Smješteno unutar trokuta ulica Selska, Veprinačka i Mošćenička, zagrebačko Naselje Istrana i invalida izgrađeno je između 1929. i 1930. godine. Ovo stambeno naselje zaštićeno je kao vrijedan urbanistički sklop. Djelo je Ivana Zemljaka (1893.–1963.), jednog od vodećih arhitekata moderne arhitekture u Hrvatskoj između dva svjetska rata.
Zahvaljujući svojoj urbanističkoj važnosti, Naselje Istrana i invalida odabrano je kao jedna od lokacija Festivala Open House Zagreb, održanog krajem listopada. Posjetitelji su imali priliku istražiti i druge zanimljive dijelove grada poput Cvjetnog naselja, Grada mladih, Voćarskog naselja, “Malog Vatikana”…
Specifičnost u opusu Ivana Zemljaka
Premda je Zemljak najpoznatiji po projektima javnih zgrada poput škola i vrtića, ovo naselje predstavlja poseban dio njegova stvaralaštva. Prema riječima arhitektice Jane Horvat, koja je vodila obilazak, Naselje Istrana i invalida nije toliko poznato kao Zemljakove obrazovne ustanove poput osnovnih škola na Jordanovcu i u Rapskoj ulici ili vrtića na Lašćini.
Naselje nosi ime koje podsjeća na povijesne okolnosti iz vremena njegova nastanka. Rapalskim ugovorom iz 1921. godine, Istra je pripala Italiji. To je rezultiralo migracijom velikog broja Istrana u Zagreb u potrazi za poslom. Istodobno, Zagreb je u razdoblju između dva rata doživljavao brzu urbanizaciju i industrijalizaciju, što je potaknulo izgradnju radničkih naselja poput ovog.
Naselje Istrana i invalida – zamisao pri projektiranju
Ivan Zemljak osmislio je naselje kao simetrično i geometrijski precizno. Čine ga četiri klastera s ukupno 92 stana. Osam je zgrada tipa A, šest zgrada tipa B i dvije zgrade tipa C. Stanovi su funkcionalni, ali skromnih kvadratura od 35, 40, 50 i 60 kvadratnih metara.
Posebnost naselja očituje se u organizaciji vanjskih prostora. Svaki stan u prizemlju ima predvrt, dok stanovi na katu imaju izlaz na terasu. Dodatno, predviđeni su zajednički prostori poput dječjeg igrališta, parkovne površine i praonice.
Urbanistička baština i današnje stanje
Naselje se nalazi nekoliko metara niže od razine Selske ulice, čime je izolirano od buke. Premda su tijekom godina zabilježene određene preinake interijera, izvorni urbanistički koncept ostao je gotovo netaknut.
“Najljepše je što se i danas koristi u skladu s originalnom zamisli, a urbani plan gotovo je savršeno očuvan”, istaknula je arhitektica Horvat.
Razdoblje u kojem je naselje nastalo bilo je ključno za razvoj Trešnjevke. Električna centrala, poznata kao Munjara, nalazila se na mjestu današnje Toplane, a u blizini su izgrađena naselja poput Provizornih stanova na križanju Selska-Ozaljska
(1927.–1928.), naselja za radnike ZET-a (1931.), Naselja Prve hrvatske štedionice…
U isto vrijeme, otvoren je Trešnjevački plac (1930.), osnovna škola Augusta Šenoe (1932.) i tramvajska linija do Remize (1935.), što je omogućilo kvalitetan život u naselju.
Tekst u cijelosti možete pročitati na portalu Zinka zna.