Nakon završetka radova koji su trajali gotovo četiri godine u promet se pušta druga cijev tunela Učka. S dijelom autoceste od novog čvora Vranja i odmorištem na kvarnerskoj strani tunela riječ je o najvećoj investiciji u hrvatsku cestovnu infrastrukturu vrijednoj 200 milijuna eura. Nakon današnjeg svečanog otvaranja, promet novom cijevi tunela za sva vozila bit će otvoren od subote, 14. rujna.
Tunel Učka je izuzetno važan ne samo za stanovnike Istre i Kvarnera, već i za brojne turiste jer se čak trećina turističkog prometa Hrvatske odvija na Istarskom ipsilonu, a dnevno kroz tunel prođe 14 tisuća vozila. Ljeti se ta brojka penje i na 18 tisuća. S drugom cijevi znatno će se povećati protočnost i sigurnost tunela.
S obzirom na to da francuska korporacija Bouygues u koncesijskom društvu BINA-Istra d.d. ima većinsko vlasništvo, prema koncesijskom ugovoru status glavnog izvođača radova na Istarskom ipsilonu, uključujući drugu cijev tunela Učka, ima njihova građevinska tvrtka Bouygues Travaux Publics specijalizirana za infrastrukturne radove. No, kao podizvođači angažirane su lokalne tvrtke.
Nepovoljan geološki sastav stijene
“Miniranje bez zaustavljanja prometa bio je najveći izazov”, rekao je direktor BINA-Istre Dario Silić. “Zatvaranje postojeće cijevi nije bila opcija jer bi nastao prometni kolaps. U tunelu je potrošenu više od tisuću tona tekućeg eksploziva. Također, naišli smo na veliki broj jama i pukotina, više od njih trideset koje nismo očekivali. Geološki sastav stijene bio je puno lošiji od onoga u postojećoj cijevi tunela. Bio je veliki izazov da završimo radove u roku jer kad naiđete na jamu ili pukotinu morate zvati inspekciju, speleologa da provjere je li riječ o izvoru vode. No, usprkos tome svi radovi su završeni u roku, što nas jako veseli.”
Za izgradnju druge cijevi tunela koristila se najsuvremenija tehnologija u tunelogradnji, a kako bi se ubrzao tempo gradnje, tunel se istovremeno probijao s istarske i kvarnerske strane. Na tunelu je radilo više od 500 radnika, u njega je ugrađeno 300 tona čelika. U tunelu su postavljene 74 nadzorne kamere, a na svakih 250 metara je sigurnosni spoj između dviju cijevi, a svaki drugi spoj je cestovni.
Od 1981. kroz tunel je prošlo 80 milijuna vozila
Tunel Učka je nakon Male Kapele i Svetog Roka treći tunel po dužini u Hrvatskoj. Druga cijev tunela duga je 5634 metara i nešto je duža od stare cijevi, koja je probijena 14. svibnja 1978. godine, a s cestovnom dionicom Matulji-Lupoglav, u ukupnoj dužini od 24 kilometra, dovršena je i puštena u promet 27. rujna 1981. godine. Do danas je kroz tunel prošlo 80 milijuna vozila.
Stara cijev duga je 5,07 kilometara, široka 9,10 metara. Ima dva vozna traka širine 3,50 metra, korisnu visinu od 4,50 metara, dvije bankine od 0,8 metara i umjetno uzdužno prozračivanje. Projektant tunela je bio Institut građevinarstva Hrvatske, dok su izvođači radova bili tada moćne građevinske tvrtke Hidroelektra iz Zagreba (Hidroelektra je u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća kao podizvođač sudjelovala i u gradnji Krčkog mosta) i kao podizvođač Konstruktor iz Splita.
Investitori izgradnje tunela Učka s cestovnim dionicama Matulji-Tunel Učka i Lupoglav-Tunel Učka bili su Samoupravna interesna zajednica za ceste Hrvatske te poduzeće Učka Pazin u ime općina Istre i Rijeke, koje su ga i osnovale. Kako bi pružile djelomičnu financijsku potporu realizaciji projekta, istarske općine raspisale su općenarodni zajam, a Rijeka je sufinancirala projekt komercijalnim zajmom Riječke banke – sve zajedno oko 5 posto, dok je ostatak sufinancirala država.
BINA-Istra i Istarski ipsilon
Godine 1995. osnovana je tvrtka BINA-Istra koja je u rujnu te godine dobila koncesiju za financiranje, upravljanje i izgradnju Istarskog ipsilona, cestovnog sustava koji spaja Pulu s Umagom i Rijekom. Prema koncesijskom ugovoru između Vlade RH i BINA-Istre, Republika Hrvatska je u koncesiju unijela već izgrađene dionice od Matulja do Pazina, uključujući i tunel Učku, u ukupnoj dužini od 47 kilometara te dionicu Kanfanar – Medaki u dužini od 7 kilometara, sve u profilu poluautoceste. Koncesijsko društvo BINA-Istra d.d. obvezalo se izgraditi preostalih 90 kilometara poluautoceste i prema rastu prometa, kada prosječni dnevni promet premaši više od 10.000 vozila, autocestu punog profila u cijeloj dužini.
Danas je Istarski ipsilon cestovni sustav koji spaja Pulu s Umagom i Rijekom, a čine ga autocesta A8, Matulji – Kanfanar, i autocesta A9 koja vodi od slovenske granice preko Kanfanara do Pule. Ta dva pravca tvore karakteristični oblik koji podsjeća na slovo Y, sa središnjim čvorištem kod Kanfanara, u središnjoj Istri, pa je tako dobio naziv Istarski ipsilon.
Obnova stare cijevi
Nakon puštanja u promet nove cijevi tunela Učka, sav promet će biti preusmjeren kroz nju kako bi se obnovila stara tunelska cijev. “Stara tunelska cijev mora se prilagoditi svim današnjim sigurnosnim propisima i direktivama Europske unije. Potrebno je do kraja probiti još tri poprečna prijelaza za vozila, što se nije moglo izvesti dok promet teče postojećom tunelskom cijevi. Ti su prolazi najvećim dijelom već izgrađeni, samo je preostalo njihovo spajanje sa starom cijevi tunela. Obnovit će se i kolnička konstrukcija te sanirati problematične točke u tunelu”, rekao je Lucijan Dušić, voditelj Centra upravljanja prometom i sigurnošću na Istarskom ipsilonu. Radovi na obnovi stare cijevi tunela trebali bi trajati oko pola godine, nakon čega će obje tunelske cijevi biti otvorene za promet.
Do listopada 2026. trebala bi biti završena i 10,3 kilometra duga dionica od Učke do Matulja te most Mirna i vijadukt Limska draga, čime će Istarski ipsilon biti završen kao autocesta punog profila, s četiri trake i tunelom Učka s dvije cijevi.
Spajanjem s mrežom Hrvatskih autocesta u čvoru Matulji Istarski ipsilon će se kompletno integrirati u sustav autocesta Republike Hrvatske, a Istra će biti povezana sa Zagrebom u punom profilu autoceste, što će omogućiti vožnju od Pule do Zagreba u trajanju od dva i pol sata.
