Želite li biti uspješni, pokrenite svoju tvrtku

Gordan Horbec već niz godina vodi vlastitu računovodstvenu tvrtku. Pokrenuo je blog koji je kasnije prerastao u portal za osobne financije, a od 2009. svakog mjeseca održava seminar "21 sitnica koju bih volio da mi je netko objasnio kada sam krenuo u biznis“

u 14:39 Zadnja izmjena: 15.11.2018 u 15:47
462
Opulento
Gordan Horbec. Opulento

Gordan Horbec završio je studij ekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, a već niz godina vodi vlastitu računovodstvenu tvrtku Opulento. Pokrenuo je i blog, kasnije portal za osobne financije imamnovac.com, te seminar “21 sitnica koju bih volio da mi je netko objasnio kada sam krenuo u biznis“.

Opulento danas ima šest zaposlenih i 110 klijenata, a seminar je odslušalo više od 800 ljudi. S Gordanom smo razgovarali o njegovu iskustvu prilikom pokretanja tvrtke, ulozi računovođe u poslovanju poduzeća te odnosima s klijentima.

“Završio sam ekonomiju 1998. i ubrzo sam počeo raditi u Zagrebačkoj banci. Nakon nekoliko godina naletio sam na knjigu koju stalno spominjem na seminarima, ‘Retire young retire rich‘ (2002.), čiji su autor Robert Kiyosaki. U toj knjizi objašnjava se puno stvari koje, na žalost, nisam naučio na fakultetu. Jedna od njih je da, ako želite biti uspješni, morate imati svoju tvrtku. Tada se rodila ideja da bih jednoga dana i ja mogao imati svoju firmu. I 2005. otvorio sam Opulento, tvrtku za računovodstvo. Od početka do danas bavim se knjigovodstvom za male poduzetnike“, prisjeća se Gordan ulaska u vlastiti biznis.

Specijalizacija za tvrtke koje se bave uslugama

Opulento je od početka brendirao kao tvrtku specijaliziranu za poduzeća koja se bave uslugama. “Nema svaštarenja. Ne znam kako bih kvalitetno mogao raditi svoj posao kad bih morao voditi knjigovodstvo i za obrtnike, i za udruge, za one koji imaju trgovinu i za one koji imaju proizvodnju…  Opseg posla je prevelik zato što je kod nas sve prenormirano. Ne bih stigao pratiti sve promjene. I s ovima koji se bave uslugama ima dosta posla, ali kod njih znam što treba napraviti i kako to treba napraviti”, tumači Gordan.

Dodaje kako misli da je jedan od rijetkih računovođa koji se specijalizirao za jedan segment. Postoji neka osnovna podjela na one koji vode knjige obrtnicima i onima koji se bave samostalnim djelatnostima te one koje vode knjige trgovačkim društvima, ali specijalizacije za pojedine gospodarske branše uglavnom nema.

Usluge je odabrao jer u njima vidi budućnost. “Još u školi smo učili da tercijarne djelatnosti čine gotovo pola gospodarstva, a danas je postotak još veći.”

Pomalo je ironično da mu je računovodstvo na fakultetu bilo dosadno. Pa kako se onda odlučio na osnivanje računovodstvene tvrtke?

Brojke ne lažu

“Bila je to jedna slučajnost. Bivša supruga prva je otvorila svoju tvrtku i nismo imali novca za knjigovodstvo. S obzirom na to da sam o tome učio na fakultetu, rekao sam da ću ja to preuzeti. Jedna kolegica rekla mi je da je sama napravila  program za računovodstvo. Pozvao sam je na kavu i ispalo je da je riječ o excel tablici u koju je sve upisivala. U dva sata ona mi je na toj kavi sve tako lijepo objasnila da sam se ja totalno ‘zapalio’ za računovodstvo. Shvatio sam da brojke ne lažu i zaljubio sam se u njih. To je bio prijelomni trenutak. Prvi klijent bila mi je tvrtka bivše supruge, a potom su počeli dolaziti novi. U jednom trenutku sam rekao u Zabi da odlazim i prelazim potpuno u privatne vode”, objašnjava Gordan Horbec.

“Bila je to teška odluka. Bilo me strah. U Zagrebačkoj banci sam imao siguran posao. Imao sam kredit za stan. Nije mi bilo svejedno. Pričao sam s tatom o tome, a on me uvjerio da s Ekonomskim fakultetom mogu kao računovođa zaraditi dovoljno da održim posao. I tako je krenulo.”

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku krajem rujna u Hrvatskoj je bilo 161.678 aktivnih poslovnih subjekata, a samo 2,3 posto ih je imalo više od 50 zaposlenih. To znači da potražnja za računovođama postoji – gotovo 160.00 tvrtki treba računovođu.

Protiv licencija za računovođe

No, Gordan upozorava kako je to jedna od rijetkih djelatnosti koja je ostala potpuno neregulirana, što znači da je konkurencija ogromna. Računovodstvenih servisa u Hrvatskoj, kaže, ima barem nekoliko tisuća, od malih tvrtki i obrta do velikih servisa. “Nije lako doći do klijenata na slobodnom tržištu, uz ogromnu konkurenciju i neregulirane cijene. No, ja se iskreno zalažem da tako i ostane. Nedavno se javila ideja da se uvedu licencije za računovođe, čemu smo se kao strukovna udruga snažno usprotivili”, kaže Gordan.

“Sama ideja da nekakav državni službenik određuje tko se smije, a tko ne smije baviti računovodstvo je meni suluda. Čemu fakultet i sve učenje ako na kraju imaš nekog birokrata koji će propisivati tko se smije baviti tim poslom, a tko ne?”

Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske (IPRH) pokrenula je peticiju protiv uvođenja licencija koja je na kraju urodila plodom i Ministarstvo je nedavno objavilo da odustaje od prijedloga.

IPRH će nastaviti stvarati pritisak kako bi se smanjila prenormiranost. “Najviše nas opterećuju pravilnici. Moramo predavati niz obrazaca, od 1. siječnja među njima je i knjiga ulaznih računa (URA), a ne znamo koja je svrha. Servisiramo Poreznu upravu, a klijenti od toga nemaju koristi”, tumači Gordan. No, s druge strane ističe da je suradnja s Poreznom upravom vrlo korektna. “Uvijek su susretljivi i aplikacije za predaju dokumenata napreduju. Nakon što smo na sastancima iznijeli neke naše primjedbe, omogućili su nam da lakše predajemo neke izvještaje.”

Klijente treba educirati

Na pitanje kako odabrati računovođu, odgovara: “To je kao da me pitate kako odabrati liječnika. Ja znam da me nešto boli ili ne boli, ali kao laik ne mogu znati kakav je liječnik tretman primijenio. U računovodstvu, kao i u svim uslugama, najvažnija je osobna preporuka. Ali ni to ne mora ništa jamčiti. Na žalost, nemam savjet kako prepoznati dobrog računovođu.”

Njegov je pristup da se trudi obrazovati klijente, objasniti im što je posao računovođe i kako on to radi, tako da steknu malo iskustva pa se mogu raspitati i kod drugih. “Naravno, važno je da s klijentom ‘kliknete’, jer to je osoba s kojom ćete puno komunicirati i surađivati, kao i s bilo kojim drugim suradnikom. A kad birate suradnika, želite osobu s kojom ste na istoj ‘valnoj duljini’.”

Ako imate računovođu koji vam je spreman pomoći dobrim savjetom, to je definitivno prednost, dodaje. “To nije nužno posao računovođe i knjigovođe. Ima onih koji proknjiže papir, zadovolje zakonsku normu i to je to. Očekuju da poduzetnik zna sve što treba, što smije, a što ne smije. Ja pak pretpostavljam da poduzetnik nema pojma ni o čemu, jer otkuda bi on to znao. A zakon je takav da neznanje nije izgovor U Poreznoj upravi također pretpostavljaju da kad čovjek otvori tvrtku sve živo zna i da je sa svime upoznat. To je potpuno krivi pristup.”

Porezna uprava trebala bi, predlaže, napraviti jednostavnu skriptu za poduzetnike početnika koja bi ih vodila što sve trebaju učiniti i po kojoj bi mogli označiti što su prošli.

Njegovi klijenti su poduzetnici koji pružaju usluge: programeri, prevoditelji, odvjetnici… To su tvrtke do 20 zaposlenih i uglavnom s prihodima od nekoliko milijuna kuna. Većina ih ima prihode ispod milijun kuna.

Cijena usluge ovisi o broju zaposlenih i broju dokumenata. Što tvrtka ima više zaposlenih, posao je kompliciraniji jer je uvijek netko na bolovanju ili službenom putu.

Od bloga i portala za osobne financije do seminara za poduzetnike

Nakon što je pokrenuo tvrtku, započeo je pisati i blog: „Negdje 2004. krenula je domena blog.hr i ja sam, potaknut knjigom koju sam spomenuo, otvorio blog Novac i počeo sam pisati o poduzetništvu i o ekonomiji. Prvi tekst mi je bio o obračunu plaća jer mislim da ljudi to uopće ne razumiju: što znači bruto, neto, gdje novac ide… Blog je postao popularan i stavili su me na cool listu. Dosta su me promovirali tako da su me i neki novinari pozivali u radio i TV emisije.“

Bilo je tu, kaže, dobrih tekstova i nakon par godina (2007/2008) bilo mu je žao zapustiti ih pa je otvorio portal imamnovac.com. Na portalu je skupio sve te tekstove, malo ih je doradio i uredio… Ideja ja je bila pisati za poduzetnike i zarađivati od reklama, bannera i oglasa. No to se pokazalo preoptimističnim.

“Nisam uspio ništa prodati i sad to ‘visi’ u zraku. Povremeno, kad uočim potrebu, nešto važno, dodam neki novi tekst, ali nisam zadovoljan kako to ažuriram.”

Dvije godine kasnije, u prosincu 2009. godine, Gordan je pokrenuo i seminar za edukaciju poduzetnika. “Mnogo ljudi je došlo na seminar zahvaljujući portalu. Tražeći neke odgovore došli su na portal i vidjeli da držim seminare i to već godinama super funkcionira. Mjesečno par tisuća ljudi posjeti portal, a tekstovi s portala su često dijeljeni na drugim forumima i to generira organski rast. Žao mi je da nemam više vremena za portal.“

Što se tiče seminara, održava ga redovito jednom mjesečno. Riječ je o cjelodnevnom predavanju pod nazivom “21 ‘sitnica’ koju bih volio da mi je netko objasnio kada sam krenuo u biznis“.

Do sada je održao više od stotinu seminara, uglavnom u Zagrebu, ali odazvao se i na pozive širom Hrvatske pa je dva puta bio u Vukovaru i u Rijeci. Kao predavač je surađivao i sa zagrebačkim Plavim uredom, što je bila prilika da ga besplatno čuju i oni koji si ne mogu priuštiti cjelodnevni seminar.

Seminare koje sam organizira odslušalo je više od 600 ljudi, a ukupno, s Plavim uredom i gostovanjima izvan Zagreba, više od osam stotina.

Nova osoba za daljnji rast

Polaznici su ljudi koji su nedavno otvorili svoju tvrtku ili je već neko vrijeme imaju. “To su definitivno ljudi koji žele imati svoj biznis”, kaže Gordan.

Riječ je o malim interaktivnim grupama do deset polaznika, a predavanje pokriva 21 temu, od toga kako izvući novac iz tvrtke, upotrebe službenih vozila, obračuna plaće, pozajmica, avansnih plaćanja do putnih naloga, poslovanja s inozemstvom i financijskih izvješća. “Kad netko otvori tvrtku i dođe kod mene na razgovor, najčešće pita ‘Kako ću izvući svoje novce van kad firma počne zarađivati? I zato je to prva tema seminara.”

Seminar je interaktivan, što znači da polaznici mogu postavljati i pitanja iz vlastitog iskustva. “Kroz svaki seminar saznam neki novi detalj, nekome se dogodila neka specifična situacija. Materijali se svaki put ažuriraju jer se i zakoni redovito mijenjaju, a ja prije seminara zapišem neke osnovne stvari. Seminar je od izvorne verzije jako puno narastao jer sam u međuvremenu doznao mnogo novih informacija. Zastarjele informacije, naravno, izbacim iz predavanja.“

Gordan ističe da voli konkretne pitanja i priliku da ljudi razmijene iskustva iz prakse, te da u raspravama sudjeluju i početnici i iskusniji poduzetnici.

Želja mu je pokrenuti još jedan seminar. “Svaki put pitam ljude što bi još željeli slušati i najčešće čujem da ih zanimaju financije, račun dobiti i gubitka te bilanca. Tako da mislim da će sljedeći seminar biti na tu temu. Samo financije.”

Što se tiče glavne djelatnosti, tvrtke za računovodstvene usluge, trenutni su kapaciteti gotovo popunjeni. Gordan procjenjuje da ima prostora za još deset klijenata. “Sasvim sigurno ću morati zaposliti novu osobu da bismo dalje rasli”, zaključuje.