Hrvatska je posljednjim izmjenama Zakona o strancima omogućila digitalnim nomadima državljanima trećih zemalja [1] da borave u Hrvatskoj do tri godine.
Digitalni nomadi mogu zatražiti vizu za privremeni boravak na razdoblje od 18 mjeseci, s mogućnošću produženja vize za još jedan ciklus. Viza također omogućuje da im se priključe i članovi uže obitelji. To uvjete boravka i rada na daljinu u Hrvatskoj čini dodatno privlačnim.
Što je viza za digitalne nomade
Dokument službenog naziva Dozvola za privremeni boravak, popularno zvan viza za digitalne nomade, omogućuje stranim radnicima koji nisu zaposleni kod hrvatskih poslodavaca da borave u Hrvatskoj duže vrijeme i obavljaju posao na daljinu.
Hrvatska je takvu mogućnost uvela 2021. godine kako bi privukla digitalne nomade i promovirala Hrvatsku kao destinaciju pogodnu za rad na daljinu.
Većina zemalja omogućuje digitalnim nomadima boravak u zemlji od šest mjeseci do godinu dana. I Hrvatska je donedavno nudila vizu na godinu dana uz mogućnost produženja za dodatnih šest mjeseci. Sada nudi fleksibilniji pristup s mogućnošću produljenja boravka na tri godine.
No, ako digitalni nomad odluči provesti u Hrvatskoj manje od 18 mjeseci, viza mu može biti produžena maksimalno za šest mjeseci. Mogućnost trogodišnjeg boravka u Hrvatskoj imaju samo oni koji odmah zatraže vizu na 18 mjeseci. Također, viza se može zatražiti ponovo, ali tek nakon šest mjeseci.
Što je potrebno za hrvatsku vizu
U zahtjevu za vizu treba priložiti dokaz o zaposlenju ili vlasništvu (tvrtka ne smije biti registrirana u Hrvatskoj), dokaz da se posao zaista obavlja putem interneta (izjava poslodavca ili državljanina treće zemlje), kopiju važeće putne isprave, dokaz o zdravstvenom osiguranju, dokaz o adresi u Hrvatskoj, dokaz da prijavitelj nije osuđivan za kaznena djela u matičnoj zemlji ili zemlji u kojoj je boravio više od godinu dana prije dolaska u Hrvatsku. Produženje boravka mora se zatražiti barem 60 dana prije isteka vize.
Podnositelj zahtjeva mora dokazati i financijsku sposobnost. Naime, uredbom je propisano da digitalni nomad mora mjesečno imati osigurana sredstva za uzdržavanje u visini od najmanje 2,5 prosječne mjesečne neto isplaćene plaće u prošloj godini. To znači da mu mjesečni prihod mora biti barem 3.295 eura (3.855 američkih dolara).
Ako u Hrvatskoj planira boraviti 12 mjeseci, moraju dokazati da raspolaže s minimalno 39.540 eura. Ako planira boraviti 18 mjeseci minimalni iznos je 59.310 eura.
Za svakog daljnjeg člana obitelji ili životnog ili neformalnog životnog partnera iznos se uvećava za dodatnih 10 % prosječne mjesečne neto isplaćene plaće u prošloj godini. No, pogodnost je to što digitalni nomadi u Hrvatskoj nisu obveznici poreza na dohodak.
Borba za poziciju lidera u regiji
O hrvatskoj odluci da omogući duži boravak digitalnim nomadima pisao je nedavno i CNBC. Dr. Laura Madrid Sartoretto, voditeljica istraživanja u Global Citizen Solutions, smatra da proširenje hrvatskog programa digitalnih nomada ukazuje na želju zemlje da privuče više talentiranih radnika. Istaknula je i konkurenciju među susjednim državama poput Estonije i Rumunjske, koje također privlače veliki broj digitalnih nomada.
“Ako ponudite dodatne pogodnosti i olakšate boravak, privući ćete više talenta. Danas je sve u konkurenciji i Hrvatska se sada natječe za poziciju lidera u regiji”, rekla je Madrid Sartoretto.
Izazovi i prilike
Iako Hrvatska nudi niz pogodnosti za digitalne nomade, Madrid Sartoretto ističe da bismo morali poboljšati infrastrukturu. To se osobito odnosi na brzinu i pouzdanost interneta.
“U usporedbi s Rumunjskom, u kojoj je internet jedan od najbržih u svijetu, Hrvatska još mora raditi na poboljšanju. Potrebna su ulaganja u infrastrukturu kako bi zadržala konkurentnost na tržištu”, pojasnila je.
No, za digitalne nomade koji traže povoljan trošak života i atraktivnu radnu okolinu, Hrvatska ostaje popularan izbor.
Evolucija digitalnog nomadizma
Pokret digitalnih nomada doživio je veliki porast nakon pandemije COVID-19. Iako je stopa rasta usporila od vrhunca pandemije, broj digitalnih nomada još uvijek je 150 % veći nego 2019. godine. Rad na daljinu postaje sve više standard.
“Digitalni nomadizam nije samo prolazna moda. Iako neće rasti istim intenzitetom kao tijekom pandemije, zamjetno je da nove generacije, milenijalci i Z generacija, nastavljaju putovati i raditi na daljinu, često i sa svojim obiteljima”, zaključuje dr. Madrid Sartoretto.
[1] Pojam državljani trećih zemalja odnosi se na državljane zemalja koje nisu članice Europskog gospodarskog područja ili Švicarske
