Bolji sustavi obnove, popravka i recikliranja mobilnih telefona u Sjevernoj Americi mogli bi do 2040. omogućiti oporabu kritičnih minerala vrijednih oko 2,2 milijarde dolara, procjenjuje Zaklada Ellen MacArthur u novom izvješću.
Kritični minerali koji se koriste u elektronici, baterijama i magnetima posljednjih su godina važna gospodarska tema, posebno u SAD-u i Europi. Jedan od razloga jest to što su proizvodnja i prerada pojedinih kritičnih minerala koncentrirane u nekoliko zemalja, među kojima je Kina.
Rasprava se dodatno intenzivirala zbog geopolitičkih čimbenika, poput carina i rata s Iranom, koji su dodatno opteretili opskrbne lance pojedinih industrija. Ti su čimbenici također potaknuli zakonodavce na predlaganje novih propisa, uključujući američki prijedlog zakona kojim bi se formalizirala nacionalna strategija za oporabu kritičnih minerala.
Izvješće Zaklade Ellen MacArthur razmatra moguće promjene sustava prema kružnom gospodarstvu, posebno kada je riječ o mobilnim telefonima u Sjevernoj Americi.
Samo u SAD_u 223 milijuna „uspavanih”pametnih telefona
Zaklada procjenjuje da su na globalnoj razini u takozvanim „uređajima u hibernaciji” – zaboravljenim prijenosnim računalima ili starim mobitelima koji su odloženi u ladice i više se ne koriste – zarobljeni minerali vrijedni 67 milijardi dolara. Procjenjuje da samo stanovnici SAD-a posjeduju 223 milijuna „uspavanih” pametnih telefona koji se nalaze u ladicama ili kutijama i nisu reciklirani niti popravljeni. Zbog toga vrijedni materijali koji se nalaze u tim uređajima ostaju nedostupni.
Prema izvješću, samo u SAD-u do 2040. godine kraj životnog vijeka dosegnut će oko dvije milijarde mobitela. Očekuje se da će se ponovno upotrijebiti ili obnoviti tek oko polovice uređaja. U Meksiku se očekuje još 410 milijuna takvih uređaja, a u Kanadi 180 milijuna, piše portal Waste Dive.
„Potražnja za kritičnim mineralima koji pokreću energetsku i digitalnu tranziciju naglo raste, dok njihovi opskrbni lanci i dalje ostaju linearni, krhki i fragmentirani”, izjavio je Wen-Yu Weng, izvršni voditelj Zaklade Ellen MacArthur za kritične minerale.
Zaklada Ellen MacArthur poziva na formaliziranije mogućnosti prikupljanja starih telefona kako bi se riješio dio problema i osigurao pouzdaniji dotok uređaja tvrtkama koje ih obnavljaju i recikliraju.
„Kada telefoni nakon završetka uporabe ne uđu u formalne sustave prikupljanja, daljnji prerađivači ne mogu osigurati stabilan dotok materijala, a čak i napredni kapaciteti za oporabu materijala ostaju nedovoljno opskrbljeni. Posljedični gubici ponovno povećavaju potražnju za primarnom ekstrakcijom, čime se dodatno povećavaju troškovi i jača utjecaj zemalja koje raspolažu ležištima kritičnih materijala”, navodi se u izvješću.
Mnogi proizvođači mobitela već nude programe zamjene starih uređaja, a neke velike trgovine elektronikom omogućuju njihovu predaju. No Zaklada Ellen MacArthur ističe kao primjer poslovni model tvrtke ecoATM koja otkupljuje stare telefone. Na svojim prodajnim mjestima procijene uređaj i odmah korisniku isplati novac. Telefoni se potom razvrstavaju za ponovnu prodaju ili recikliranje.
Izvješće također poziva na bolju koordinaciju među saveznim državama i agencijama koje se bave prikupljanjem elektroničkih uređaja na kraju njihova životnog vijeka.
„Propisi američkih saveznih država koji reguliraju zbrinjavanje mobilnih telefona nakon završetka uporabe i pravo na popravak su neujednačeni te često ograničavaju broj uređaja koji ulaze u formalne sustave prikupljanja i količinu materijala koji se može oporabiti uz visoku vrijednost”, navodi se u izvješću.
Dizajn otežava recikliranje
Čak i ondje gdje postoje zakoni o pravu na popravak, proizvođači mobilnih telefona nisu dovoljno potaknuti da dizajniraju uređaje tako da popravci budu jednostavniji ili sigurniji, upozorava Zaklada.
Kada bi proizvođači dizajnirali telefone tako da se na kraju životnog vijeka mogu lakše rastaviti, reciklažne bi tvrtke mogle izdvojiti veće količine materijala, navodi se u izvješću.
Mobiteli se često teško rastavljaju zbog velikih količina ljepila i baterija koje je teško odvojiti od uređaja. Zbog toga neki reciklažni pogoni daju prednost oporabi aluminijskih ili bakrenih dijelova u odnosu na kritične minerale koje je teže izdvojiti.
Izvješće stoga preporučuje da proizvođači projektiraju uređaje tako da ih je lakše rastaviti i popraviti te da dulje ostanu u uporabi. Važniji su i dostupniji sustavi prikupljanja starih uređaja, kao i veći kapaciteti za daljnju preradu izdvojenih materijala.
Sjevernoj Americi nedostaje i postrojenja koja iz elektroničkog otpada mogu izdvojiti metale u većim količinama. Kao pozitivan primjer izvješće navodi Glencoreovu talionicu Horne u Quebecu, jedno od rijetkih postrojenja u Sjevernoj Americi koje u velikim razmjerima može oporabiti vrijedne materijale iz tiskanih pločica.
Novije Aurubisovo postrojenje u Georgiji proizvodi međuproizvode, poput sirovog bakra (blister copper), no ti proizvodi zahtijevaju daljnju rafinaciju, navodi se u izvješću.
Veća stopa prikupljanja, ponovne uporabe i recikliranja mogla bi smanjiti količinu vrijednih sirovina koje završavaju neiskorištene te smanjiti potrebu za vađenjem novih sirovina iz prirodnih izvora.
