Kada radite nešto novo i drugačije, nastanu izvrsni proizvodi

"Već vidimo da će ova sezona biti odlična, a povratne informacije s terena su izvrsne. Zbog inflacije je došlo do porasta cijena određenih sirovina, ali nama je uvijek naglasak na kvaliteti, a kvaliteta košta", kaže Zoran Premeru iz sladoledarske tvrtke Premis

196
Premis

Vanilija, čokoloda, jagoda, lješnjak, šumsko voće, stracciatella… Svatko od nas ima svoj omiljeni okus, ali svi ga volimo. Riječ je o sladoledu, tradicionalnoj i omiljenoj slastici. Na globalnoj razini najveći potrošači po glavi stanovnika su Novozelanđani (28,4 litre godišnje po stanovniku), Amerikanci (20,8) i Australci (18). Svaki Europljanin u prosjeku pojede 6,2 litre sladoleda godišnje – najviše Finci (14,2), Šveđani (12), Danci (9,8) i Norvežani (9,4). Prema podacima Eurostata u 2020. u Europskoj uniji je proizvedeno 2,9 milijardi litara sladoleda – 9 posto više nego prethodne godine. U zemlje koje nisu članice EU izvezeno je 232 milijuna kilograma u vrijednosti 752 milijuna eura. Najveći proizvođači su Njemačka, Francuska i Italija. Ukupna vrijednost europskog tržišta u 2021. iznosila je pak 21,7 milijardi dolara, a predviđa se da će do 2027. dosegnuti 28,4 milijarde dolara, uz složenu godišnju stopu rasta u razdoblju 2022- – 2027. od 4,87 posto.

Obiteljska tvrtka Premis iz Makarske na tržištu sladoleda prisutna je već 30 godina. Počeli su 1992. u podrumu obiteljske kuće, a danas izvoze svoj sladoled u nekoliko europskih zemalja i Libiju. Lani su prihodovali nešto više od 12 milijuna kuna. Svoj sladoled uglavnom plasiraju u slastičarnice, kafiće i hotele. Po čemu su drugačiji i inovativni ispričao nam je Zoran Premeru, koji uz brata Tonija danas vodi tvrtku.

  • Počeli ste za vrijeme rata, u podrumu obiteljske kuće. Kako ste se odlučili na takav korak u teškim okolnostima? Kako ste nabavili i dopremili strojeve? 
Obitelj Premeru pokrenula je vlastitu proizvodnju sladoleda prije 30 godina

Odluka nije bila jednostavna, ali budući da je naš otac Miroslav i prije radio sa sladoledima, odlučio je da će sam krenuti u proizvodnju. Zbog rata je uvoz bio otežan, pa je Raffaele Magrini, za kojeg je naš otac radio, predložio ocu da krene s vlastitom proizvodnjom, ali po njegovom receptu. Osim recepture, Raffaele nam je dao i strojeve, sirovine te sve ostalo što je bilo potrebno, i to s odgodom plaćanja dok ne stanemo na noge.

Najteže je bilo na početku kada smo iz obiteljskog podruma započeli proizvodnju, većinom za trgovine i ugostiteljske objekte na području od Splita do Ploča. Međutim, vrlo brzo su naši kupci prepoznali kvalitetu i taj početni period smo uspjeli prebroditi. Sve ostalo je povijest.

  • S kakvim kapacitetima danas raspolažete i koliko imate stalno zaposlenih? Kako je organiziran posao unutar obitelji?

Mi smo obiteljska tvrtka, a posao vodimo moj brat Toni i ja. Ja sam zadužen za prodaju, Toni za proizvodnju, a trenutno imamo 30 zaposlenih. Budući da je sezona, u potrazi smo za vozačima koji će naše sladolede dostavljati po cijeloj Dalmaciji, tako da će se našem timu priključiti još nekoliko sezonskih vozača.

Tijekom posljednjih 15 godina mali pogon od 100 kvadrata u obiteljskom podrumu prerastao je u tvornicu od 1200 kvadrata. Trenutno je u planu širenje i otvorenje novog Logističkog centra u Zadvarju.

  • Po čemu su Premisovi sladoledi drugačiji od drugih sladoleda, odnosno po čemu ste kao tvrtka drugačiji od konkurencije?

Sladoledi koje proizvodimo za ugostitelje su jedinstveni na hrvatskom tržištu, a neka pakiranja su jedinstvena i na svjetskoj razini. Kreirati nešto novo i drugačije uvijek je bio izazov, a jedan od primjera su naša Premium pakiranja od 5 litara. Napravljena su u dva sloja i jedinstven su proizvod za kojeg nismo uspjeli pronaći strojeve koji to mogu napraviti pa smo sami morali dizajnirati tehnologiju i naći tvrtke koje će proizvesti sladoled. Kada radite nešto novo i kada vas nitko ne razumije, nastanu izvrsni proizvodi koji su uvijek ispred konkurencije.

Također, jedini u Hrvatskoj imamo edukacije na kojima naši klijenti mogu besplatno naučiti kako se prave sladoledi, i to na opremi koja košta oko 70 tisuća eura. To nema nijedna škola. Posebnost je i to što su svi sladoledi ručno ukrašeni i velika pažnja je na dekoraciji.

  • Prošli ste rat, ekonomsku krizu prije nešto više od desetak godina, pandemiju, sada imamo krizu s dobavnim kanalima… Što vam je bio najveći izazov, koje razdoblje je bilo najteže?

Svako od tih razdoblja nosilo je određene poteškoće, ali iz svega smo uspjeli izaći još jači. Pandemija koronavirusa negativno se odrazila i na naše poslovanje, prvo zbog karantene, a onda je došla i slaba turistička sezona. Naši glavni kupci su hoteli, restorani i barovi koji su zbog pandemije bili ili prazni ili zatvoreni, ali s ublažavanjem mjera krenuo je oporavak i ponovno smo ostvarili značajan rast.

Međutim, izdvojili bismo jedan trenutak, a to je 2010. godina. Tada je tržište bilo preplavljeno jeftinim ugostiteljskim sladoledom i postavilo se pitanje isplativosti poslovanja, ali onda smo odlučili napraviti zaokret ka proizvodnji kvalitetnih i skupljih sladoleda. To se pokazao kao pun pogodak.

  • Kako ste financirali dosadašnji razvoj i širenje na nova tržišta? 

Uz pomoć EU fondova i projekt jačanja konkurentnosti kroz ulaganje u proizvodne kapacitete nabavili smo strojeve i najmoderniju tehnologiju, a proširili smo kapacitete skladišnog prostora na još 430 četvornih metara. Također, proširili smo i novih 200 kvadrata komore, a uz pomoć europskih projekata trebali bismo svoje proizvode predstaviti na sajmovima u Austriji i Njemačkoj.

  • Gdje ste danas prisutni u Hrvatskoj? Govorili ste da se teško probijate u Istru i Zagreb, zašto?
Zoran Premeru

Naši sladoledi mogu se kupiti na gotovo 200 lokacija u Hrvatskoj; od Slavonije, Zagreba, preko Dalmacije pa sve do Dubrovnika. Proizvodnja i posao rastu iz dana u dan, a izvozimo sladoled u više europskih zemalja. Trenutno u Istri nemamo nijedno prodajno mjesto, i to nam je cilj za naredni period, povećati prisutnost na tom tržištu. Budući da smo posljednjih godina više fokusirani na izvoz i prodaju u Dalmaciji, to je jedan od razloga slabijeg interesa u Istri, ali i na tome planiramo raditi.

  • Spominjali ste svojevremeno problem s nedovoljnim brojem vitrina za sladoled. Kakva je situacija danas?

Ugostitelji u većini slučajeva ne kupuju vitrine, već ih očekuju od proizvođača. Naše profesionalne vitrine kupcima iznajmljujemo na godišnjoj bazi, a veći proizvođači i distributeri takve im vitrine daju na korištenje. Bez obzira na to, sve nove vitrine s kojima raspolažemo već u siječnju raspodijelimo na nove kupce.

  • Proizvodite i sladoled posebno za neke trgovačke lance. Kakvi su rezultati? 

Prije osam godina započeli smo suradnju s trgovačkim lancem Tommy, za kojeg proizvodimo njihovu liniju premium sladoleda pod nazivom ”Bondi Premium” u pakiranjima od jedne litre. Također, imamo i liniju proizvoda, ”Bondi Gold”, za čiju smo proizvodnju nabavili novu rotacijsku punilicu koja nam omogućava znatno bržu proizvodnju, a koristimo i najkvalitetnije sirovine i dodatke.

Za navedene proizvode zainteresirani su lanci supermarketa u Švedskoj i Slovačkoj, kao i slovenski “Hofer” s kojim smo započeli suradnju prije mjesec dana. U Hrvatskoj od nedavno surađujemo i s trgovačkim lancem Ribola, u kojem se mogu naći naša pakiranja od pola litre u tri različita okusa, u potpunosti bez glutena.

  • Gdje ste prisutni u inozemstvu, koja su vam glavna izvozna tržišta? Narudžba s Kariba bila vam je otkazana zbog pandemije. Jesu li kontakti obnovljeni? Koja su nova tržišta u planu? Koliko vam znači sudjelovanje na sajmovima?

Izvozimo deset posto proizvodnje, i to u Švedsku, Austriju, Sloveniju, Mađarsku, Slovačku, a od prošle godine i Libiju. U pregovorima smo i s potencijalnim distributerima za Norvešku, Njemačku i Veliku Britaniju. Najviše prodavaonica je u Švedskoj, a tamo su naši sladoledi na više od 100 prodajnih mjesta.

Što se tiče Kariba, ostali smo u kontaktu, a prisutnost na inozemnim sajmovima nam znači jako puno i nadamo se da ćemo uskoro imati priliku posjetiti neke od najbolji svjetskih sajmova.

  • Sladoled je osjetljiva roba. Kako rješavate problem transporta, osobito kada je riječ o dalekim destinacijama? Nedavno ste objavili oglas da tražite vozače. 

Kada je riječ o dalekim destinacijama, najveći problem su zakonske regulative i transport. Nakon što dobijemo odobrenje, pošiljka ide na pregled, a ako nešto nije u redu, ostajemo bez robe i moramo platiti uništenje. Također, potrebno je dobiti brojne certifikate i odobrenja kako bismo mogli krenuti s izvozom. Za Libiju smo morali dobiti i odobrenja Libijskog ministarstva zdravstva, a sladoled se treba prevoziti na temperaturi od -22°C u kamionima ili brodskim kontejnerima.

Što se tiče transporta, brodski transport je kompliciran, spor i skup, pa većina odustane od narudžbe. Problem transporta je ne samo u temperaturnom režimu nego i u sezonalnosti transporta, jer su nam potrebni kamioni i vozači za šest mjeseci rada, a glavnina posla se odnosi na udarna dva mjeseca kada je ljetna sezona. Budući da je situacija s radnicima u većini sektora deficitarna, teško je naći sezonske vozače, ali imali smo više desetaka prijava na oglas i nadamo se da ćemo popuniti sva otvorena mjesta.

  • Što za vas znači ulazak Hrvatske u europodručje i Schengen, hoće li vam to olakšati poslovanje?

Kad je riječ o izvozu proizvoda u zemlje Europske unije, tu nemamo nikakvih problema, dok je izvoz u ostale zemlje dosta izazovan. Sigurno će nam ulaskom u Schengen transport biti brži, a veseli nas i otvorenje mosta Pelješac jer ćemo tako još brže i efikasnije sladoled moći prevoziti na sami jug Hrvatske.

  • Koliki je udio izvoza u ukupnim prihodima? Koliko su varirali prihodi posljednjih godina? 

Prihod od izvoza čini oko 10 posto u ukupnim prihodima i u stalnom je porastu. U 2020. godini imali smo znatno smanjene prihode jer su ugostitelji bili zatvoreni ili su radili s brojnim ograničenjima. Međutim, 2021. godine imali smo rast te smo uspjeli ostvarili prihode nešto malo veće od 2019. godine.

  • Turistička sezona obećava, to bi trebalo biti dobro i za prodaju sladoleda. Kakva su očekivanja za ovu godinu? Imate li problema s dobavljanjem sirovina?

Već vidimo da će ova sezona biti odlična, a povratne informacije s terena su izvrsne. Zbog inflacije je došlo do porasta cijena određenih sirovina, ali nama je uvijek naglasak na kvaliteti, a kao što znamo, kvaliteta košta. Pistacio uvozimo iz Irana, kokos s Filipina, a lješnjak iz Italije i trudimo se uvijek nabavljati sirovine od lokalnih proizvođača, bez obzira na cijenu.

  • Koliko okusa nudite i koji su najpopularniji?
Toni Premeru

Najpopularniji okusi su čokolada i vanilija, koje proizvodimo od samih početaka. Godišnje izbacimo 4 do 5 novih okusa pa tako na otoku Šipanu nabavljamo mljeveni rogač i radimo sladoled od rogača u koji smo dodali umak od smokve s komadićima kako bismo dobili fantastičnu dalmatinsku kombinaciju. Danas taj okus prodajemo u šest država uključujući i Hrvatsku.

Za neke države proizvodimo specijalne okuse samo za njihovo tržište. Za Švedsku proizvodimo sladoled s okusom šafrana te kombinaciju malina/liquorice koje u ostalim državama nitko ne želi.

Upravo smo završili i predstavili sladoled od domaćeg kozjeg mlijeka, a za sada se može pronaći u Splitu i Sutivanu.

  • Cijena kuglice sladoleda dosegnula je 15 pa i više kuna. Kako gledate na to? Koliko je sladoled elastična roba, koliko povećanje cijene može podnijeti?

Kugla sladoleda, kao i kompletno ugostiteljstvo, dugo godina je kod nas bila jeftina. Međutim razni nameti, cijene najmova i ostali troškovi polako izravnavaju cijenu s europskim zemljama gdje kugla sladoleda košta 2,5 do 3 eura. Ujedno cijene sirovina rastu iz dana u dan. Zbog toga smo morali poskupiti naše proizvode. Danas već postaje problem uopće doći do sirovina. neovisno o cijeni.

  • Najavili ste gradnju logističkog centra i proizvodnog pogona u Zadvarju. Zašto ste se odlučili za Zadvarje, koliko je vrijednost investicije? Kada bi trebala biti realizirana i što vam ona donosi?

Posljednjih deset godina bilježimo konstantan rast poslovanja i tvornica u Makarskoj nam je postala premala. Zato smo odlučili proširiti proizvodni kapacitet pa smo u Zadvarju kupili zemljište od 6600 četvornih metara za gradnju modernog logističkog centra, kojeg počinjemo graditi krajem ove godine. Zadvarje smo odabrali jer u Makarskoj nismo uspjeli pronaći adekvatnu lokaciju, unatoč naporu lokalne vlasti, pa smo krenuli u razgovore s općinom Zadvarje i gradom Vrgorcem koji su nas na srdačno prihvatili.

Gradnja će se odvijati u dvije faze, u prvoj ćemo izgraditi 1500 m2, a za početak ćemo preseliti 10 do 15 djelatnika. U sklopu programa digitalizacije MSP centar će biti opremljen najmodernijim tehnologijama i naprednim WMS sustavom kojim će se voditi proces skladištenja, otpreme i dostave robe. U prvoj fazi investicija će iznositi oko 10 milijuna kuna.

  • Spomenuli ste edukacijski program za partnere. Kako program funkcionira, jeste li zadovoljni?

Pokrenuli smo školu slastičarstva u kojoj educiramo naše kupce, a uslugu edukacije nudimo i školama. Imamo kompletnu opremu i strojeve te laboratorije za proizvodnju sladoleda, što nema niti jedna škola u Hrvatskoj, a za edukaciju učenika je neophodna praksa.

Uglavnom je riječ o radnicima naših partnerskih tvrtki, odnosno naših klijenata. Obučavamo ih kako se proizvodi sladoled, kako se pravilno vade kugle iz posuda te kako se ukrašava i dekorira sladoled.

  • Osim investicije u Zadvarju, kakvi su dugoročni planovi? Spremate li već sada nasljednike koji će preuzeti posao?

Trenutno nam je prioritet izgraditi logistički centar u Zadvarju te se fokusirati na nove proizvode. Za iduću godinu planiramo i otvaranje jedinstvenog objekta u Makarskoj, a planiramo i okupiti zajednicu ljubitelja Premis sladoleda.

Što se tiče dugoročnih planova, želimo rasti, razvijati se, biti pokretači novih trendova i proizvoda, a sigurni smo da nas očekuje jednako zanimljivo razdoblje. Budući da smo obiteljska tvrtka, generacije su odgojene uz Premis sladoled i već među nama ima kvalitetnih pojedinaca koji će u budućnosti voditi tvrtku prema nekim novim pobjedama.