U doba digitalizacije i aplikacija braća Domagoj i Hrvoje Boljar odabrali su malo drugačiji put. Njihova vizija su čista industrija i ekološki proizvod, a realiziraju je kroz svoju tvrtku Miret. U konkretnom slučaju riječ je o industriji obuće i tenisicama. Cilj je podići svijest o ekološkom problemu kojeg predstavlja obućarska industrija te postati predvodnik u proizvodnji ekološki održive obuće.
“U proteklih pet godina razvili smo liniju izuzetno ekološki naprednih tenisica koje su gotovo potpuno biorazgradljive u roku od tri godine u uvjetima kompostiranja”, kaže Domagoj Boljar. Dodaje kako veliku pažnju posvećuju izboru dobavljača i materijala. “Želimo autentičan zeleni proizvod.”
U proizvodnji se koriste isključivo prirodni materijali poput konoplje, lana, eukaliptusa, kukuruza, pamuk, prirodnog kaučuka te novozelandska vune koja podliježe najstrožem ekološkom certifikatu na svijet.
Ekologija je danas jedna od vodećih tema u svijetu, no postoje područja o kojima se još ne govori u tom kontekstu. Jedno od njih je obućarska industrija, tumači Domagoj.
“Moj brat je industrijski dizajner i duboko je involviran u obućarsku industriju, u proces proizvodnje, nabave… Riječ je o industriji koja je veliki zagađivač, pogotovo izvan Europe. U Europi postoje viši standardi, ali još uvijek je riječ o ekološki zahtjevnim procesima. U samoj proizvodnji baca se oko 30 posto materijala jer je tehnički neiskoristivo. Procjena je da se godišnje u svijetu proizvede 20 milijardi pari cipela, a gotovo sve te cipele ne mogu se razgraditi ni reciklirati. Sustav zbrinjavanja ne postoji. Većina te obuće završi u smeću. Hrvoje ima viziju, koju je prenio na mene, da transformira tu industriju.”
Cipele se proizvode uglavnom od naftnih derivata, kože punu teških metala i sličnih materijala. Braća Boljar tražila su način da smanje udio neobnovljivih materijala.
Domagoj i Hrvoje su devet godina vodili tvrtku koja je razvijala luksuzne tenisice za domaće i strane brendove – francuske, nizozemske i talijanske. U sklopu toga imali su i malu tvornicu obuće s tridesetak zaposlenih koju su baštinili od pokojnog oca.
“Bilo je to razdoblje uspona i padova. Imali smo dobre reference i stekli smo dobre klijente. Modelirali smo i razvijali tuđi dizajn. Iz skice, ideje radili smo tenisicu visoke mode spremnu za proizvodnju u malim serijama. Imali smo tvornicu pa smo i proizvodnju odrađivali unutar kuće.” Na marginama glavnog posla počeli su prije pet godina razvijati vlastiti proizvod – ekološku tenisicu
U probleme su zapali nakon što je preko noći veliki francuski partner otišao stečaj. “Ostali smo bez kapitala koji smo do tada stvorili. No, otresli smo pepeo sa sebe i krenuli iznova, po nove reference i nove klijente. Ponovo smo ojačali i prije dvije godine bili smo jači nego ikada da bismo opet doživjeli slom preko noći od kojeg se još oporavljamo. Radili smo za vrhunske klijente, ali svi su podbacili u narudžbama u odnosu na projekcije. S obzirom na to da smo bili kreditno zaduženi, više nije imalo smisla gurati taj projekt. Bankrotirali smo u proljeće prošle godine i ugasili vlastitu proizvodnju.”
Nakon toga odlučili su potpuno posvetiti svom projektu. “Zaključili smo kako sad imamo priliku da zaokružimo priču”, kaže Domagoj.
“Imamo veliko tehnološko znanje, imamo proizvod koji smo ispeglali kroz petogodišnje razdoblje u suradnji sa širokim krugom dobavljača. Odlučili smo krenuti ovog proljeća unutar raspoloživih resursa, pomalo gerilski, u prodaju s obzirom na to da imamo osamsto pari tenisica koje smo proizveli u svojoj tvornici. Također smo odlučili pokušati proći na nekom natječaju.”
Prijavili su se na EIT Climate-KIC, CleanTech akceleratorski program Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) koji u Hrvatskoj provodi ZICER (Zagrebački inovacijski centar). I prošli su.
“Iznenadilo nas je”, priznaje Domagoj, “da smo prošli na prvom natječaju, iako je bio kao krojen za nas. To nam je dalo povjerenje i pouzdanje koje nam je nedostajalo da dignemo projekt na novu razinu bez pritiska na golu egzistenciju”.
U međuvremenu je održao još nekoliko pitcheva, jedan u Splitu i drugi na PODIM-u u Mariboru, gdje su sudjelovali kao jedan od pozvanih startuapa koji su prošli selekciju.
“Tamo smo se našli kao fizički proizvod među brojnim informatičkih projekata – fintecha, blockchaina i sličnih projekata. No, bili smo ugodno iznenađeni da postoji konkretan interes za non-tech startupe.
“Naš projekt”, nastavlja, “proizlazi iz moralnih načela, ali mora biti ekonomski održiv. Ako želimo da bude autentičan zeleni projekt, a to jest, mora imati socijalni, ekonomski i ekološki učinak, takozvani triple bottom line.”
U skladu s tim traže i investitora koji ima senzibilitet prema fizičkom proizvodu, dakle investitora koji ne traži povrat u vrlo kratkom roku, investitora koji će im dopustiti autonomiju u razvoju kako bi zadržali svoja načela, te investitora koji će im pomoći u promociji. Domagoj također ističe da žele ostati u Hrvatskoj.
“Osamsto pari tenisica koje imamo je pokazatelj da imamo proizvod i da za njega postoji interes. No, za startup nema drugog puta nego naći ulagača. Organski je nemoguće funkcionirati.”
Tenisice trenutno prodaju preko webshopa po cijeni između 95 i 130 eura. Muške u četiri boje, ženske u osam.
“Ova generacija tenisica koju prodajemo ima fokus na biorazgradljivosti, no glavni fokus našeg razvoja je zero waste, petroleum free, plastic free. Potpuno održiva tenisica, bez naftnih derivata i plastike.”
Zahvaljujući EIT Climate-KIC planiraju na jesen lansirati petu generaciju tenisica kojom će napraviti još jedan korak naprijed u održivosti.
S obzirom na to da su morali ugasiti vlastitu tvornicu, proizvodnju će prebaciti na partnere u Hrvatskoj. “Mi ćemo voditi razvoj i nadgledati proces proizvodnje”, dodaje Domagoj.
“Želimo svoj brend izgraditi kroz podizanje svijesti o štetnosti obućarske industrije i biti pionir u promjeni te industrije. Želimo se etablirati na vrijeme i nastaviti s razvojem ekoloških proizvoda.”
Ali ključno je traženje investitora u čemu smo sada prilično poodmakli jer bez toga ovakav projekt ne može uspjeti
Na jesen pokreću i crowdfunding kampanju na koju se obvezali prilikom prijave na Climate-KIC. Cilj je predstaviti proizvod i povećati vidljivost, osobito na stranim tržištima. “Ali ključno je”, ponavlja Domagoj, “traženje investitora jer bez toga ovakav projekt ne može uspjeti”.
“Strategija je vrlo jasna. Imamo proizvod, cilj je graditi sljedbu te paralelno tražiti investitora i pokrenuti crowdfunding kampanju.”, zaključuje Domagoj. “Volio bih da za godinu dana odradimo investiciju, da imamo stabilnu tvrtku od pet ljudi koja ima zaleđe, pristup ljudima i znanju i koju se pušta da se razvija i radi u miru.”
