osoba ponavlja isti obrazac.

Zašto kupujemo?

Kupnja se često koristi za suočavanje sa stresom, dosadom, usamljenosti ili nekim drugim negativnim emocijama. Nije nužno vezana uz kupovinu luksuznih proizvoda. U pitanju može biti bilo što. Mogu to biti sitnice, odjeća, ali i neke veće narudžbe.

Posljedice su slične kao i kod svih drugih ovisnosti – financijski dugovi, problemi u obitelji i drugim odnosima, smanjena produktivnost na poslu, anksioznost, depresija, osjećaj srama.

Ovisno o tome je li riječ o “rizičnom ponašanju” ili o slučaju kliničke oniomanije razlikuju se i metode pomoći.

Kako si pomoći?

U blažim slučajevima pomoći može već vođenje dnevnika kupnji, izbjegavanje “okidača” (npr. online shopova, centara), plaćanjem gotovinom umjesto karticama… Svakako bi bilo dobro pozabaviti se vođenjem financija, planiranjem budžeta i učenjem o planiranju troškova.

To je zapravo nešto što bi trebali raditi svi, bez obzira jesu li su skloni rizičnom ponašanju, kako bi svoje financije stavili pod kontrolu.

U onim težim, kliničkim slučajevima, neophodno je potražiti stručnu pomoć psihoterapeuta, koji može pomoći u prepoznavanju okidača za takvo ponašanje te razvijanju načina suočavanja i suzdržavanja.

U onim najtežim slučajevima koji rezultiraju s depresijom ili anksioznošću potrebni su čak i lijekovi.

Brzi test samoprocjene

Pronašla sam na webu mali test za samoprocjenu. Ako je na tri i više pitanja odgovor “DA” vrijeme je za ozbiljno promišljanje imate li problem.

• Kupujete li često stvari koje vam realno ne trebaju?
• Osjećate li olakšanje ili euforiju nakon kupnje?
• Imate li osjećaj krivnje ili srama poslije?
• Zataškavate li troškove pred drugima?
• Imate li financijskih poteškoća zbog kupovine?

Evo i 10 koraka kako kompulzivnu kupnju staviti pod kontrolu.

1. Priznajte problem
2. Vodite dnevnik troškova
3. Postavite budžet i plaćajte gotovinom
4. Razlikujte želje od potreba
5. Pravilo 24 sata – ne kupujte odmah
6. Izbjegavajte okidače (web shopove, newslettere, akcijske prodaje…)
7. Emocije rješavajte drugačije (šetnja, razgovor, hobi)
8. Postavite ciljeve i nagradite se zdravije
9. Uključite podršku bližnjih
10. Potražite stručnu pomoć ako je potrebno

Većina ovih koraka je potrebna svima kako bi stavili svoje financije pod kontrolu. Jer, kupnja je normalan dio života, ali kad postane način rješavanja emocija, tada nas može skupo koštati. Pritom ne mislim samo novčano, već i na mnoge druge načine. Financijska sloboda ne znači samo imati kredit pod kontrolom, nego i samoga sebe.


Predsjednica Grupacije kreditnih posrednika u HGK i direktorica kreditnog posredovanja u Opereti Martina Mataić Škugor

Autorica kolumne Kreditno posredovanje #17: Martina Mataić Škugor, direktorica kreditnog posredovanja u agenciji Opereta nekretnine