Gotovo svatko od nas se našao u prilici da mora nešto prevesti. Barem upute za korištenje nekog uređaja. Prevesti nešto i nije neki problem – danas svi govore strane jezike. No, kvalitetno prevesti neki dokument, stručni ili književni tekst nije tako jednostavno.
“Konkurencija na prevoditeljskom tržištu je ogromna, ali mislim da zdrava konkurencija potiče da budemo što bolji”, kaže Maja Kartuš, osnivačica i vlasnica prevoditeljskog centra Diglossia.
“S godinama sam naučila prihvatiti ono što mnoge mlade poduzetnike još uvijek frustrira, a to je da živimo u društvu kojem će ljudi uvijek pokušati naći najjeftinije rješenje. Prosječan Hrvat će radije, umjesto da plati profesionalca, snimanje vjenčanja povjeriti rođaku koji ima jako dobar fotografski aparat, a poslije će kukati da su mu slike sa svadbe mutne. Svaki drugi muškarac će radije sam promijeniti ulje nego platiti mehaničara. Tako je i s prijevodima. ‘Sami ćemo prevesti na engleski pa vi to malo pogledajte.’ To je pojava koja se javlja bez obzira na industriju. Živimo u takvom društvu i s tim sam se naučila nositi. Ali ‘Do It Yourself’ majstori nisu moji klijenti”, objašnjava nam Maja, magistra prevoditeljskog smjera anglistike sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Dobra odluka
Do 2014. radila je u velikoj prevoditeljskoj agenciji kao voditeljica projekata. Nakon nekog vremena procijenila je da ne može dalje napredovati, a to se poklopilo sa željom da pokrene nešto svoje.
“Evo, pet godina kasnije još uvijek mislim da je to bila dobra odluka”, kaže uz osmijeh.
Dodaje da su reakcije ljudi iz njena okruženja na odluku da pokrene vlastiti prevoditeljski ured bile odlične. “Neki su me pitali zašto sam toliko dugo čekala.”
Prije pet godina otvoriti tvrtku bilo je mnogo teže nego danas, ističe Maja. “To je bilo najzahtjevnije. Ta birokracija me, kao i svakog poduzetnika, dosta umorila. Ali uz podršku okoline bilo je puno lakše.”
Osnovati prevoditeljski ured organizacijski i po pitanju samog postupka osnivanja jednako je zahtjevno kao otvoriti tvrtku za pružanje bilo kakvih drugih usluga, tumači naša sugovornica. “Početni troškovi nisu tako veliki. Nema najma ni proizvodne hale ili nečega sličnog. S vremenom, čim se otvori ured, troškovi rastu. Kontinuirano moramo ulagati u softver i edukaciju, a to je dosta skupo.”
Klijenti prepoznaju kvalitetu
Tržište prevoditeljskih usluga u Hrvatskoj je izuzetno zasićeno. “Prevoditeljskih agencija je mnogo i teško je istaknuti se. Moja misao vodilja je kvaliteta, a klijenti to prepoznaju”, tumači Maja te dodaje kako su neki klijenti uz nju od prvog dana. “S godinama se samo proširio krug usluga koje im pružamo, s engleskog i njemačkog na neke druge jezike. Kako su se oni širili na druga govorna područja, tako smo se širili i mi.”
Na pitanje kako je došla do prvih klijenata, odgovara kako su prvi klijenti zapravo pronašli nju. “Imam širok krug poznanika i prijatelja. I, eto, pročulo se. Preporuka na preporuku i jednostavno se zakotrljalo.”
Diglossia radi ovjerene i neovjerene prijevode s i na velike europske jezike. Primarno poslovanje je B2B segment, a tek manjim dijelom je riječ o B2C prijevodima. Klijenti su tvrtke svih veličina, od mikro do velikih: odvjetnički uredi, marketinške agencije, produkcijske kuće, ICT tvrtke, tvrtke koje se bave uvozom i izvozom…
Najtraženiji engleski i njemački
Rijetki su upiti za neke manje uobičajene jezike. Uglavnom se traže engleski i njemački. “U B2C segmentu se često traže švedski, danski i norveški s obzirom na to da puno Hrvata odlazi tamo živjeti”, razlaže Maja, “Ostali jezici se podjednako traže u oba segmenta.”
Jedan od najvećih problema u poslovanju je pronaći kvalitetne ljude. “Za sve poslodavce u Hrvatskoj to je ogroman problem. U prevoditeljskoj struci to je izraženo kroz odlazak stručnih, školovanih prevoditelja na rad u Bruxelles ili Luxembourg. Dobre ljude teško je pronaći, ali može se.”
Primarno su to jezičari. “Već desetak godina na Filozofskom fakultetu na anglistici postoji prevoditeljski smjer”, kaže Maja te razlaže kako dobar prevoditelj mora dobro poznavati oba jezika, ali i kulture, kako bi se snašao u svakoj situaciji: “Na primjer, mora odlučiti hoće li primijeniti opisni prijevod ili zadržati engleski izvor pa opisati u zagradi. Ima mnogo načina.”
U Diglossiji svi prijevodi prolaze fazu prijevoda i fazu redakture, a po potrebi i faze lekture i ovjere. “Za stručne prijevode tražimo stručnjake iz tog područja ili prevoditelje specijalizirane za određenu branšu ili industriju. Tako osiguravamo kvalitetu”.
Lokalizacija sadržaja
Jedna od usluga koje nudi Diglossia je lokalizacija sadržaja. Ona se razlikuje od klasičnog prijevoda jer se materijal prilagođava ciljanom tržištu. Riječ je mahom o prijevodu internetskih stranica, aplikacija za domaće ili strano tržište te audio-vizualnih sadržaja.
“Lokalizacija je nešto što treba napraviti svaka tvrtka koja se želi baviti izvozom svojih proizvoda i usluga“, ističe Maja.
“Istraživanja pokazuju da 57 posto potrošača smatra da je pružanje informacija na njihovu jeziku važnije od cijene proizvoda ili usluga. Čak 84 posto međunarodnih potrošača smatra da će vjerojatnije kupovati na internetskoj stranici koja je prevedena na njihov jezik. Ako gledate samo Hrvatsku, potencijalni doseg vam je 4 milijuna ljudi. Malo više ako dodate dijasporu. Ako pak prevedete stranice na engleski, možete biti konkurentni u gotovo svakom dijelu svijeta – ako vam je cijena i kvaliteta prihvatljiva. A mi smo dosta jeftiniji u odnosu na druga europska tržišta tako da si sve tvrtke koje lokaliziraju stranice otvaraju tržišta i povećavaju broj potencijalnih korisnika. Kasnije, kroz prodajni lijevak, korist od prilagođenog sadržaja može biti višestruka.”
Cijena prijevoda određuje se na temelju količine, broja kartica (prevoditeljska kartica ima 1500 znakova s razmacima), roka i jezičnog para. Engleski je generalno jeftiniji, dok su skandinavski jezici, arapski ili hebrejski skuplji, pojašnjava Maja, uz ogradu da govori općenito o cijenama prijevoda na tržištu jer Diglossia ne pokriva sve navedene jezike.
Softver (još uvijek) nije zamjena za prevoditelja
Još jedan veliki izazov za prevoditelje su nove tehnologije odnosno aplikacije za prevođenje, no Maja kaže da nije zabrinuta zbog tehnološkog razvoja.
“Mislim da je bitno biti informiran o svemu što se događa te nabaviti softvere koji nama olakšavaju i ubrzavaju proces prevođenja. Ne opirem se tome, iako ima prevoditelja koji tome nisu skloni. Tehnologije se razvijaju u svim industrijama i svim smjerovima pa zašto ne i u našoj struci. Ne mislim da će ljudi postati suvišni u ovoj industriji. Štoviše, neka istraživanja pokazala su da umjetna inteligencija u području prevođenja još dugo neće zamijeniti čovjeka, iako će se uloga čovjeka u tom procesu definitivno mijenjati..”
Prije nekoliko mjeseci Maja je organizirala Prevoditeljsku relaksacijsko-edukacijsku večer (_prev) na kojoj je održan panel o utjecaju tehnologije na prevoditeljsku struku. “Nakon izlaganja stručnjaka s FER-a i Filozofskog fakulteta došli smo do zaključka da još uvijek nema objektivnog razloga za strah kada je riječ o našoj struci.”
“Proces prevođenja se”, nastavlja Maja, “definitivno promijenio u odnosu na dane kada sam ja počinjala. Prije desetak godina dobila bih tekst na papiru i pretipkavala bih ga u Word. Danas je to otišlo puno dalje, ali uloga prevoditelja ne može se eliminirati iako postoje softveri koji značajno ubrzavaju cijeli proces.”
Hrvatski jezik je vrlo kompleksan
Softveri koje prevoditelji danas koriste omogućuju tzv. computer-assisted translation . Drugim riječima, takvi alati funkcioniraju na temelju terminoloških baza i prevoditelju osiguravaju bolju kvalitetu prijevoda, usklađenost terminologije te konzistentnost u radu.
“To nije strojno prevođenje poput aplikacije Google Translate. No, strojno učenje je ono što utječe na puno branši i ono čiji razvoj treba pratiti. Machine learning se ne može zaustaviti kao proces i tome se moramo prilagoditi ovisno o uslugama koje pružamo. Za sada to nije na osobito visokoj razini, barem kada je riječ o prijevodima. Vidjet ćemo u kojem smjeru će se razvijati i kakva će biti kvaliteta. Prednost je što je hrvatski ‘mali’ jezik, nema veliko tržište, i izuzetno je kompleksan. Kada spomenemo strancima koliko padeža imamo, zgroze se.”
Na pitanje kakvi su odnosi među prevoditeljima, Maja odgovara da su poprilično kompetitivni. Ponavlja kako je zdrava konkurencija u redu dok ne dođe do točke dampinga: “To jednostavno nema smisla. Mislim da ponekad ljudi ne razmišljaju o tome da pucaju sami sebi u stopalo, a ne samo po drugima.”
Tržište je neuređeno, ali neki klijenti prepoznaju kvalitetne profesionalne prevoditelje i raspituju se je li prevoditelj jezičar ili ima li završen prevoditeljski smjer.
Prevoditeljska druženja
Maja dodaje kako je prevoditeljske relaksacijsko-edukacijske susrete počela organizirati jer smatra da “u Hrvatskoj kronično nedostaje kvalitetnih događaja za prevoditelje”.
“To je jedan od načina da se bolje upoznamo, povežemo, radimo zajedno na nekim projektima, umjesto da budemo jedni drugima isključivo konkurencija.”
Prva, već spomenuta večer, održana je u prosincu i skupilo se više od sto ljudi. Bilo je pet predavača i panel “Je li umjetna inteligencija Babaroga?”. Sljedeća prevoditeljska relaksacijsko-edukacijska večer održat će se 19. ožujka, a u fokusu će ovaj puta biti hrvatski jezik. Pokušat će odgovoriti na pitanja što je standardni jezik, je li standardizacija potrebna ili nije, koliko je ideološki obojena, kako vanjski faktori utječu na standardni jezik, što je s anglizmima i slično.
Jedan od gostiju bit će dr. Anđel Starčević, suautor knjige “Jeziku je svejedno” koja je odjeknula u hrvatskom medijskom prostoru. Gost će biti i Neven Divjakinja koji će kao prevoditelj Šenoina “Zlatarova zlata” na engleski govoriti o svojim iskustvima, dok će Iva Grković govoriti o poticajima koje mogu koristiti prevoditelji te kako se prijaviti za potpore.
Što se Diglossije tiče, plan je nastaviti rasti te povećati broj klijenata, kaže Maja. Danas ima dvadesetak redovnih suradnika.
“Rekla bih da sam danas 50 posto menadžer, a 50 posto prevoditelj. Želim osigurati kvalitetu pa većina prijevoda prođe kroz moje ruke. S vremenom menadžerska uloga raste, ali neke stvari ipak volim odraditi sama. Cilj je povećati tim i broj klijenta te se jednog dana, možda, povući iz operative. Ali do sada nisam upoznala poduzetnika kojem je to u potpunosti uspjelo”, uz smijeh zaključuje Maja.
