Vedran Dorušić idejni je začetnik projekta postavljanja umjetnog morskog grebena na Pagu. U Hrvatskoj su do sada postavljena dva betonska umjetna grebena u okviru projekta SmArtFish programa suradnje Interreg V-A Italy –Croatia 2014. – 2020. Prvi umjetni greben postavljen je pokraj otočića Ošljaka, u Zadarskoj županiji, na dubini od oko 35 metara. Početkom listopada umjetni greben postavljen je u uvali Sveti Petar u blizini Valuna na otoku Cresu, na području Primorsko-goranske županije. Paška inicijativa malo je drugačija i nije vezana uz ovaj projekt.
>>Kod Cresa postavljen još jedan umjetni greben
“Ideja je”, tumači Vedran, “da se cijeli projekt izvede tako da bude pozitivan za lokalnu zajednicu kada je riječ o čišćenju i recikliranju, a da istovremeno poveća bioraznolikost i riblji fond u moru, koji nam je, na žalost, u lošem stanju”.
Dorušić je vlasnik Ronilačkog centra Foka sa sjedištem u Autokampu Šimuni na Pagu. Od 2008. aktivno sudjeluje u istraživanju i zaštiti kulturne baštine hrvatskog podmorja. Iza ideje o postavljanju umjetnog grebena kod Paga službeni stoji Centar za podvodna istraživanja Novalis. “Stručni voditelj je Bruno Ačkar, a ja smišljam i realiziram ideje, poveznica sam s građevinarima, stavljam greben u more, znam koga treba pitati za dozvole…”, objasnio je Dorušić za Hrvatski radio.
Prvo namjeravaju napraviti analizu koja bi pokazala što bi donijelo postavljenje umjetnog grebena u paško podmorje.
Alge se lakše vežu na beton slabije kvalitete
“Kada gradite grebene od betona, ipak zagađujete. Prilikom proizvodnje betona nastaje velika emisija ugljikova dioksida, a u podmorje ubacujete nekakav novi materijal. Prilikom gradnje općenito smijete reciklirati materijale i ugrađivati u beton do 55 posto recikliranog materijala. Naša ideja je da u umjetni greben ugradimo daleko više recikliranog materijala – jer nama zapravo više odgovara nekvalitetni beton, s malo cementa u vezivu – i da koristimo lokalni reciklirani građevinski materijal. Na žalost, svjesni smo da na otoku ima puno divljih deponija otpada. Taj građevinski otpad se može reciklirati. Nama je cilj da beton bude slabije kvalitete kako bi morski organizmi lakše prodirali u njega”, razlaže Dorušić.
“Treba napraviti betonske skulpture pune rupa kako bi se u njih mogle smjestiti ribe, a koje mogu na sebe primiti alge. Ako pogledate betonske blokove koji se postavljaju za sidrenje u marinama i lučicama, vidjet ćete da se proizvode iz vrlo kvalitetnog betona s puno cementa. Često se radi o hidrobetonu. Potrebno je oko pet godina da se alge ulove na takav betonski blok.
Ako netko napravi betonski blok za sidrenje s betonom izmiješanim na ruke, alge se ulove puno prije. To znači da je za ribe i morske organizme bolji beton slabije kvalitete.”
Dorušić napominje kako je također potrebno uskladiti ph betona s ph mora.
“To su stvari koje želimo ispitati da vidimo kako će se to razvijati i kako greben može pozitivno utjecati na ronilački turizam i zaštitu obalnog pojasa. Greben, naime, može lomiti valove u moru i tako štititi plažu.”
Dvije ciljne skupine turista
Dorušić ističe kako su dvije ciljne skupine u turizmu. Prva su oni koji rone s bocama i za njih bi greben trebalo postaviti na dubinu 12 do 18 metara. Druga, brojnija i važnija skupina su obični kupači koji rone s maskom. Za njih bi umjetni greben trebalo postaviti na dubinu od otprilike pet metara, kako bi se oko njega skupljale ribe i kako bi ih ljudi mogli vidjeti.
“Gosti na s često pitaju gdje su ribe, jer ih nemaju priliku vidjeti”, pojašnjave te dodaje kako je “zamisao da greben bude postavljen ispred ronilačkog centra kako bismo ga imali na vidiku, u nekakvim kontroliranim uvjetima što se tiče nadzora. Ako grebeni budu služili samo kao mamac ribarima, onda nismo baš nešto napravili”, upozorava Dorušić. “No, otvoreni smo za mogućnost da grebene postavimo i negdje drugdje.”
Također, postavila bi se podvodna kamera kao na šibenskoj Jadriji, kako bi se cijelo vrijeme moglo pratiti što se zbiva, ako naiđe nešto zanimljivo.
