Hrvatska se priprema za novi ciklus velikih infrastrukturnih ulaganja koji će otvoriti značajne prilike za domaću građevinsku industriju. No, gradnja novih cesta i željezničkih pruga otvara i pitanja dostupnosti mineralnih sirovina, zbrinjavanja viškova iskopa, usklađivanja infrastrukturnih zahvata s prostornim planovima, te postavlja nove zahtjeve pred proizvođače građevinskih materijala. Upravo su ti izazovi bili u središtu konferencije Mineral forum 2026., koja je u organizaciji Business Media Croatia i magazina Construction.hr okupila više od 200 predstavnika industrije, nadležnih institucija i stručne zajednice.
Više od pet milijardi eura za ceste
Zoran Vogrin, načelnik sektora cestovne infrastrukture Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, najavio je investicijski ciklus vrijedan više od pet milijardi eura, koji uključuje izgradnju novih i modernizaciju postojećih autocesta i državnih cesta.
Među najznačajnijim projektima izdvojio je nastavak autoceste A1 prema Dubrovniku, procijenjene vrijednosti približno 1,45 milijardi eura, te izgradnju preostalih dionica autoceste A7 prema Žutoj Lokvi, kao i dovršetak Istarskog ipsilona te proširenje zagrebačke obilaznice, dogradnji trećeg prometnog traka između Zagreba i Karlovca te dovršetku punog profila autoceste Zagreb-Macelj.
Vogrin je u prezentaciji istaknuo da su samo za planiranu autocestu prema Dubrovniku predviđene milijunske količine iskopa, nasipa, betona i asfalta, što pokazuje razmjere potražnje s kojima će se suočiti domaći proizvođači i dobavljači građevnih materijala.
Šest milijardi u narednih deset godina za željeznice
Saša Amanović, voditelj službe za planiranje i razvoj željezničke infrastrukture Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, predstavio je plan ulaganja u modernizaciju željezničke mreže prema kojem Hrvatska u slijedećih deset godina priprema velike projekte obnove željezničkih pruga vrijedne približno šest milijardi eura.
Predstavio je projekte nove pruge Zagreb-Rijeka, uključujući dionicu Karlovac-Oštarije, procijenjene vrijednosti 660 milijuna eura, te novu dvokolosiječnu prugu Skradnik-Krasica-Tijani, za koju je vrijednost radova procijenjena na 1,6 milijardi eura, te najavio da se završetak radova na dionici pruge Križevci-Koprivnica-državna granica očekuje u drugom tromjesečju 2027. godine.
“Hrvatska raspolaže s približno 2.617 kilometara željezničkih pruga, od kojih je 89 posto jednokolosiječno, a elektrificirano je 38 posto mreže.”, istaknuo je Amanović dodavši da je vrijednost radova koji se trenutačno provode na željezničkoj infrastrukturi viša od milijardu eura.
Koje promjene donosi Zakon o prostornom uređenju
Snježana Đurišić, ravnateljica Uprave za prostorno uređenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine govorila je o promjenama koje donosi novi Zakon o prostornom uređenju, koji je na snazi od 1. siječnja ove godine. Novi Zakon usmjeren je na očuvanje prostora i integrirano planiranje, a jedna od ključnih promjena odnosi se na izradu stručnih podloga kao temelja za donošenje prostornih planova.
Đurišić je pojasnila, piše novinar Stjepan Balent za portal construction.hr da će se razvoj pojedinih područja morati temeljiti na stručnim analizama različitih sektora, a ne samo na zahtjevima za širenjem građevinskih zona, stoga Ministarstvo razvija i višekriterijski sustav procjene mogućnosti širenja građevinskih područja, uz primjenu geografskih informacijskih sustava (GIS). Važan kriterij bit će i postojeća komunalna opremljenost područja, uključujući prometnu infrastrukturu, vodoopskrbu i odvodnju.
Za projekte od državnog značaja novi zakon uvodi i institut infrastrukturnog projekta, koji omogućuje koordiniranje provođenje postupaka prostornog planiranja, procjene utjecaja na okoliš i ishođenja potrebnih odobrenja. Odluka o prihvatljivosti infrastrukturnog projekta pritom ima učinak lokacijske dozvole, uz rok od šest godina za podnošenje zahtjeva za građevinsku dozvolu.
Uz učinkovitije planiranje velikih infrastrukturnih projekata, Đurišić je upozorila i na problem gospodarenja viškovima iskopa koji nastaju tijekom izgradnje velikih infrastrukturnih projekata i ponovne uporabe mineralnih sirovina. Navela je kao primjer izgradnju Pelješkog mosta i pristupnih cesta, tijekom koje je znatni dio viškova iskopa završio na lokacijama koje nisu predstavljale odgovarajuće rješenje.
Novi Zakon o prostornom uređenju, predviđa obvezu planiranja lokacija za odlaganje viškova iskopa koji predstavljaju mineralnu sirovinu, kao i prostora za gospodarenje građevnim otpadom. Đurišić ističe da bi svaka jedinica lokalne samouprave trebala planirati najmanje jednu takvu lokaciju te lokaciju za reciklažno dvorište građevnog otpada, a treba se planirati i mogućnost njegove obrade i ponovne oporabe u građevinarstvu.
Otvaranje kamenoloma može trajati i do 16 godina
Na Mineral Forumu jedna od važnijih tema bila je posvećena administrativnim preprekama koje otežavaju razvoj novih eksploatacijskih kapaciteta.
Profesor Ivo Galić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta istaknuo je da Hrvatska raspolaže s 332 eksploatacijska polja različitih građevnih mineralnih sirovina, no njihov prostorni raspored nije uvijek usklađen s potrebama graditeljstva. Kao ključne prepreke izdvojio je neusklađene prostorne planove, dugotrajne pripremne postupke, imovinskopravne odnose i nedovoljnu koordinaciju nadležnih institucija. Naveo je primjer gdje su pojedini postupci pripreme otvaranja eksploatacijskih polja trajali čak 16 godina.
Galić je upozorio da je procijenjena potrošnja građevnih agregata porasla s približno 12 milijuna kubičnih metara u čvrstom stanju 2017. na oko 17 milijuna u 2025. godini. Nastavi li se takav trend, uz velika infrastrukturna ulaganja, prema njegovoj projekciji potrebe bi 2030. mogle dosegnuti približno 27 milijuna kubičnih metara.
Na važnost pravodobnog planiranja upozorila je i profesorica Sibila Borojević Šoštarić, s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, posebno istaknuvši ograničenu dostupnost domaćih izvora certificiranog kamenog tucanika koji zadovoljava stroge zahtjeve za gradnju međunarodnih željezničkih koridora. Naglasila je da se zbog ograničene dostupnosti materijala ne smiju snižavati zahtjevi kvalitete za pruge predviđene za velike brzine.
Građevni otpad nije problem već nova sirovina
U drugom dijelu Mineral Foruma 2026 govorilo se o primjenama novih tehnologija, mogućnost skladištenja ugljikova dioksida u građevnim materijalima i gospodarenje otpadom nastalim rušenjem Vjesnika. Središnja rasprava otvorila je pitanje zašto se uspješni primjeri recikliranja građevnog otpada još ne primjenjuju šire te kako javna nabava, projektiranje i nadzor mogu pridonijeti učinkovitijem korištenju materijala.
Marija Šćulac, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore, govorila je o važnosti razvoja tržišta recikliranih materijala i stvaranja regulatornih i tržišnih uvjeta za njihovu širu primjenu.
Profesorica Marijana Serdar s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavila je mogućnosti vezivanja ugljikova dioksida u sekundarnim sirovinama i građevnim proizvodima. Prema preliminarnim procjenama, primjena takvih tehnologija mogla bi u budućnosti omogućiti skladištenje oko 100.000 tona CO₂ godišnje, čime bi se otvorile nove mogućnosti za smanjenje ugljičnog otiska građevinske industrije.
Robert Sekulić iz tvrtke Eurco iznio je podatak da je pri uklanjanju zagrebačkog nebodera Vjesnik i pripadajućih objekata, nastalo ukupno 8.564 tone otpada, od čega je 93,63 posto reciklirano, a dodatnih 5,81 posto predano na daljnju oporabu. Sekulić je naglasio da je upravo odvajanje različitih vrsta otpada omogućilo tako visoki stupanj iskorištenja materijala. Hrvoje Merki (Eurco) je pak upozorio i na nedovoljno razumijevanje gospodarenja građevnim otpadom među pojedinim investitorima te da se već već tijekom pripreme projekta treba odlučiti o mogućnostima ponovne uporabe.
Alan Perl, koji dolazi iz građevinske grupacije Strabag, naglasio je da se reciklirani materijali već uspješno koriste u niskogradnji, osobito pri obnovi i izgradnji cesta. Iznio je podatak da se udio ponovno korištenog asfalta povećavao s nekadašnjih pet do deset posto na oko 30 posto, a uz odgovarajuću tehnologiju u pojedinim slučajevima može dosegnuti i 50 posto. I on je upozorio na problematiku nedovoljno dobro pripreme projektne dokumentacije koja ne određuje što će se dogoditi s materijalima koji nastaju tijekom gradnje
Značajni dio rasprave bio je posvećen javnoj nabavi i načinu na koji se vrednuju ponude za rušenje građevina i gospodarenje otpadom.
Sudionici konferencije složili su se da građevni otpad ne treba promatrati isključivo kao problem zbrinjavanja, nego kao potencijalni izvor novih sirovina. Primjeri iz prakse pokazuju da se beton, asfalt i drugi materijali mogu uspješno ponovno oporabiti, ali je za njihovu širu primjenu potrebno unaprijediti projektiranje, javnu nabavu i kontrolu tokova otpada.
Kontinuitet projekata i dostupnosti sirovina
Završni dio Mineral Foruma 2026 bio je posvećen ekonomskim perspektivama hrvatskog građevinarstva i kapacitetima industrije za realizaciju najavljenih infrastrukturnih ulaganja.
Goran Šaravanja, glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore, istaknuo je da je građevinarstvo tijekom posljednjih deset godina bilo jedna od najbrže rastućih djelatnosti u Hrvatskoj te da je bruto dodana vrijednost građevinskog sektora u tom razdoblju porasla približno dva i pol puta. Udio građevinarstva u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti hrvatskog gospodarstva dosegnuo je u tom periodu rekordnu razinu, a među članicama Europske unije veći udio imaju samo Rumunjska i Slovačka. No, nakon razdoblja snažnog rasta građevinska industrija ulazi u fazu postupne normalizacije, pri čemu bi cestovni i željeznički projekti mogli postati važni pokretači buduće aktivnosti.
Na završnom panelu „Tko će graditi Hrvatsku sutra – i čime?”, koji je moderirala Đurđica Klancir, glavna urednica portala Construction.hr, sudjelovali su Siniša Košćak, predsjednik Uprave Colas Hrvatska, Ivan Ivanović, član Uprave i direktor materijala CEMEX Hrvatska, Miodrag Matijaca, generalni direktor Teknoxgroup Hrvatska, te Goran Šaravanja.
Košćak je upozorio na nedovoljnu predvidljivost pokretanja velikih infrastrukturnih projekata i važnost kontinuiteta javnih natječaja, dok je Ivanović istaknuo da domaća cementna industrija raspolaže potrebnim proizvodnim kapacitetima, ali se suočava s rastućim troškovima proizvodnje i izazovima dekarbonizacije. Matijaca je pak kazao da dolazi do usporavanja tržišta građevinske mehanizacije i manjeg broja narudžbi novih strojeva, što bi se moglo odraziti i na građevinsku aktivnost u 2027. godini.
Sudionici su razgovarali i o mogućnosti udruživanja domaćih izvođača u konzorcije radi nastupa na velikim natječajima. Košćak je istaknuo da konzorciji mogu objediniti tehničke kapacitete, radnu snagu, opremu i proizvodnju materijala, ali da njihovo formiranje nije uvijek jednostavno.
U završnim ocjenama sudionici panela složili su se da hrvatsko građevinarstvo ima razloga za umjereni optimizam, ali da su pred njim i znatni izazovi. Košćak je istaknuo da su predvidljivost ulaganja, kontinuitet projekata i pravodobno rješavanje dostupnosti sirovina temeljni preduvjeti za dugoročni razvoj građevinskih kompanija.
