Prilagodljivost je jedna od najvažnijih profesionalnih vještina današnjice. No, prije nego što se prilagodimo tržištu rada, potrebno je dobro upoznati sebe, svoje mogućnosti i ono što zapravo želimo. Jedan od osnovnih postulata NLP-a (neurolingvističkog programiranja) glasi: “Najfleksibilnija osoba kontrolira sustav.”
Naučila sam to prije dosta godina, najprije kroz teoriju. A kako je vrijeme prolazilo, često sam se prisjećala te rečenice i kroz različite životne i poslovne situacije sve više shvaćala koliko u njoj ima istine. Razvoj umjetne inteligencije, tehnološki napredak, promjene u načinu komunikacije, pa čak i odgoju, utječu na gotovo sve segmente naših života. Promjene se događaju svakodnevno i često brže nego što ih uspijevamo pratiti.
Naravno, mijenja se i tržište rada. Mijenjaju se načini zapošljavanja i traženja posla, očekivanja poslodavaca, ali i očekivanja kandidata. U ovoj kolumni posebno ću se osvrnuti na ljude koji su u potrazi za poslom i na njihov pristup samoj potrazi.
Moja zapažanja temelje se na dugogodišnjem svakodnevnom kontaktu s kandidatima i poslodavcima. Neki se obrasci neprestano ponavljaju i, prema onome što vidim u praksi, često upravo oni ometaju ljude da dođu do željenog cilja.
Prije nego krenete u potragu za poslom, znate li što zapravo tražite?
Prvo što uočavam jest da vrlo često kandidat zapravo ne zna otkuda početi. To se jednako odnosi na mlade koji tek započinju profesionalni put i na ljude s dugogodišnjim iskustvom. Pojavi se određena blokada u razmišljanju, a onda i u djelovanju. Ona se često vidi u načinu na koji ljudi predstavljaju sami sebe, bilo kroz životopis i LinkedIn profil ili tijekom razgovora za posao.
Ljudi često puno lakše artikuliraju i opisuju druge nego sami sebe. I ovdje ne mislim na neka duboka osobna preispitivanja, nego na sasvim konkretne poslovne stvari: kompetencije, znanja, vještine, iskustvo i profesionalne interese.
Mnogima je teško jasno reći u čemu su dobri, što ih razlikuje od drugih, što su u toku svoje karijere naučili i što zapravo žele raditi dalje. Upravo je ta “domaća zadaća” jedna od ključnih faza potrage za novim poslom, prije nego što se bjesomučno krene u potragu.
Zato veliki broj puta iznova ponavljam istu stvar ljudima koji se nađu u takvoj situaciji: “Ne žurite, već sjednite i promislite!” U redu, sada sam tu gdje jesam. Do toga su me doveli dosadašnji rad, odluke koje sam donosio i okolnosti u kojima sam se nalazio. Ali, ne vraćajući se stalno u prošlost i ne zadržavajući se na onome što je bilo, što mogu napraviti dalje? Što zapravo želim raditi? Koje su moje najjače kompetencije? U čemu najviše uživam? Koje me industrije zanimaju i u kojim bih tvrtkama volio raditi? A onda i sasvim konkretno: koje su od tih tvrtki prisutne na našem tržištu?
Mi smo relativno malo tržište i takve se stvari mogu istražiti prilično brzo.
Iznenadili biste se koliko zrelih, iskusnih kandidata nikada sebi nije postavilo takva pitanja, a istodobno su se već prijavili na dvadeset ili trideset različitih pozicija, odlazili na razgovore i na kraju stekli dojam da za njih posla jednostavno nema. I u takvom pristupu zaista ga često nema. Jer nema fokusa i nema jasnog cilja. Nema usklađivanja vlastitih kompetencija, iskustva i interesa s onim što određena pozicija zaista traži.
Zašto nasumično slanje životopisa ne donosi rezultate
U Hrvatskoj nije jednostavno pronaći dobar posao, ali ni nasumično slanje prijava nije rješenje.
Osim kvalitetne pripreme, potrebni su strpljenje i upornost, a svakako i određena doza sreće. Ponekad se sve poklopi zahvaljujući pogodnom trenutku, pravovremenoj informaciji ili kontaktu koji nas dovede do određene prilike. Ali vjerujem da, kada čovjek zaista poduzme sve što je u njegovim rukama, na profesionalan i promišljen način, značajno povećava mogućnost da dođe do željenog rezultata.
Nedavno sam od jedne mlade, visokoobrazovane osobe čula da ne može pronaći posao i da je za to, izgleda, potrebno imati “vezu”.
Ali kakvu vezu? Što uopće danas znači imati vezu? Za kakva radna mjesta? Želimo li zaista raditi u sredini u kojoj se do posla dolazi isključivo preko veze?
Naravno, takve situacije postoje i vjerojatno će ih uvijek biti. Ali ako želite profesionalno napredovati, sami graditi svoj put, stvarati prilike i razvijati se, ne možete se oslanjati na to da će vas netko negdje “pogurati”. Umjesto na veze, oslonite se na informacije, znanje, vlastitu inicijativu i kontakte koje profesionalno gradite.
Učite, istražujte, slušajte sugestije, razgovarajte s ljudima. Upijajte sve ono što vam može pomoći da dođete do cilja. Ne znači da će svaki pokušaj uspjeti niti će svaka prijava rezultirati pozivom na razgovor. Ali postoji velika razlika između aktivnog, promišljenog pristupa i čekanja da se nešto jednostavno dogodi.
Umjetna inteligencija može vam pomoći pa zašto je ne biste koristili?
Umjetna inteligencija danas nudi brojne mogućnosti koje mnogi još nisu ni počeli koristiti. Pa zašto ih onda ne bismo koristili i u procesu traženja posla?
Mogućnosti su brojne. Možete istraživati industrije, tvrtke i tržište rada, analizirati vlastita znanja i vještine u odnosu na zahtjeve određene pozicije, unaprijediti životopis, pripremiti se za razgovor za posao ili jednostavno bolje razumjeti što određena radna uloga podrazumijeva. Potaknula bih svakoga da ih sam istraži i pronađe ono što mu može koristiti.
AI neće umjesto vas odlučiti što želite raditi, izgraditi vašu profesionalnu reputaciju niti zamijeniti vaše iskustvo i kompetencije. Ali može biti izvrstan alat koji će vam pomoći da se bolje pripremite, dođete do kvalitetnijih informacija i povećate svoje šanse za uspjeh.
A nije li upravo to jedan od primjera prilagodbe o kojoj govorim?
Treba li nam danas uopće životopis?
Još jedna tema o kojoj često čujem vrlo različita mišljenja jest životopis. Treba li nam uopće, čitaju li ga poslodavci i može li ga zamijeniti LinkedIn profil?
Ako se prijavljujete za poziciju za koju su potrebni određeno obrazovanje, specifična znanja, vještine i radno iskustvo, morate osobi koja vodi selekcijski postupak omogućiti da u relativno kratkom vremenu dobije kvalitetan uvid u vaš profesionalni profil. Dobar životopis, svojevrsna osobna iskaznica vaših poslovnih informacija, je dokument koji poslodavcu omogućuje takav uvid.
Životopis ne bi trebao biti samo kronološki popis tvrtki u kojima ste radili i pozicija koje ste obnašali. Trebao bi jasno pokazati što znate, što ste radili, za što ste bili odgovorni, koje ste rezultate ostvarili i zašto bi vaše iskustvo moglo biti relevantno za posao za koji se prijavljujete.
Dobar životopis treba biti jasan, pregledan, sadržajan i prilagođen onome što želite postići.
I ne, ne mora imati pet stranica, sadržavati sve detalje vaše karijere od prvog studentskog posla niti izgledati kao dokument kakav se slao poslodavcima prije dvadeset godina. Promijenili su se alati, formati, kanali komunikacije i očekivanja. Promijenio se način na koji poslodavci dolaze do kandidata, ali i način na koji kandidati mogu doći do poslodavaca.
Prilagodljivost ne znači pristajanje na bilo što
Zato je važno pratiti promjene i prilagoditi im se. Ali prilagodba ne znači da se trebamo odreći svojih ambicija, pristati na bilo kakav posao ili se pokušavati uklopiti u nešto što nam ne odgovara. Naprotiv.
Prilagodba znači razumjeti okolnosti u kojima se nalazimo i pronaći najbolji mogući način da unutar njih ostvarimo svoje ciljeve. Treba biti spreman učiti, mijenjati pristup, usvajati nova znanja i koristiti nove alate.
Ako ste se prijavili na trideset pozicija i niste dobili željeni rezultat, možda nije rješenje poslati još trideset jednakih prijava. Možda je vrijeme da promijenite pristup. Ponovno pogledajte svoj životopis i razmislite o pozicijama na koje se prijavljujete. Istražite tržište, razgovarajte s ljudima koji poznaju industriju i pokušajte bolje razumjeti što poslodavci zaista traže. Možda ćete zaključiti da trebate dodatnu edukaciju. Možda ćete otkriti industriju o kojoj prije niste razmišljali. A možda ćete shvatiti da ste se cijelo vrijeme pokušavali zaposliti na pozicijama koje vam zapravo ni ne odgovaraju. I to je vrijedna spoznaja.
Vraćam se zato na rečenicu s početka teksta: “Najfleksibilnija osoba kontrolira sustav.”
Ne možemo kontrolirati tržište rada, odluke poslodavaca ni gospodarske okolnosti. Ali možemo kontrolirati vlastiti pristup, pripremu, način komunikacije i spremnost na učenje.
Tu počinje naša stvarna mogućnost utjecaja. Zato, ako ste u potrazi za novim poslom, prije nego što pošaljete sljedeću prijavu, zastanite i zapitajte se: znam li zaista što tražim i radim li sve što mogu da do toga dođem? Ponekad nije potrebno tražiti više, nego tražiti pametnije.
Autorica kolumne Iza kulisa tržišta rada #8: Daniela Marušić Gajica, konzultantica za zapošljavanje te vlasnica tvrtke AxonHire
