“Ghosting” je pojam koji potječe iz internetske kulture i koristi se za opisivanje situacije u kojoj jedna strana iznenada prekine komunikaciju bez ikakvog objašnjenja. Najčešće se spominje u kontekstu internetskih spojeva, ali se proširio i na profesionalni svijet. Danas se tim pojmom opisuju razgovori za posao nakon kojih vam se nitko više nikad ne javi, klijenti koji naglo povuku ugovor i prekinu svaki kontakt ili kolega koji jednostavno ignorira e-mail za e-mailom.
Biti “ghostan” u najboljem je slučaju zbunjujuće, a u najgorem može potpuno uništiti samopouzdanje. Razlog tome je što ghostanje stvara ono što psiholozi nazivaju “dvosmislenim odbijanjem” – odbijanjem bez jasnoće i zaključka.
Dvosmisleno odbijanje je uznemirujuće jer naš mozak ne dobiva razrješenje, pa ostaje zaglavljen u krugu nade i razočaranja, nesposoban dovršiti “proces završetka”, piše Alexis Zahner na portalu Fast Company.
Zahner je suvoditeljica tvrtke Human Leaders, australske konzultantske kuće specijalizirane za stvaranje radnih okruženja u kojima ljudi napreduju kroz koncept humanog vodstva. Suvoditeljica je podcasta We Are Human Leaders i ima magisterij iz poslovne psihologije sa Sveučilišta u Newcastleu.
Profesionalno ghostanje upravo je to: kraj odnosa bez stvarnog kraja. A nesigurnost koju to stvara izrazito je štetna. Neuroznanost pokazuje da takva situacija aktivira našu reakciju na prijetnju, pokreće živčani sustav i širi tjeskobu i stres po tijelu.
Ako se to događa unutar organizacije, istraživanja pokazuju da može uništiti povjerenje zaposlenika brže nego što možete reći “buuu”. Ne čudi stoga što ghostanje može djelovati potpuno destabilizirajuće.
Je li profesionalno ghostanje u porastu?
Istraživanja upućuju na to da je ghostanje postalo učestalije nakon pandemije. U nedavnom članku Meghan Walsh za globalnu konzultantsku kuću Korn Ferry navode se podaci prema kojima su tri četvrtine poslodavaca u protekloj godini bili “ghostani” od strane novih zaposlenika, dok još veći postotak tražitelja posla tvrdi da su bili ghostani tijekom selekcijskog procesa. Pa što to uzrokuje?
Postoji mnoštvo razloga zbog kojih je ghostanje možda u porastu: sve konkurentnije tržište rada, promjene u digitalnim komunikacijskim normama i, čini se, sve veća vremenska ograničenja modernog života. No, u svakom slučaju, u doba umjetne inteligencije i automatizacije, kada doslovno možete imati bota koji napiše e-mail za manje od tri sekunde, to su loši izgovori. Vrijeme je da pronađemo hrabrost i ponovno naučimo kako izgleda kvalitetna komunikacija.
Paradoks pristojnosti: Zašto se šutnja čini sigurnijom (iako je puno gora)
Psihološki fenomen poznat kao paradoks pristojnosti objašnjava zašto netko može misliti da je u redu ghostati druge. Paradoks pristojnosti nastaje kada izbjegavamo prenijeti lošu vijest iz straha da će ona povrijediti više nego šutnja. Međutim, u stvarnosti ljudi daleko više cijene jasno obrazloženje nego potpuni izostanak odgovora. Teže je nositi se s neizvjesnošću ghostanja nego s jednostavnim “ne”.
Neka ovo bude poziv na djelovanje: imajte hrabrosti i poštovanja komunicirati promišljeno i transparentno i zatvoriti krug kako bi ljudi mogli ići dalje. Vaša kratkotrajna nelagoda zbog prenošenja “loše vijesti” poštedjet će nekoga drugoga dugotrajne agonije zbog nedostatka zaključka, poručuje Zahner, koja je i sama bila ghostana u poslovnom odnosu.
Prije nekog vremena poslala je svoj članak uglednoj publikaciji za koju je provela opsežno istraživanje. Nakon ohrabrujućeg sastanka s urednikom dobila je potvrdu da je njezin članak prihvaćen za objavu, što je doživjela kao veliki profesionalni uspjeh. Međutim, nakon početne komunikacije, uslijedili su mjeseci potpune šutnje unatoč opetovanim, pristojnim upitima, zbog čega je shvatila da je profesionalno „ghostana“. Iskustvo ju je šokiralo i razočaralo, a razgovor s kolegicom koja je doživjela slično iskustvo u vezi s unapređenjem potaknuo ju je da se upita postaje li profesionalno ghostanje sve češća pojava, a ne iznimka.
“Kao netko tko je doživio da bude ghostan, mogu vas uvjeriti da je najljubaznije učiniti upravo to – osloboditi nekoga neizvjesnosti, umjesto ostaviti ga u okrutnom ‘što ako’ limbu”, ističe Zahner.
Na temelju svog iskustva i profesionalnog rada Zahner iznosi i pet koraka koji vam mogu pomoći da se oporavite od profesionalnog ghostanja.
1. Priznajte razočaranje
Ghostanje je emocionalni vrtuljak. Doživjet ćete niz osjećaja dok pokušavate shvatiti što se dogodilo: povrijeđenost, razočaranje i odbijanje. Nemojte umanjivati vlastito iskustvo. Biti ghostan zaista je grozno. Priznajte svoje emocije i povjerite se osobi od povjerenja – to pomaže u obradi iskustva i regulaciji živčanog sustava.
2. Nemojte to shvaćati osobno
Ghostanje više govori o tuđim obrascima izbjegavanja nego o vašoj vrijednosti. Vaš će um stvarati priče o vašim nedostacima ili sposobnostima, ali nijedna od njih ne temelji se na stvarnoj istini.
3. Pristupite sebi sa suosjećanjem
Budite sami sebi prijatelj kakav vam je sada potreban, a ne vlastiti najgori kritičar. Iskustvo ghostanja lako može prerasti u negativan unutarnji govor, pretjerano analiziranje onoga što smo možda učinili pogrešno ili samookrivljavanje. U budističkom učenju to se naziva drugom strijelom. Oštro osuđujući sebe, samo pojačavate vlastitu patnju. Umjesto toga, pružite si utjehu, riječi ljubaznosti i blago ohrabrenje, kao što biste učinili za prijatelja.
4. Otpustite potrebu za zaključkom
Stvarnost je takva da možda nikada nećete dobiti objašnjenje. To je izvan vaše kontrole. Zaključak postaje nešto što sami sebi trebate dati, a ne nešto što čekate da vam drugi pruže. Time prelazite iz osjećaja bespomoćnosti u ponovno preuzimanje kontrole nad sobom.
5. Krenite svjesno naprijed s namjerom
“Za mene je ghostanje bilo trenutak kad mi se sve razjasnilo”, piše Zahner. “Odbijam takvo ponašanje ponavljati prema drugima. Umjesto da dopustim da moj bijes oblikuje moje buduće ponašanje, dopuštam mu da promijeni moju perspektivu kako bih bila bolja prema drugima. Radije ću voditi neugodan razgovor nego ostaviti nekoga u patnji dvosmislenog gubitka. Šutnja je laka, ali ljubaznost zahtijeva hrabrost”, pojašnjava.
Ghostanje možda postaje sve češće, ali to ne znači da ga trebamo normalizirati ili prihvatiti. Ako želimo stvarati radna okruženja koja su humanija, moramo vratiti ljudskost u međusobnu komunikaciju. To znači odgovarati (makar i kratko), zatvarati krugove, prenositi iskrene poruke s ljubaznošću i prepoznati da vlastita nelagoda nije izgovor za nepoštovanje.
“Profesionalno ghostanje može ostaviti stvaran ožiljak. No za mene je to bio i trenutak jasnoće – odluka da nastupam iz pozicije jasnoće, hrabrosti i empatije. Ako ste i vi bili ghostani, dopustite da zaboli, ali nemojte dopustiti da vas to umanji. Izvucite pouku i neka vas podsjeti na to kakva osoba želite biti”, zaključuje Alexis Zahner.
