Pogledajte najbolja arhitektonska ostvarenja u 2020. godini

U Uredu predsjednika Republike Hrvatske u Zagrebu u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) i Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) otvorena je Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2020. godini, izložba „Vila Zagorje – povijest zagrebačke bele hiže na prekrižju“ kao i novi postav Južnog salona Ureda PRH „Južni
salon: 2021.“, a tom su prilikom uručene i nagrade za najbolja arhitektonska ostvarenja u 2020. godini.

Radove je ocjenjivao stručni žiri u sastavu Ante Nikša Bilić, Helena Paver Njirić i članovi Stručnog savjeta UHA-e: Breda Bizjak, Tonči Čerina (voditelj), Ivana Ergić, Antonio Grgić, Ana Mrđa, Lea Pelivan i Ana Šverko. Iz vrednovanja radova u konkurenciji za Nagradu “Neven Šegvić” izuzeli su se Ante Nikša Bilić i Ana Mrđa, a za Nagradu “Drago Galić” Helena Paver Njirić. O nominacijama za Nagradu “Viktor Kovačić” odlučivali su članovi Stručnog savjeta.

Nagrada Viktor Kovačić za životno djelo Ivanu Prtenjaku

Iako kontinuirano prisutan u Hrvatskoj i susjednim zemljama, arhitekt Ivan Prtenjak (rođen 9. lipnja 1939. u Plaviću kraj Klanjca) najveći je dio profesionalne karijere proveo u Bruxellesu. Obrazovan je u Zagrebu, neko je vrijeme radio na Institutu za povijest umjetnosti, da bi 1968. otišao u Belgiju. Radio je na urbanističkim planovima Bruxellesa i projektirao naselja sa socijalnim stanovima u Belgiji, turističke i stambene građevine u Tunisu i Saudijskoj Arabiji, zgradu belgijske kompanije za telekomunikacije u Monsu i dr.

Istodobno je djelovao na dubrovačkom području, gdje je dao važan doprinos modelima korištenja zaštićenoga prostora. Autor je crkve sv. Petra na Boninovu (1979), preuređenja unutrašnjosti dubrovačke katedrale (1986) i muzeja u dominikanskome samostanu (1986), muzeja Rupe i tvrđave Revelin (1990). U Zagrebu je obnovio Muzej za umjetnost i obrt (1986), a u Splitu galeriju Ivana Meštrovića (1991).

Dobitnici nagrada za najbolja arhitektonska ostvarenja u 2020.

Nagradu “Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2020. dobili su Igor Franić za SEECEL centar (Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija jugoistočne Europe) i Tin Sven Franić, Vanja Rister i Ana Martinčić Vareško za kompleks studentskog doma Sveučilišta u Dubrovniku.

Nagradu „Drago Galić“ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2020. dobili su Hrvoje Njirić i Iskra Filipović za rekonstrukciju i dogradnju kuće u zagrebačkoj Petrovoj ulici 140 i Ivanišin.Kabashi.arhitekti/ Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi i Iva Ivas za Villu u pogledu u Dubrovniku.

Nagrada „Bernardo Bernardi“ za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2020. dodijeljena je Vjekoslavu Gašparoviću za pristup i prezentaciju Utvrde Petrapilosa i Damiru Gamulinu i Antunu Sevšeku za postav izložbe „Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / Zadnje odredište Auschwitz“.

Nagrada „Neven Šegvić“ za publicistički, kritički, znanstven-istraživački i teorijski rad na području arhitekture u 2020. dodijeljena je Jeleni Skorup Juračić za knjigu „Atomizirani hotel – novi tip hotelske arhitekture u revitalizaciji grada ili krajolika“ i Tamari Bjažić Klarin za knjigu „’Za novi, ljepši Zagreb!’ – Arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918. – 1941.“.

Izložba ostaje otvorena do 8. 5. 2021., a moguće ju je posjetiti uz prethodnu prijavu za vođeni obilazak:

• Nedjelja, 2.5.2021.
• Subota, 8.5.2021.

U nastavku možete pročitati detaljnija obrazloženja o nagradama.

Nagrada “Viktor Kovačić”

Za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2020.

SEECEL CENTAR | Igor Franić | Zagreb, Radoslava Cimermana 88

Smješten uz vibrantnu novozagrebačku aveniju, sklop SEECEL-a (Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija jugoistočne Europe) nastaje slaganjem zatvorenih programskih volumena i praznina koje posljedično nastaju. Raznovrsni sadržaji sklopa, hibridi edukacijsko-poslovno-hotelske namjene jasno slijede prostorni koncept, te se vertikalno zoniraju ovisno o stupnju javnosti sadržaja. Velike praznine koje nastaju između volumena, jasno vidljive izvana, pozivaju i uvlače okolni vanjski prostor u sklop.

Volumeni se kroz tlocrt i presjek postavljaju inverzno, što rezultira stalnim pulsiranjem. Prožetost složenog sustava vertikalnih i horizontalnih komunikacija omogućuje dobru povezanost i dostupnost svih prostora i praznina. Velikodušni prostor praznine, svojevrsni hommage Hermanu Hertzbergeru, omogućuje kvalitetan suživot različitih programa i korisnika te istovremeno stvara osjećaj zajednice (mjesta). Upravo putem bogate mogućnosti formalnog i neformalnog naseljavanja prostora, doživljajno bogate prostorne sekvence i arhitektonske (de)materijalizacije, SEECEL postaje poligonom za iskonsko istraživanje odnosa čovjeka i prostora.

Eksterijerizacijom interijera i oslobađanjem od prioritiziranja prostora i sadržaja autor šalje snažnu poruku o „malom graduˮ, kako ga sam naziva, koji sadrži blago apstrahirane kuće, ulice i trgove – mjesta susreta slučajnih prolaznika i korisnika, prisutnost bliskih i dalekih planova grada. Ujedno šalje poruku o prostoru koji ima potencijal postati „veliki gradˮ i probuditi okolne uspavane divove. Događaj u SEECEL-u postaje događaj u Gradu.

Kompleks Studentskog doma Sveučilišta  u Dubrovniku | Tin Sven Franić, Vanja Rister, Ana Martinčić Vareško | Dubrovnik, Ul. dr. Vladka Mačeka 21

 

U jednom od najpoznatijih utvrđenih gradova u svijetu autori su sagradili grad u gradu, neeksplicitno mimetički ponavljajući oblike originalne povijesne dubrovačke fortifikacije izvana i transformacijom kvadrata klaustra u romb iznutra.

Novonastala tipologija hrabri je iskorak u baštinom definiranom gradu, ali na ovom mjestu i u ovom vremenu – uspješna. Grad se iznutra sastoji od triju snažnih volumena položena na zajedničku bazu koja čine tri povezana stambena “kvarta” s ulicama okrenutima na tri unutarnja dvorišta okružena sobama. Intimnost dvorišta naglašena je introvertiranim oblikovanjem, ali i odabirom drva kao glavnog materijala dvorišne fasade, koji nam nudi još jednu modernu interpretaciju primorskih drvenih grilja.

Istovremena distanciranost i interaktivnost fasade s njenom nježnom upijajućom bojom učinile su ovu kuću nenametljivom okolnom urbanom prostoru neujednačene morfologije.

Bez obzira na fragmentirani okolni urbani pejzaž, “kuća” je našla način da uspješno komunicira s okolišem i da ga ujedno stabilizira. Uvode se novi pješački smjerovi kroz parcelu koji dom uključuju u mrežu gradskih tokova i svakodnevnog života. Sve su odluke snažne i jasne, bilo da je riječ o oblikovanju velikih smještajnih volumena ili o praznini perivojnog parka ispred. Povezujuća staklena opna prizemlja u pojedinim svojim dijelovima negira jasnu razliku između interijera i eksterijera zgrade, te ističe demokratski i komunalni karakter doma kao prostora namijenjena svim dubrovačkim studentima, ali i svim građanima i putnicima.

Sve je u ovoj kući suvremeno, i sve je u isto vrijeme duboko arhaično i intuitivno. Svaki prostor evocira sjećanje na poznate mediteranske ambijente, ali izgovorene novim jezikom. Grad je dobio kuću kojom nedvojbeno komunicira prema vani vlastitu ambiciju: mladi, vrijedni i pametni su ovom Gradu potrebni.

Nagrada “Drago Galić”

Za najuspješnije ostvarenje na području stabmbene arhitekture za 2020.

PETROVA 140 | Hrvoje Njirić, Iskra Filipović | Zagreb, Petrova 140

Rekonstrukcija i dogradnja kuće u zagrebačkoj Petrovoj ulici 140 projektirana je i građena sa željom za stvaranjem novih stambenih prostora uz optimalno poštivanje zatečenog stanja, a pritom ne vodeći se datim prostorno-planskim pomagalima o maksimalnoj izgrađenosti prostora. Poštujući zatečeno, vraćajući uništeni dignitet nekad stambeno i prostorno ujednačene ulice koja spaja grad s maksimirskom šumom te vjera u suvremene tehnologije, kazalo su pri iščitavanju ovoga hrabrog projekta.

Dualitet zatečenoga i novonastaloga započinje obostranom simpatijom koja u konačnici postaje ljubavni odnos upisanim istim kućnim brojem. Taj odnos pokriva njihove stanare. Skriva njihove priče u debljini starih i novonastalih zidova. Balansira između metalne geometrije panela fasadnog platna i taktilnog oplošja unutrašnjosti prerezane otvorima kao svjedocima. Poklanja im toplinu i svjetlo. Pogled u nebo, na ulicu i dvorište. Poštujući postojeća stabla breza. Pokušava nositi svoju ulicu, kao što ulice nose svoj grad. Iza svake poetike uvijek stoji snažna gesta skrivena u svojoj iskrenosti i jasnoći.

Odabir lake čelične montažne varijante građenja determiniran je zahtjevima potresne stabilnosti, niske cijene i brze izvedbe. Njena estetika proizlazi iz etike građenja i nikad kao danas ne propituje naš odnos prema stanovanju u vremenu nadolazeće neimaštine, razornog potresa te potrebe brzog ostvarenja novih boravišta na manjkavoj supstrukciji.

Neka nam ovaj projekt postane paradigmatski primjer kako brzo i lako možemo doći do toliko željenoga stambenog prostora usprkos potresima, pandemijama, povijesnim diskontinuitetima i kontinuiranoj krizi skrivenoj u dobro izdizajnirano korporativno blještavilo, umotano u našu arhitektonsku stvarnost. Zato nam treba iskrenost i optimizam ovoga naizgled malog projekta koji nam ulijeva nadu u normalan život i prostor za stanovanje vrijedan svakog pojedinca.

VILLA U POGLEDU | IVANIŠIN. KABASHI. ARHITEKTI / Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi, Iva Ivas | Dubrovnik, Vlaha Bukovca

Obiteljska kuća najelastičniji je arhitektonski genre na kojem su mogući svi ekstremi stvaranja prostora. Ova kuća predstavlja jednu od mogućih krajnosti. Višerazinski volumen, utisnut u stijenu, svoju pojavnost oblikuje topografijom krovova i prepletom plavičastih refleksija na staklenim trakama ograda i pročelja.

Kuća se ne sastoji od spavaćih i dnevnih soba, nego mnoštva mjesta umreženih u prostornu petlju interijera i eksterijera bez vidljive granice među njima. Poput Loosovih vila, i ova je stvorena od složenih kretanja i skretanja, spuštanja i uspinjanja te posljedično snažnih doživljaja prostora. Dok Loos obgrljuje privatnost svojih vila krutom i neutralnom kutijom, ovdje pak more u dodiru s nebom, otok Lokrum i zidine Grada postaju njene stvarne granice. Mediteranski Raumplan.

Nagrada “Bernardo Bernardi”

Za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2020.

Pristup i prezentacija utvrde Petrapilosa | Vjekoslav Gašparović | Buzet, Žonti bb

U Istri, nedaleko Buzeta, iznad doline rječice Bračane, na hridi uzdiže se srednjovjekovna feudalna utvrda Petrapilosa. Utvrda je obnovljena u sklopu europskog projekta Kulterra, stvorivši tako novu točku na turističkoj karti Istre. Osim konstruktivne sanacije, stabilizacije, restauracije i konzervacije ziđa, cjelokupnost revitalizacije upotpunjuje suvremeni i senzibilni arhitektonsko-oblikovni projekt pristupa i prezentacije baziran na implementaciji novonastalih arhitektonskih elemenata.

Ti elementi promiču i elaboriraju novi sloj komunikacija, kao i nove modalitete funkcionalnih dispozicija sadržaja u svrhu ostvarivanja novih doživljajno-prostornih senzacija percepcije nasljeđa i krajolika, ali i infrastrukturnih preduvjeta za organizaciju povremenih kulturnih manifestacija. Funkcionalni i oblikovni arhitektonski elementi izvedeni su od dugotrajnih i izdržljivih materijala – nosivi konstruktivni elementi derivirani su od plosnatoga samozaštitnog čelika, dok su taktilne površine perfektuirane od masivnog drva hrastovih greda.

Minimalistički pristup intervencije upotpunjuju dva polifunkcionalna čelična kontejnera. Izvrsnost projekta detektira se u minucioznom istraživanju prezentacije ovakvih specifičnih ambijenata u kojima se prožima senzibilitet historične arhitekture interijera i idiličnog pejzaža eksterijera. Odluka o senzibiliziranju modela arhitektonske intervencije putem redukcije materijala i tematika kao produkt stvara suvremeni dinamični prostor koji educira, otrežnjava i promovira vrijednost zatečene kulturne i prirodne baštine, upozoravajući na snagu protoka vremena i fragmentaciju arhitektonskih struktura.

Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / Zadnje odredište Auschwitz | Damir Gamulin, Antun Sevšek | Zagreb, Savska cesta 25

Postav izložbe Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. smješten je na autentičnom mjestu stradanja – Francuskom izložbenom paviljonu na Zagrebačkom zboru, u blizini željeznice, u kojemu se nalazio privremeni sabirni logor za Židove s područja NDH.

Težina teme – dodatno inspirirana dubokom simbolikom izložbenog prostora, ali i inicijalnom željom za mobilnosti izložbe – usmjerila je projektante na stvaranje oblikovnog jezika u kojemu se u modularnom sustavu isprepleću tematski i prostorni, univerzalni i lokalni fenomeni.

Metafora željezničkog transporta kojim su žrtve odvođene u Auschwitz polazište je postava iza kojeg stoji jasan kustoski koncept i stav projektanata prema temi. Autori arhitektonskim jezikom uspijevaju u potpunosti uroniti posjetitelja u tragiku stradanja, komunicirati svim čulima i osjećajima, od tjeskobe i suosjećanja do introspekcije. Ovim postavom pomiču granice snage prostorne ekspresije i pokazuju kako se oblikovanjem mogu bez ostatka izraziti i najosjetljivije teme na posve specifičan način.

Nagrada “Neven Šegvić”

Za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2020.

Jelena Skorup Juračić | Atomizirani hotel – Novi tip hotelske arhitekture u revitalizaciji grada ili krajolika | Izdavač: ArTresor naklada

Jednoj od ključnih tipologija današnjice, a napose bitnoj u hrvatskim okvirima – turističkoj arhitekturi – autorica pristupa na temeljit i svjež način. Tema knjige je atomizirani hotel koji nastaje dekompozicijom na strukturne elementarne jedinice (neizostavne i promjenjive) da bi zatim bile organizirane u elastičan sustav, koji se može po potrebi širiti i sužavati.

Atomizirani hoteli stoga ne zahtijevaju striktne prostorne standarde, ali se oslanjaju na posebnost arhitektonskih i dizajnerskih elemenata i na kulturu prostora u koji se ugrađuju. No iza naslova koji predstavlja taj novi tip turističke arhitekture, krije se čitav historijat razvoja turističkih praksi, povezanih kulturnih teorija i teorija turizma važnih za objašnjenje nastanka novog tipa. Aktivna u praksi i teoriji, autorica povezuje svoja bogata iskustva i erudiciju u uzbudljivo i dinamično djelo za kojim će posegnuti svatko tko se bavi turističkom arhitekturom, naročito u osjetljivomu baštinjenom krajoliku.

Tamara Bjažić Klarin | “Za novi, ljepši Zagreb!” – arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918. – 1941. | Nakladnik: Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Knjiga na inventivan način ujedinjuje dvije bitne teme za hrvatsku arhitektonsku struku – institut arhitektonskih natječaja i međuratnu arhitekturu Zagreba, pred kojim su danas ozbiljni izazovi obnove nakon potresa.

Uz prikaz svih pojedinačnih natječaja autorica uranja u teme geneze natječajne regulative, borbu za emancipaciju profesije, pitanja zaštite autorskih prava i prava nagrađenog autora na realizaciju, nadilazeći zadane prostorno-vremenske okvire istraživanja, pa nam tako pruža uporište za suvremenu promociju i razvoj instituta natječaja kao poželjnog modela za demokratične i transparentne odabire najkvalitetnijih prostornih rješenja.

S druge pak strane, u brojnim podtemama i crticama sjajno objašnjava genezu modernizma u atmosferi lokalnog konteksta koji oslikava bogatim vizualnim i tekstualnim materijalom, pružajući njihovu znalačku interpretaciju.

“Za novi, ljepši Zagreb!” angažirano je istraživanje povijesti za bolje, poštenije i ljepše gradove u sadašnjosti; posvećeno natječajima u međuratnom Zagrebu koliko i samim natječajima i samoj onodobnoj arhitekturi; knjiga koja se može čitati kroz više fokusa, intrigantna i inspirativna stručnoj i širokoj javnosti.