Povijesno nizak vodostaj Rajne i Dunava otežava riječni promet, povećava troškove logistike i stvara probleme energetskom sektoru u srednjoj Europi. Posljedice su posebno izražene u Njemačkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj, a analitičari Cofacea upozoravaju da bi poremećaji mogli potrajati i tijekom narednih mjeseci.
Vodostaj Rajne kod njemačkog Kauba 18. kolovoza pao je na samo 8 centimetara, znatno ispod razine od 78 centimetara pri kojoj plovidba postaje otežana i ispod prethodnog minimuma od 25 centimetara iz 2018. godine.
Problem nije ograničen na promet. Nizak vodostaj otežava opskrbu industrije sirovinama i energentima, dok na Dunavu utječe i na rad pojedinih energetskih postrojenja.
Ograničen prijevoz robe
Rajna i Dunav zajedno čine oko 72 posto europskog unutarnjeg riječnog teretnog prometa – Rajna oko 60 posto, a Dunav oko 12 posto. Iako riječni prijevoz čini relativno malen udio ukupnog teretnog prometa u Europi, njegova je važnost velika za gospodarstva uz ove plovne putove.
U Njemačkoj se unutarnjim plovnim putovima prevozi oko 5,4 posto tereta, dok je u Rumunjskoj udio oko 19,2 posto.
Nizak vodostaj izravno smanjuje količinu tereta koju brodovi mogu prevoziti. Početkom kolovoza pojedini teretni brodovi na Rajni mogli su prevoziti tek oko 20 posto uobičajenog tereta, dok su na pojedinim dionicama Dunava prijevoznici morali smanjiti opterećenje plovila, u Rumunjskoj i do 40 posto.
Preusmjeravanje robe na cestu i željeznicu nije jednostavno. Riječni brod može prevesti gotovo 2000 tona robe, teretni vlak do 1500 tona, dok cestovna cisterna prevozi oko 25 tona.
Slična situacija tijekom suše 2018. pokazala je koliko posljedice mogu biti skupe. Troškovi riječnog prijevoza tada su za rasute terete porasli oko 2,5 puta, a za tekuće terete čak 4,5 puta, zbog ograničenja ukrcaja i dodatnih naknada.
Problem i za energetiku
Nizak vodostaj Dunava stvara dodatne probleme energetskom sektoru. Rijeka je važna za hlađenje nuklearnih elektrana Paks u Mađarskoj i Cernavodă u Rumunjskoj, koje su ključne za opskrbu električnom energijom u tim državama.
Paks proizvodi oko 40 posto mađarske električne energije, dok Cernavodă pokriva približno 20,5 posto rumunjskih potreba.
Smanjenje proizvodnje mora se nadoknaditi uvozom električne energije ili proizvodnjom iz drugih izvora, uključujući plinske elektrane, što povećava troškove. U Rumunjskoj je uvozna električna energija, prema dostupnim podacima, bila dva do dva i pol puta skuplja od domaće proizvodnje.
Mađarska i Rumunjska već su poduzele mjere za smanjenje potrošnje kod pojedinih velikih industrijskih potrošača. Posebno su izložene energetski intenzivne industrije, među kojima su kemijska, automobilska i proizvodnja građevinskih materijala.
Njemačka kemijska industrija posebno izložena
Među sektorima koji najviše ovise o Rajni je njemačka kemijska industrija, čiji su veliki proizvodni kapaciteti smješteni uz rijeku.
Jedan od primjera je BASF-ov kompleks u Ludwigshafenu, gdje se oko 40 posto tereta transportira riječnim putem. Daljnje smanjenje vodostaja otežalo bi povezanost s lukama Amsterdam, Rotterdam i Antwerpen, važnima za opskrbu industrije.
Kemijska industrija u Njemačkoj pritom već posluje pod pritiskom visokih troškova energije i slabije konkurentnosti. Proizvodnja sektora smanjena je za približno 20 posto u odnosu na 2018. godinu.
Klimatski rizik postaje poslovni rizik
Kratkoročne hidrološke prognoze zasad ne upućuju na brzo poboljšanje. Na Rajni razdoblja niskog vodostaja mogu trajati do jeseni, pa bi poremećaji u prometu mogli potrajati i tijekom narednih tjedana.
Dugoročno, smanjenje snježnog pokrivača, povlačenje ledenjaka i učestaliji toplinski valovi povećavaju rizik od ponavljanja ekstremno niskih vodostaja.
„Nizak vodostaj Rajne i Dunava pokazuje da ekstremni vremenski događaji više nisu isključivo ekološki problem. Oni sve više postaju gospodarski faktor koji istodobno utječe na logistiku, energetiku i industrijsku proizvodnju“, kaže Eve Barré, ekonomistica Cofacea.
Prema njezinoj ocjeni, posebno zabrinjava to što se aktualna epizoda pojavila ranije tijekom godine i intenzivnija je nego 2018., u trenutku kada je europski gospodarski rast već oslabljen.
Za kompanije koje ovise o riječnom prometu posljedica nije samo skuplji prijevoz. Sve veći problem postaju pouzdanost opskrbnih lanaca, dostupnost alternativnih transportnih pravaca i sposobnost industrije da se prilagodi češćim hidrološkim ekstremima.
