I kokice imaju svoje naselje: Kokošvaroš u Rakovom Potoku

Klijentovu ideju o naselju kokoši prihvatili smo kao polazište projektiranja, ističe Ivana Žalac iz arhitektonskog studia Skroz, dodajuči da im je jedino ograničenje bio - budžet

1371
Kokošvaroš
foto Bosnić - Dorotić

Sa željom da izgradi farmu za organski uzgoj jaja koja bi istovremeno bila edukativno-turističko odredište, poduzetnik Željko Franja obratio se arhitektonskom uredu SKROZ i nastao je Kokošvaroš, naselje kokica u kojemu prvenstveno djeca, ali i odrasli mogu vidjeti kako žive ili kako su nekad živjele kokice.

“Izravan poticaj bio mi je razgovor s djecom vrtićke dobi iz Rakovog Potoka, koja gotovo da nisu znala kako ‘nastaju jaja’. S obzirom na to da je Rakov Potok selo, nisam očekivao takve odgovore djece”, objašnjava Franja.

“Klijentovu ideju o naselju kokoši prihvatili smo kao polazište projektiranja nakon čega smo veliki broj nesilica (njih 400) podijelili na manje grupe – po kokošinjcima. Stvorili smo i centralnu zonu kroz koju uvodimo posjetitelja, a koja je vizualno povezana sa svim dijelovima kokošinjca, ali ni na koji način ne ometa njegovu osnovnu funkciju”, dodaje arhitektica Ivana Žalac.

Arhitekti su se vodili željom da kokošinjac bude praktičan, funkcionalan i jednostavan za održavanje poljoprivredniku, te da je sve izvedeno u  materijalima koji se uobičajeno koriste u izgradnji ovakvih gospodarskih objekata (neobrađene jelove daske, mreža za kokošinjac itd…). Kokošvaroš dobila je tako sve karakteristike malog naselja koje ima trgove, ulice, servisne zone…

Ekološki uzgoj peradi

Na pitanje koliku su slobodu imali pri projektiranju, Žalac odgovara kako sa Željkom Franjom uspješno surađuju već niz godina tijekom kojih se uvijek iznova pokazalo da prepuštanje odluka struci dovodi do najboljih rezultata.

“U ovom projektu jedino, ali naravno vrlo ozbiljno ograničenje, bio je željeni nizak budžet”, napominje Žalac. Pa ipak, dodaje, s obzirom na puno povjerenje investitora cijeli je proces bio izuzetno zanimljiv i zabavan te je projekt u potpunosti izveden bez kompromisa i izmjena, što je u Hrvatskoj uistinu rijetkost.

“Punu slobodu osim nas projektanata iz SKROZ-a dobio je i dizajn studio Maše Vukmanović, koji su osmislili ime ‘Kokošvaroš’ i kompletan vizualni identitet što se izvrsno nadovezalo na samu ideju naselja jer naša Kokošvaroš sad ima grb, zastave, kućne brojeve, pa čak i spomenik prvoj predsjednici, što će, vjerujemo, djeci biti zanimljivo.

Kokošvaroš u Rakovom Potoku kraj Samobora smjestila se na gotovo 3.000 četvornih metara, a budući da je riječ o ekološkom uzgoju peradi, bilo je potrebno zadovoljiti niz parametara koji su implementirani u oblikovanje prostora, pa i objekata.

>>ARhitektura i TURurizam: Neka nova strujanja

“Posebnosti takvog uzgoja nesilica su prehrana u cijelosti iz organskog uzgoja te sloboda kretanja. Postoji točno određena vanjska površina koju svaka kokoš nesilica mora imati te niz drugih strogih pravila i propisa koji se moraju primijeniti. Jednostavno se pokušava kokicama omogućiti da budu što zadovoljnije kako bi se vratili izvornom načinu uzgoja jaja”, tumači Franja, koji je u uređenje Kokošvaroši uložio pola milijuna kuna.

Svaka nesilica ima svoju četvrt

Prostor naselja je stoga podijeljen u dvije zone – prva je namijenjena posjetiteljima, ali služi i kao pomoćni prostor za održavanja, a u drugoj je zoni isključivo smještena perad. Izgrađeni kapaciteti dovoljni su za otprilike 400 nesilica, 100 pilića za tov i 30 pilića s kvočkama. Pilići su smješteni u centralnom dijelu unutar posebno ograđenih objekata s popratnim vanjskim prostorom, dok svaka od četiri vrsta nesilica ima vlastitu četvrt s pripadajućim livadama za ispašu površine 400 četvornih metara.

Jedna od posebnosti Kokošvaroši jest veličina prostora za smještaj pilića za tov – pripada im po 10 četvornih metara. Objektima je zajedničko da se izdižu od terena kako bi se dobio kvalitetniji prostor za život dok se stijenke jedinica mogu u potpunosti otvoriti kako bi se omogućilo jednostavnije čišćenje odnosno održavanje.

Naselje za sada zapošljava jednog djelatnika koji se brine o svim objektima, a promocija, organizacija događanja i sadržaja vezana je uz projekte Hotel Priča i Park Želja u Rakovom potoku, također u vlasništvu Željka Franje.

“Nismo uspjeli pronaći niti jedan primjer s ovakvim pristupom izgradnji kokošinjca, ni u Hrvatskoj ni šire. Naišli smo na pojedinačne primjere projektiranja kokošinjaca za manji broj kokoši, ali na ovako veliki i opsežan projekt uistinu nismo“, zaključuje Ivana Žalac.

 

Tko su članovi projektnog tima

Projektni tim koji je radio na realizaciji ideje naselja za kokoši, osim Ivane Žalac, čine arhitekti Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica i Dorotea Klinčić. Njihov ured koji zapošljava 12 ljudi iza sebe ima brojna ostvarenja, a za jedno od njih, kamp Punta Nova na Pagu, prošle su godine dobili nagradu Artur za najbolji idejni projekt u arhitekturi i turizmu.

Njihova knjižnica u Labinu nagrađena je pak s dvije važne nagrade: Bernardo Bernardi – Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja te Vladimir Nazor – godišnje nagrade Ministarstva kulture za najbolje umjetničko ostvarenje u Hrvatskoj za 2013. godinu na području arhitekture i urbanizma.

Tekst je obavljen u Privrednom vjesniku od 29. siječnja 2018. (br. 4014) u Tlocrtu, posebnom prilogu o nekretninama, uređenju i graditeljstvu koji za Privredni vjesnik priprema tvrtka Točka Na I Media d.o.o.