Hrvatska zaostaje u volumenu investicija u istraživanja i razvoj (R&D) u odnosu na prosjek EU te prosjek zemalja CEE regije, naročito u investicijama tvrtki iz realnog sektora, upozorava HUP u svojoj novoj publikaciji Fokus tjedna. Dok su investicije države i viših obrazovnih institucija u razvoj i inovacije u 2022. (s 0,25%, odnosno 0,4% BDP-a) gotovo na razini prosjeka EU, ulaganja poslovnog sektora (od 0,78% BDP-a) su i dalje, unatoč stabilnom rastu u posljednjih nekoliko godina, upola niža u odnosu na prosjek EU, što pojačava jaz u rastu i razvoju gospodarstva.
Naime, zbog niže stope ulaganja u R&D bilježimo odljev radne snage u gospodarstva koja ulaganjima u istraživanja i razvoj otvaraju atraktivna nova radna mjesta. Na stanje u Hrvatskoj je upozorio i OECD u svom izvješću potkraj 2023. gdje je apostrofiran visok udio nisko produktivnih tvrtki, što nije toliko posljedica (sub-optimalne) sektorske strukture ekonomije koliko zapravo kapaciteta poduzeća u usvajanju novih tehnologija, u svim djelatnostima.
Udvostručene stope intenziteta potpora za istraživačko-znanstvene projekte
U tom svjetlu, nedavno udvostručenje stopa intenziteta u Zakonu o državnoj potpori za istraživačko-znanstvene projekte (odnosno udjela financiranja) je dobrodošla izmjena u cilju jačanja atraktivnosti investicija u inovacije jer smanjuje pritisak na administrativno kompliciranije EU natječaje, pojednostavljuje postupak nabave te smanjuje jaz u poticajima za ovaj tip investicija u odnosu na članice EU i naročito prosjek OECD-a.
Naime, prosječna stopa subvencija na investicije u R&D u Hrvatskoj do sada je iznosila 0,07 posto za velike tvrtke te 0,04 posto za mala i srednja poduzeća, što je znatno niže od prosjeka CEE regije, EU-27, te naročito prosjeka OECD-a. Preciznije bila je 2-2,5 puta niža za velike tvrtke pa sve do 4-5 puta niža za mala i srednja poduzeća.
Predložene izmjene Zakona donose povećanje koeficijenta za umanjenje porezne osnovice, gotovo udvostručujući dosadašnje vrijednosti. Novi intenzitet potpore računa se kao umnožak troškova ulaganja i odgovarajućeg koeficijenta za povećanje: 400 posto za temeljna istraživanja, 300 posto za industrijska istraživanja, 250 posto za eksperimentalni razvoj i 300 posto za studije izvedivosti.
No, kako bi porezne olakšice bile konkurentnije u odnosu na poticaje dostupne kroz natječaje na razini EU, i dalje postoji potreba za dodatnim povećanjem, odnosno čak udvostručenjem koeficijenata. Naime, unatoč izmjenama, intenzitet potpora za velika poduzeća u Hrvatskoj u ovom dijelu i dalje zaostaje za konkurencijom, dok su potpore za mala i srednja poduzeća do 2 puta niže od europskih standarda. U praksi, domaće inovativnije tvrtke koje mogu osigurati cash flow radije odabiru poticaj kroz poreznu olakšicu, jer je jednostavnija i manje rizična u odnosu na kompleksnu administrativnu proceduru natjecanja za bespovratna EU sredstva.
Daljnje povećanje koeficijenata bi veliki dio spremnih projekata preusmjerilo na državne potpore i time bi se smanjila količina prijavljenih projekata na kompleksne EU natječaje, ubrzala evaluacija te ugovaranje i provođenje projekata, što je ključno u pozivima koji su povezani s istraživanjem i razvojem.
“Tromost” EU natječaja
Za ilustraciju “tromosti” EU natječaja u HUP-u ističu kako ni devet mjeseci nakon zatvaranja poziva “Ciljana znanstvena istraživanja” u okviru NPOO-a, gdje je iskazan interes kroz više od 350 prijava s volumenom pet puta višim od predviđene alokacije, do danas nije donesena niti jedna odluka. Istu sudbinu dijeli znatno manji i jednostavniji poziv “Dokazivanje inovativnog kapaciteta” u sklopu kojeg se mogu financirati projekti s potporom od 66.000 eura. Poziv je usmjeren na brzu provjeru inovacije, kako bi ju tvrtke mogle što prije testirati i plasirati na tržištu. No unatoč tome da je riječ o izuzetno niskoj potpori i jednostavnim pozivima – evaluacija traje gotovo godinu dana, što otvara dodatni problem, a to je da prijavljene inovacije mogu prestati biti inovativne do trenutka potpisivanja ugovora.
Za poticanje regionalnog razvoja otvoren je poziv “Jačanje strateških partnerstva za inovacije u procesu industrijske tranzicije” koji treba potaknuti stvaranje regionalnih konzorcija za razvoj inovativnih proizvoda/usluga. No, izuzetno nizak odaziv na poziv posljedica je i vrlo restriktivnih uvjeta za sklapanje konzorcija, minimalnih iznosa potpore, koji se smatraju previsokim u kontekstu domaćih poduzetnika, kriterija zatvaranja financijske konstrukcije koja nije primjenjiva za R&D projekte s neizvjesnim ishodom te nemogućnosti financiranja opreme bez velikih dodatnih administrativnih i operativnih tereta. Osim za poduzetnike, konzorcij čine i Organizacije za istraživanje i širenje znanja (OIŠZ) koje posebno spornim ističu definiciju prema kojoj ne mogu sudjelovati u natječaju ako na tržištu ostvaruju više od 20 posto prihoda. To je ograničenje u suprotnosti s tumačenjem Europske Komisije, prema kojem prihodi nisu sporan faktor za prijavu projekata OIŠZ.
Napokon, za financiranje ulaganja u R&D izvan nacionalnih okvira postoji centralizirani program kao što je Horizon EU, gdje se istovremeno natječu tvrtke/institucije iz svih članica EU te su veći iznosi bespovratnih sredstava. Hrvatska za sada ima relativno slab odaziv na tim programima.
Najzanimljivija mjera za inovativne tvrtke je EIC Accelerator koja omogućava potporu od 2,5 milijuna eura po projektu uz dodatne milijune eura za kapital. Tvrtke se za investiciju prijavljuju samostalno (ne moraju biti dio konzorcija), no prolaznost je zbog konkurencije iz cijele EU svega 5 posto. Najbolji projekti za koje nažalost nema dovoljno sredstava dobivaju tzv. Pečat izvrsnosti.
Koje mjere HUP predlaže
HUP predlaže da se iskoristiti postojeći sustav verificiranih izvrsnih projekata dajući prednost ocijenjenim inovacijama kroz buduće nacionalne natječaje. U najavi je jedan nacionalni natječaj koji bi upravo to trebao omogućiti, ali je iznimno bitno da procedure budu jednostavne, bez ponovnog vrednovanja, provjere proračuna i slično jer bi to potaknulo tvrtke da ulože više energije u prijave projekata.
Pozivom koji bi imao za cilj financirati sve s Pečatom izvrsnosti, povećali bismo šanse financiranja projekta EU novcem s postojećih svega 5 posto na 10-15 posto.
HUP predlaže proširenje primjene računovodstvene metode ubrzane amortizacije investicija u nove tehnologije, industrijska postrojenja, opremu i druga kapitalna dobra, a trebalo bi i produljiti razdoblje za prijenos poreznog gubitka na više od pet godina s obzirom na to da postojeće pravilo ne čini Hrvatsku konkurentnom pri donošenju odluka o kapitalnim investicijama, a osobito investicijama u visoku tehnologiju, moderna industrijska postrojenja te obnovljive izvore energije. Među primjerima dobre prakse ističe se Austrija koja je propisala razdoblje od sedam godina, dok Slovenija uopće ne postavlja vremensko ograničenje za prijenos poreznog gubitka, ali se svake godine samo 50 posto ostvarene dobiti može pokriti prenesenim gubitkom, dok na 50 posto treba platiti porez na dobit.
Uvođenje mehanizma prijenosa poreznih gubitaka unatrag u razdoblju od 10 godina omogućilo bi poduzetnicima povrat poreza plaćenog u 10 prethodnih poreznih razdoblja u slučaju ostvarivanja poreznog gubitka u tekućem poreznom razdoblju. Time se poreznim obveznicima daje veća sigurnost tijekom neizvjesnih razdoblja, potičući ih da nastave ulagati u inovacije, istraživanje i razvoj te tako preuzmu dodatne rizike i iskoriste nove poslovne prilike.
Nastavkom promjene poreznog pristupa ulaganjima u istraživanja, razvoj i inovacije stvorili bi se uvjeti za ubrzanje rasta produktivnosti naročito u periodu nakon povlačenja plime EU fondova nove generacije od 2025. nadalje, a osobito nakon 2027. godine. S obzirom na očekivano smanjenje radne populacije za više od 100.000 u iduće četiri godine te procijenjeno ponovno usporavanje rasta produktivnosti ispod 2 posto, što je (ponovo) ispod prosjeka CEE regije (od 2,6%) nakon 2025. godine, HUP smatra da bi svi dizajneri ekonomskih politika morali izoštriti fokus na jačanje konkurentnosti privatnih poduzeća i daljnje olakšanje uvjeta poslovnih investicija.
