Američki vinar hrvatskog podrijetla Miljenko “Mike” Grgich umro je u dobi od 100 godina, potvrdio je predstavnik njegove vinarije, Grgich Hills Estatesa, koja se nalaz u dolini Nape u Kaliforniji. Grgich je emigrirao i bivše Jugoslavije u Sjedinjene Države i 1977. postao suosnivač jedne od najpoznatijih vinarija u Napi, Grgich Hillsa.
Grgich je dao značajan doprinos usponu doline Napa među najbolje svjetske vinske regije. Njegov najveći doprinos bio je kada je 1976. Chardonnay koji je 1973. napravio kao vinar Chateau Montelena nadmašio vrhunska bijela vina iz Francuske na slavnom Judgment of Paris, slijepom kušanju vina.
Miljenko “Mike” Grgich rodio se 1923. u malom selu Desne u dolini Neretve. Odrastao je kao jedno od jedanaestero djece u obitelji vinara. Njegov pradjed, djed i otac bavili su se trgovinom, a s tri godine Grgich je zgazio svoje prvo grožđe.
Kako bi nastavio obiteljsku tradiciju, studirao je enologiju i vinogradarstvo na Sveučilištu u Zagrebu, gdje ga je jedan profesor nadahnuo snovima o Kaliforniji, nazvavši je “rajem”. Godine 1954. pobjegao je iz tadašnje Jugoslavije i uputio se preko Njemačke i Kanade u Kaliforniju. Stigao je tamo 1958. samo s malim kovčegom i 32 dolara ušivena u cipelu.
Ali imao je sreće. Počeo je od dna u vinariji Christian Brothers u Napi, a za razliku od mnogih drugih u tom području u to vrijeme, kroz studij vinarstva stekao je i formalno stručno znanje.
Uskoro ga je u vinogradu Beaulieu u Rutherfordu angažirao André Tchelistcheff, jedan od najutjecajnijih vinara u povijesti doline Napa. Nakon toga odlazi u vinariju Robert Mondavi, gdje je bio glavni enolog. Pridružio se vinariji 1968., dvije godine nakon što je pionir Robert Mondavi osnovao kultno imanje. Ali Grgich je, kako je rekao 2007. u intervju za San Francisco Chronicle, želio upravljati vlastitom vinarijom, a u Modaviju “nije bilo načina da napreduje”.
Tako je 1972. udružio snage s bogatim odvjetnikom Jamesom Barrettom koji je obnavljao vinariju Chateau Montelena. Grgich je postao glavni vinar i manjinski partner. Godine 1976. Grgich je učvrstio svoje mjesto u povijesti vina Nape svojim pobjedničkim Chardonnayem iz 1973. na Pariskom natjecanju. To priznanje – oko čijih su se zasluga Grgich i Barrett navodno godinama sporii – nagnalo je Grgicha da godinu dana kasnije pokrene vlastitu vinariju.
Grgich je 1977. osnovao Grgich Hills Estate (izvorno nazvan Grgich Hills Cellar) s Austinom Hillsom iz Hills Bros. (ime je izvedeno iz njihovih prezimena, a ne geografskog obilježja vinarije). Gradili su u St. Heleni uz autocestu 29 koja prolazi dolinom Napa, dvije milje sjeverno od Mondavija. U to je vrijeme glavna ulica Nape još uvijek bila uspavana i poljoprivredna, a Grgich nije posjedovao nikakve vinograde, pa je grožđe nabavljao od drugih. Godine 1980., samo dvije godine naon osnutka vlastite vinarije, Grgicheva prva berba Grgich Hills Chardonnaya osvojila je prvo mjesto na The Great Chicago Chardonnay Showdownu, osvojivši najviša priznanja u odnosu na više od 200 drugih iz cijelog svijeta. Od tog trenutka je Grgich je dobio nadimak “Kralj Chardonnaya”. Postao je poznat i po svojoj prepoznatljivoj beretki koju je nosio umjesto krune.
Chardonnay je postao vrhunska ponuda vinarije, ali Grgich je radio s nizom sorti grožđa, uključujući Cabernet Sauvignon, Merlot, Sauvignon Blanc i Zinfandel. Rano je prihvatio praksu organskog uzgoja, pretvorivši svoje vinograde u organske 2000. godine, a kasnije je među prvima prešao na solarnu energiju.
Godine 2003. Grgicha su tužila tri bivše zaposlenice: dvije sestre koje su tvrdile da ih je seksualno uznemiravao kad su imale 17 i 19 godina i knjigovotkinja koja je rekla da je dobila otkaz jer je od Grgicha tražila da prestane. Grgich je negirao tvrdnje, a u intervjuu za Chronicle svoje ponašanje nazvao je “običajima starog svijeta”. Stranke su se 2004. nagodile izvan suda.
Tijekom desetljeća Grgich Hills je proširio svoje posjede na više od 350 hektara vinove loze na pet parcela. Do 2007. Grgich je podigao proizvodnju na razinu tako da je sam proizvodio svo grožđe potrebno za proizvodnju svog vina. Grgich Hills postao je jedna od prvih vinarija u kojoj staje Napa Wine Train — Grgich bi često sam pozdravio vlak — i popularno mjesto među turistima za tradicionalno gaženje grožđa tijekom berbe.
Dok su mnoge Napine povijesne vinarije povećavale svoju proizvodnju i na kraju bile prodane okolnim konglomeratima, Grgich je očuvao svoju malu obiteljsku vinariju. Njegova kći, Violet Grgich, pridružila se vinariji 1988. i dugo je nadgledala svakodnevni rad, prodaju i marketing. Godine 1986. Grgich je iz Hrvatske doveo svog nećaka Ivu Jeramaza koji je s vremenom preuzeo vinarstvo i vinogradarstvo.
Grgich je objavio memoare pod naslovom “Čaša puna čuda”, a za svoj rad i doprinos vinarstvu dobio je niz priznanja. Boca njegovog pobjedničkog Chateau Montelena Chardonnaya iz 1973., zajedno s njegovim originalnim kovčegom i jednom od njegovih beretki, izložena je u Nacionalnom muzeju američke povijesti Smithsonian. Također su uključeni u knjigu “Smithsonianova povijest Amerike u 101 objektu”.
Godine 2008. Grgich je primljen u Vintner Hall of Fame, a 2018. osvojio je nagradu James Beard za izvanrednog stručnjaka u vinu, alkoholnim pićima ili pivu. Njegova je nagrada bila naširoko slavljena, iako se, kao što je Chronicle primijetio u to vrijeme, činilo da je u suprotnosti sa stavom organizacije Beard da će pri donošenju odluka o dodjeli nagrade uzeti u u obzir tužbe za seksualno zlostavljanje.
Unatoč uspjehu u Kaliforniji, Grgich nikada nije zaboravio odakle dolazi. U rodnu Hrvatsku vraća se 1996. kako bi otvorio još jednu vinariju, Grgić Vina. Godine 2001. radio je s profesoricom Davis s kalifornijskog sveučilišta i suosnivačicom Lagier Mereditha Carole Meredith kako bi učinkovito pratio korijene kalifornijskog Zinfandela natrag u njegovu domovinu.
Iza Grgicha je ostala kći, unuk Noel Grgich-Shipman te mnogi nećaci i nećakinje u SAD-u i Hrvatskoj.
