Kada se pripremate za razgovor za posao, važno je pronaći način kako ćete se istaknuti među konkurentima. Na žalost, mnogi kandidati to ne uspijevaju jer na kraju izgovore fraze poput “Tako sam uzbuđen zbog toga što radi vaša tvrtka” ili “Spreman sam preuzeti više odgovornosti” ili “Izuzetno sam strastven u poslu” – bez dodatnih objašnjenja. Misle da je to ono što menadžeri za ljudske resurse žele čuti. Pogrešno.
Takvi odgovori se uglavnom doživljavaju isprazno, dosadno, lažno. Ponekad čak i očajno. Da biste impresionirali menadžera koji s vama razgovara o zapošljavanju morate zvučati autentično i naglasiti svoje unutarnje porive zbog kojih ste se kandidirali za taj posao.
Spoznajte svoje unutarnje motive
Unutarnja motivacija obuzima nas kada nas nešto uistinu zanima, neki zadatak ili tema, Tada naše zadovoljstvo proizlazi iz samog rada ili učenja, ne očekujemo zauzvrat vanjske nagrade poput pohvala, novca, prestiža ili nekih sličnih oblika priznanja za naš rad.
Najbolji način da istaknete svoju unutarnju motivaciju je razgovarati o onome što ste spoznali kroz svoju karijeru. Što vas motivira da svakog jutra ustajete i odlazite na posao?
Jeanine Tanner O’Donnell je karijerna trenerica i savjetnica koja kaže kako je u svojoj karijeri vidjela mnogo ljudi koji pate na svojim poslovima jer im nedostajalo samopouzdanja ili netko tko će ih voditi. “Pomoći nekome da shvati da posao iz njegovih snova postoji i da je dostižan – to je neopisivo zadovoljstvo”, kaže O’Donnell.
“Zato prije razgovora za posao razmislite o tome što vas pokreće. Možda je to zbog nekog događaja koji vam je promijenio život. Kako je to iskustvo povezano s vašom strasti prema poslu? Što očekujete da ćete postići u sklopu poslovnih procesa u tvrtki?”, poručuje.
Primjer odgovora koji uključuje unutarnju motivaciju
Andrew se prijavljuje za nastavničko mjesto u školi koja se fokusira na siromašnije učenike i manjine. Tijekom intervjua pitali su ga zašto misli da bi se dobro uklopio u takvo okruženje.
Evo što je odgovorio:
“Moja je majka bila učiteljica 30 godina. Rekao bih da je imala uspješnu karijeru. Kolege su ju cijenile. Ali s toliko učenika u učionici stalno se brinula za one koji su zaostajali u učenju. Vjerovala je da bi im više pomogla da je imala priliku raditi s njima u manjim grupama.
Mislio sam da je bila prestroga prema sebi. No, nakon pet godina rada kao učitelj suočavam se s istim izazovima. Volim eksperimentirati s različitim stilovima poučavanja koji pomažu personalizirati iskustvo učenja svakog učenika, posebno onih kojima je potrebna dodatna podrška, ali to si, kao ni moja majka, ne mogu priuštiti.
Zbog toga se ova pozicija u vašoj školi savršeno uklapa u moju viziju: manje grupe učenika mi to dopuštaju. To omogućuje ne samo da svaki student dobije dovoljno pažnje da bi uspio, već se s pravim učiteljima postižu znatno bolji akademski rezultati, i nastavnici i učenici su sretniji, a to sve zajedno rezultira obrazovanijim društvom.”
Što takav odgovor govori ispitivaču
U svom odgovoru Andrew je povezao nekoliko razloga koji su ga potaknuli da se javi upravo za taj posao u toj školi:
- Slijedio je majčin put kao učitelj.
- Vjeruje u rad s manjim grupama učenika.
- Zanima ga eksperimentiranje s novim metodama nastave koje podržavaju individualna potrebe svakog učenika.
- Motivira ga želja za pomogne siromašnim ili slabijim učenicima – da učini nešto što njegova majka nije uspjela.
Iako je Andrew pohvalio poslodavca zbog njegovih obrazovnih vrijednosti, nije pretjerao s pohvalama. Umjesto toga, usredotočio se na objašnjenje kako bi se njegova profesionalna strast uklopila u školsku kulturu. Njegov odgovor daje sliku onoga što ga uzbuđuje u poslu, zašto mu je stalo do njega, kao i kako te stvari mogu pozitivno utjecati na školu.
Nitko ne može jamčiti da će Andrew dobiti posao, ali možete se kladiti da njegov odgovor kod menadžera za ljudske resurse ne ostavlja nikakvu sumnju u autentičnost i motivaciju da doista želi taj posao.