Klimatska odgovornost korporacija dolazi u fokus nakon što je studija znanstvenika s Dartmouth Collegea u New Hampshireu (SAD) pokazala da je 111 najvećih svjetskih korporacija svojim emisijama stakleničkih plinova i posljedičnim klimatskim promjenama globalnom gospodarstvu prouzročilo štetu od 28 bilijuna dolara (25 bilijuna eura). Studija je objavljena 23. travnja u časopisu Nature, a prenosi je magazin Tehnoeko.
To je iznos koji nadmašuje vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u Sjedinjenim Američkim Državama prošle godine.
Studija predstavlja ključan korak u razumijevanju kako emisije stakleničkih plinova koje generiraju velike tvrtke izravno utječu na klimatske promjene i koliku ekonomsku štetu uzrokuju.
Klimatski trošak industrije fosilnih goriva
Za više od polovice nastale štete odgovorno je 10 velikih kompanija koje se bave fosilnim gorivima: Saudi Aramco, Gazprom, Chevron, ExxonMobil, BP, Shell, National Iranian Oil Co., Pemex, Coal India i British Coal Corporation.
Za otprilike trećinu nastale štete – za više od 9 bilijuna dolara – odgovorno je pak pet kompanija:
- Saudi Aramco: 2,05 bilijuna dolara
- Gazprom: 2 bilijuna dolara
- Chevron: 1,98 bilijuna dolara
- ExxonMobil: 1,91 bilijun dolara
- BP: 1,45 bilijuna dolara.
Studija se temelji na detaljnoj analizi emisija stakleničkih plinova koje su tvrtke obuhvaćene istraživanjem ispustile od 1990. godine i povezuje te emisije s posljedicama koje su uzrokovale, poput ekstremnih vrućina.
Znanstvenici su izračunali da je svaki postotak stakleničkih plinova koji su dodani u atmosferu od 1990. godine prouzročio štetu od 502 milijarde dolara samo od toplinskih valova, što ne uključuje druge klimatske katastrofe poput uragana, poplava ili suša.
Klimatska odgovornost korporacija: Pravni presedan na horizontu
Jedan od ključnih ciljeva studije bio je stvoriti znanstveni okvir koji bi omogućio praćenje specifičnih klimatskih šteta nastalih emisijama pojedinih tvrtki.
Glavni autor studije Christopher Callahan objasnio je da je ovo pokušaj da se utvrdi “kauzalna povezanost” između emisija i klimatskih šteta, slično kao što je to slučaj s tužbama protiv korporacija koje su svojim djelovanjem narušile zdravlje ljudi, poput duhanskih tvrtki.
Prilikom izračuna štete znanstveno-istraživački tim koristio je podatke o emisijama koji datiraju 137 godina unatrag (to je najdalji datum do kojeg postoje povijesni podaci o emisijama, a ugljični dioksid ostaje u atmosferi mnogo duže od tog razdoblja).
Korištenjem računalnih simulacija, znanstvenici su rekonstruirali promjene u globalnoj prosječnoj temperaturi koje su nastale uslijed emisija pojedinih tvrtki. Na primjer, izračunali su da su emisije tvrtke Chevron povećale globalnu temperaturu za 0,025° C. Istraživači su također analizirali kako su te emisije utjecale na pet najtoplijih dana u godini i povezali intenzitet ekstremnih vrućina s ekonomskim gubicima.
Prekretnica u pravnoj praksi
Justin Mankin, koautor studije, naglasio je da znanstvenici sada mogu pratiti štetu koju stvaraju pojedine tvrtke svojim emisijama.
Naime, jedno od ključnih pitanja bilo kako dokazati da je specifična molekula ugljičnog dioksida upravo ta koja je prouzročila štetu. No, ova studija sa znanstvenog aspekta uklanja taj “veo razumnog poricanja” koji je sprječavao povezivanje stakleničkih emisija tvrtki s konkretnim klimatskim katastrofama. Sada je moguće pratiti štetu do samog izvora emisije, što je značajan korak prema tome da zagađivači odgovaraju za svoje emisije i popratnu štetu. Iako nijedna tužba protiv korporacija za klimatsku odgovornost još nije bila uspjela, ovi novi znanstveni dokazi mogli bi pomoći u jačanju pravne prakse.
Prema nekim procjenama, doprinos jedne tvrtke, poput proizvođača fosilnih goriva, može svake godine uzrokovati gubitke od desetaka milijardi dolara.
Iako studija ne uključuje štetu uzrokovanu drugim klimatskim ekstremima kao što su uragani ili poplave, istraživači tvrde da bi ovo istraživanje moglo pomoći u budućim tužbama i zakonodavnim okvirima koji traže da tvrtke snose financijsku odgovornost za klimatske štete. U prošlosti, klimatska odgovornost korporacija bila je nejasna zbog ogromne količine podataka, no novim metodama znanstvenici sada mogu preciznije povezati emisije s posljedičnim gubicima.
Dokazi za sudske postupke
Također, stručnjaci iz drugih područja, poput klimatologinje Friederike Otto s Imperial Collegea koja nije sudjelovala u navedenom istraživanju, smatraju da su korištene metode vrlo robusne i da bi ovaj pristup mogao pomoći u preciznijem određivanju odgovornosti za klimatske štete.
Otto naglašava da bi dodatna istraživanja i šira primjena ovih metoda mogla poboljšati znanstvenu preciznost i omogućiti bolje razumijevanje kako različite tvrtke doprinose klimatskim promjenama.
Michael Mann, klimatolog s Univerziteta Pennsylvania koji također nije bio uključen u studiju, smatra kako je istraživanje “dobra vježba i dokaz koncepta”. No dodaje kako postoji mnogo drugih klimatskih varijabli zbog kojih su u izračunima Callahana i Mankina stvarne štete koju su tvrtke prouzročile vjerojatno uvelike podcijenjene.
Iako se brojna pitanja o klimatskoj odgovornosti još uvijek razmatraju na sudovima, studija znanstvenika s Dartmoutha predstavlja značajan korak prema tome da tvrtke zaista preuzmu odgovornost za svoje emisije i štetu koju uzrokuju. U konačnici, to bi moglo dovesti do značajnih promjena u načinu na koji se pravno i politički pristupa klimatskim promjenama.
