Hoće li se na Jadranu ugasiti tradicija koja traje od 14. stoljeća

Izlov i obrada koralja u Hrvatskoj imaju tradiciju koja seže još u 14. stoljeće. No, Europska unija ide prema trajnoj i potpunoj zabrani izlova koralja, ježeva i trpova. U većini zemalja zabrana je već na snazi, a Hrvatska je posljednja gdje se crveni korak vadi legalno

657
koraljari
Bojan Ilić jedan je od osam ovlaštenih lovaca na koralje u Hrvatskoj

Crveni koralj (Corallium rubrum) endem je Sredozemnog mora i susjednog dijela Atlantskog oceana te pripada jednom od najduže živućih stanovnika koraligenskih staništa – doživi i stotinjak godina. Obrađeni crveni koralj ima iznimno visoku komercijalnu vrijednost i upotrebljava se za izradu nakita poput narukvica, ogrlica, prstenja, privjesaka, broševa… Za izradu nakita moguće je iskoristiti gotovo svaki komad koralja.

Koralj pripada u skupinu žarnjaka i rasprostire se na dubinama od 5 do 200 metara. U Jadranu se uglavnom nalazi na vanjskim stranama otoka i to na područjima gdje su godišnje promjene temperature i saliniteta male. Koralju je važno da je podloga na kojoj raste što čišća i da se nalazi pod utjecajem struje. Morske struje čiste sedimentaciju i donose mu hranu u obliku sićušnih planktona.

Prvi zapisi o lovu na koralje na Jadranu potiču iz 1412. godine, a kao najpoznatiji koraljari spominju se Zlarinjani. Sami Zlarinjani navode da su se njihovi preci bavili izlovom i obradom koralja još od 14. stoljeća. No, te su vještine danas pred gašenjem. Regulative Europske unije ide u smjeru postupne ili potpune zabrane aktivnosti kao što su izlov koralja, ježeva ili trpova.

Samo osmero ovlaštenih za izlov koralja

“Izlov koralja zabranjen je u većini europskih zemalja: Italiji, Grčkoj, Španjolskoj… Mi smo ostali jedini gdje se legalno može vaditi koralj, ali mislim da idemo prema potpunoj zabrani. Nadam se da će ipak ići u smjeru smanjivanja kvota odnosno zabrane izlova koralja na par godina. Ako trajno zaustave izlov koralja, mislim da bi nas trebali obeštetiti”, kaže Bojan Ilić iz Tisnog, jedan od osmero ljudi u Hrvatskoj koji imaju povlasticu za izlov koralja.

Prije nekoliko godina Ministarstvo poljoprivrede odlučilo je uvesti red u izlovu koralja. Puno ljudi je imalo povlasticu, neki nisu ni ronili, neki su ronili povremeno, neki nisu prijavljivali ni pokazivali račune da su prodali izlovljeni koralj… Uveden je red i ostalo je samo osam koraljara: u Tribunju, Tisnom, Splitu, Visu, Dubrovniku.

Također, uvedene su kvote koje su određene prema prijavljenom izlovu prethodnih godina. “To je dobra metoda, ali nije dobro da su ukupnu količinu dopuštenu za izlov s 200 kilograma po povlastici srezali na ukupnu kvotu od 800 kilograma, koju su pojedinačno rasporedili tako da smo ja i još nekoliko kolega dobili po 60 kilograma, dvojica po 100, jedan samo 30 kilograma. Za ovu sezonu su te kvote prepolovili jer se moraju iskoristiti do 30. lipnja. A lovostaj traje od 1. prosinca do 31. ožujka”, tumači Bojan. Hoće li se odobriti dodatna kvota za preostali dio godine, ovisi o uputama EU.

Na pitanje kako se uopće počeo baviti izlovom koralja, Bojan odgovara kako je od šeste godine trenirao plivanje: “U 15 godina sam prošao sve kategorije. Ljetne praznike sam provodio u Tisnom i počeo sam roniti i 1982. položio sam, kako se to tada zvalo, za mlađeg ronioca. Brzo sam napredovao i posvetio sam se tome. Uživao sam u ronjenju i devedesetih godina sam položio za instruktora.”

“Kad si klinac, pitaš se što bi ostavio iza sebe. Arhitekt napravi kuću, a ja samo odškolovao tisuće ronioca različitih kategorija. Neki od njih su tome našli svoj posao, otvorili su ronilačke centre i slično, a drugima je postao vid rekreacije u kojem su našli ispušni ventil. Tih 20 godina podučavanja mi je bilo veliko zadovoljstvo. Nakon toga došlo je do zasićenja. Težio sam novim izazovima, dubljim zaronima. Prije šest godina sam se počeo baviti izlovom koralja”, razlaže Bojan.

Na 80 metara dubine moraš biti priseban i koncentriran

U prošlosti se crveni koralj vadio s pomoću inženja – drvene ili metalne naprave u obliku križa kojoj su na rubovima bile pričvršćene mreže. U sredini, na križanju, objesio bi se kamen težak od 30 do 50 kilograma te bi se inženj vukao brodom po dnu ili uz litice. Danas se koralj vadi sjekiricom i opremom za autonomno ronjenje, uz povlasticu.

Za ronjenje se danas koriste mješavine plinova trimix, i zatvoreni sustav disanja rebreather: sustav apsorbira CO2 i pomoću posebnih ventila dodaje kisik koji potrošen pri disanju, tumači Bojan.

“U izdahnutom zraku je 18 posto kisika, u normalnom zraku 21 posto. Tu razliku pri disanju dodaje kompjutor povezan s bocom kisika koju imaš na leđima. To daje veliku sigurnost, a to je ključno u ovom poslu. U stvari, ključna je glava. To je posao koji te lako zanese. U igri je relativno veliki novac, a na toj dubini zbog narkotičnog djelovanja dušika poremećena je svijest i pohlepa – još 100 eura, još 100 eura.. – te može odvesti predaleko. Moraš biti silno jak u glavi da na toj dubini ostaneš priseban i koncentriran. Ako je vrijeme na izmaku, čak i ako je riječ o najvećim i najdebljim koraljima, moraš stati i krenuti u izron.”

Koralj je nekada bio na dubinama od 40 50 metara, no ta se granica spustila na 70-80 metara i više. Dnevno se može zaroniti samo jednom. Uobičajeno je da se dva dana roni pa jedan odmara.

Izron traje dva i pol sata

“Petnaest minuta ronjenja na 80 metara traži dva i pol sata izrona. Svaka tri metra moraš zastati. Na većim dubinama zastanci su kraći, po minutu-dvije, a kako se bližiš površini postaju sve duži. Na 12 metara 6-7 minuta, na devet desetak minuta, na šest 20-25 minuta. Na tri metra ispod površine, misliš da je možeš uhvatiti, moraš biti 45 do 50 minuta”, objašnjava Bojan. “Sam uron na 80 metara traje dvije minute plus 13 minuta za rad. U tih 13 minuta, ovisno o terenu i danu, možeš izvaditi jedan do tri kilograma koralja.”

No, Bojan kaže kako je od ronjenja puno teža potraga za koraljima. “Istraživanje je ključ ovog posla. Tražiš na ehosonderima karakteristične stijene na kojima bi prema iskustvu mogli biti koralji. No tek kad zaroniš možeš biti siguran da si pogodio. Koralj ne nađeš uvijek tamo gdje ga očekuješ, ali nekad se iznenadiš.”

Izlov koralja je skupa investicija: riječ je o dalekim destinacijama, oprema je skupa, kao i zamjena opreme i dijelova koja se svakodnevno mora nadopunjavati. Ne smiješ si dopustiti da napraviš grešku s opremom, ističe Bojan. “Lovi se od Dugog otoka do Mljeta. Roni se na velikim dubinama, s vanjskih strana otoka…”

Skupo ulaganje, a cijena jako koleba

“Cijena koralja ovisi prvenstveno o tržištu, a zatim o debljini grane, klasi i boji. Deblji koralj se koristi za izradu većeg i skupljeg nakita pa mu je i cijena veća, tanje vrijede manje. Kupac kad dođe odmah vidi koliko ima debelih, koliko tankih, i daje neku prosječnu cijenu. U 2019. nije bilo turizma i tada potražnja za luksuzom odnosno nakitom pada. No lani se cijena oporavila i sada je dosta dobra. Tanje grane su 80 do 100 eura, a prosječna cijena između 500 i 800 eura po kilogramu.

“Svatko od nas osam je svojim ili posuđenim kapitalom krenuo u posao koji je prije nekoliko godina bio znatno isplativiji. S kvotom od 200 kilograma se 2019. još moglo poslovati. Ja sam imao nešto kapitala iz prijašnjih poslova. Drugi su uzimali kredite. Dobra oprema košta, rebreather košta 10 do 12 tisuća eura i onda ga treba održavati, puniti helijem.”

Bojan je imao brod i ako to ne računa kao početno ulaganje u posao, kaže da je vratio uloženo. “Nisam u velikom kreditu i do sada sam sve servisirao na vrijeme. Ali ne znam kako će biti ove sezone. Imam četvero zaposlenih, sve teže mi je pratiti davanja s obzirom na manje priljeve. Ostale kolege imaju po dvoje-troje zaposlenih. Zabrinuti smo za svoju budućnost.”

Podrška Ureda za ribarstvo

“Tražili smo sastanak kako bismo razmotrili kakva je naša budućnost, kako da se prilagodimo i kako ćemo funkcionirati ubuduće”, kaže Bojan i ističe podršku Ureda za ribarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede: “To su ljudi koji su nam bliski, poznaju i razumiju probleme. Surađuju s nama i vrlo su korektni prema našim zahtjevima”.

Bojan dodaje kako se nadaju da će, ako izlov koralja bude zabranjen, biti obeštećeni, kao što su obeštećeni ribari koji su koristili danas zabranjene mreže “migavice” ili ribari koji su se odrekli brodova.

“S tim bismo sredstvima mogli započeti neki novi posao. Nema nas puno i to nisu velike cifre. Nas brine kako bi će se raditi izračun mogućeg obeštećenja. Nemamo komponente. Hoće li se uzeti posljednje tri godine s malim kvotama? Mi predlažemo da se računa prosjek kroz deset godina. Drugo, kako odrediti cijenu koralja koja jako varira. Mi znamo otprilike godišnji promet i koliko bi nas zadovoljilo, ali pitanje je hoćemo li dobiti toliko. Pogon koji smo stvarali je temeljen na prihodu od 50-70 tisuća eura godišnje kako bi nam uz visoke troškove nešto ostalo. Moramo prezimiti lovostaj od prosinca do travnja i onda pokrenuti pogon. Ne znamo hoće li pomoć biti jednokratna ili višegodišnja”, razlaže Bojan.

“Nadamo se iznosu iznad 60-70 tisuća eura po povlastici. To je pola milijuna kuna, odnosno 4 milijuna kuna za nas osmero. Za državu to nisu preveliki novci, a nama bi pomoglo da zatvorimo kredite i pokrenemo neki novi posao, Vjerujemo da će Vlada imati razumijevanja. Dugoročno gledano, nema novih opterećenja za državu jer mi nastavljamo poslovanje. Možda će netko otići u mirovinu. Ako nas ne obeštete, veći dio ljudi će otići na burzu. Nećemo više plaćati poreze ni doprinose, bit ćemo na teret državi. Ako pogledamo širu sliku, oko 150 ljudi ovisi o našem poslovanju, a pola od njih završit će na burzi. Osim toga, to je naputak EU, tako da bi i sredstva za obeštećenje trebala ići na teret proračuna Unije”, zaključio je Bojan Ilić, jedan od osmero ovlaštenih lovaca na koralje u Hrvatskoj.