Privatna kazališta često se percipiraju kao manje stabilna i financijski ograničena u usporedbi s javnim institucijama. Vjerojatno zato što ona to i jesu. No, upravo u takvom okruženju rađaju se priče o upornosti, neiscrpnoj energiji i posvećenosti kulturi. Jedna od tih priča dolazi iz Zaprešića, gdje Marina Kostelac vodi umjetničku organizaciju Max teatar. Tu se na jednom mjestu ujedinjuje strast za kazalištem, obrazovanjem mladih i inkluzivnim pristupom lokalnoj zajednici.
Marina je kazališna, televizijska i filmska glumica sa stalnim angažmanom u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Kroz dosadašnju karijeru glumila na brojnim pozornicama: u zagrebačkom HNK, Teatru &TD, Gavelli, Komediji, Istarskom narodnom kazalištu u Puli, Narodnom kazalištu u Rijeci… Ideju o vlastitom kazalištu osvijestila je tijekom priprema za diplomski ispit iz glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Tema – poezija i proza pjesnika Mate Balote – toliko ju je inspirirala da je iz nje nastala i kazališna predstava.
Nešto kasnije, 2000. godine, osnovana je i umjetnička organizacija Max teatar. Ime je odabrano jer u sebi “skriva” imena Marinine djece – Maxa i Tee.
Potreba istraživanja novih umjetničkih ideja
Marina se prisjeća kako je kazalište nastalo iz potrebe istraživanja novih umjetničkih ideja te želje da na scenu postave projekte koji nisu bili zanimljivi repertoarnim kazalištima. “Sam proces osnivanja umjetničke organizacije bio je jednostavan, no istinski je izazov održati kontinuirani rad. Svaki mjesec, radili ili ne, imate troškove, a kada krenete s projektima, morate zbog nedostatka sredstava raditi sve: od raspisivanja natječaja, plasiranja projekta, ponuda… Velik je to posao i mnogi vjerojatno na kraju odustanu”, priča nam Marina.
No, oni nisu odustali. Suprotno svim izazovima, kazalište je nastavilo rasti, pronalaziti nove projekte i okupljati entuzijaste.
Razvoj dramskog studija
Kako je Marina dugi niz godina s obitelji živjela u Zagrebu tu je bilo i sjedište Max teatra. No, 2006. godine odlučili su se preseliti u Zaprešić. “Kada smo se doselili nije postojala dramska skupina u koju bi Max i Tea, koji su od malena pokazivali interes za umjetnošću, mogli ići. Tada me suprug potaknuo da pokrenem dramski studio.
Prvo smo dvije godine radili u prostoru Osnovne škole Ljudevita Gaja, a zatim sedam godina u Pučkom otvorenom učilištu Zaprešić. Moram napomenuti da mi je u tome pomagao divan čovjek i kolega Željko Mavrović koji je imao iskustva u dramsko-pedagoškom radu”, prisjeća se Marina. Nažalost, Željko je preminuo 2022. godine.
Nakon nekoliko godina pala je odluka da se rad s mladima integrira u Max teatar. “Prebacili smo 2019. godine sjedište u Zaprešić i osnovali dramski studio u sklopu umjetničke organizacije. No, samo par mjeseci kasnije dohvatila nas je korona, a zatim i potres. To je bio naš najveći izazov, ali preživjeli smo i to”, kaže Marina.
Od glumačkog studija do filmske radionice
Danas Max teatar djeluje prvenstveno kroz glumački dramski studio u kojem okupljaju oko stotinu djece, mladih i odraslih s kojima rade profesionalno vođene predstave. Druga velika aktivnost je rad na predstavama koji okuplja kazališnu družinu Max teatra (profesionalne glumce i redatelje te razvija profesionalnu kazališnu scenu). Treća aktivnost, s kojom su počeli ove godine, je filmska radionica.
“Teško je održati rad privatnog kazališta. Glavni izvor prihoda su nam članarine dramskog studija, a zatim prihodi od prodanih predstava. Potpore Ministarstva kulture, zatim Grada Zaprešića, Zagrebačke županije su prije svega psihološki važne jer nam je bitno da iza nas stoje te institucije.
Što se tiče samih iznosa oni se iz godine u godinu pomalo povećavaju, ali za ono što su nam ciljevi sredstava nam itekako nedostaje. Da bismo napravili kvalitetne programe potreban je cijeli tim suradnika (dramaturzi, kostimografi, redatelji, koreografi, scenografi, kompozitori, tehničko i administrativno osoblje), prostori za probe, za izvođenje predstava…”, nabraja Marina.
Svi rade sve
Upravo zbog problema s prostorom za probe dramskog studija, Marina i njezin suprug odlučili su prodati svoju kuću i kupiti staru kuću u centru Zaprešića. Nova kuća je dovoljno prostrana, pa sada imaju vlastiti prostor za probe, uključujući dvoranu od 40 m², garderobu i spremište.
U tom okruženju svi rade sve – od čišćenja dvorane, nošenja opreme, postavljanja rasvjete, puštanja glazbe, raspisivanja natječaja, pisanja izvještaja, do administriranja web stranice i društvenih mreža… “Kad si privatno kazalište – izgaraš za projekte”, iskrena je Marina.
Za održavanje predstava snalaze se na razne načine, pa čak i igraju na otvorenom. Imaju odličnu suradnju s Turističkom zajednicom grada Zaprešića, gdje često izvode predstave u Vršilnici. Općina Brdovec im je omogućila korištenje kino dvorane za probe dramskog studija i izvedbe, dok ih je Grad Zaprešić podržao pružanjem prostora za premijere predstava u Pučkom otvorenom učilištu.
San o vlastitom kazališnom prostoru
“Stalno se snalazimo, ali bilo bi divno ispuniti san i imati vlastito kazalište u kojem bismo mogli slobodno raditi i razvijati se”, napominje Marina. Kao primjere dobrih praksi ističe umjetničke organizacije koje su u Zagrebu dobile na korištenje vlastite prostore.
Iza Max teatra je do sada pet večernjih predstava, šest dječjih predstava, dva interaktivna projekta na otvorenom i više od 30 premijera profesionalno vođenih predstava dramskog studija.
Među najvažnijim predstavama Marina navodi “Dvi daske” (predstavu koja je sastavljena od poezije i proze pjesnika Mate Balote, a planiraju je u 2025. godini ponovno postaviti na scenu u novom ruhu) te ovogodišnju predstavu “U potrazi za Ivanom”. To je predstava o Ivani Brlić Mažuranić, pripremljena povodom obilježavanja 150. godišnjice njezina rođenja. Za nju su dobili i preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za srednjoškolsku publiku tako da će je pokušati što više igrati.
Interaktivna predstava u Novim dvorima
Također, važan projekt koji izvode je interaktivna predstava “Srce u bronci iliti život bana Josipa Jelačića u devet slika i nešto više pjesama”. Taj se komad igra na otvorenom kroz cijeli kompleks Novih dvora uz sudjelovanje 26 izvođača.
Značajne su i predstave koje rade za djecu, poput “Veselog Balogovog cirkusa”, u kojem su na pametan način ukomponirali poeziju Zvonimira Baloga.
Uspijevaju besplatno izvoditi predstave za djecu diljem Hrvatske kroz društveno odgovorne projekte. Neke od njih odigrali su i više od 750 puta. Često rade djela hrvatskih pjesnika, pisaca i dramatičara, a osobito uživaju u povezivanju poezije i proze.
Suradnje i podrška zajednice
Marina ističe kako su imali odličnu suradnju s Radionom – Udrugom za razvoj “uradi sam” kulture s kojom su radili predstavu s osobama s invaliditetom, zatim s Galerijom umjetnina Grada Slavonskog Broda, te s Narodnom knjižnicom u Kostreni Sv. Lucija. Također, imali su nekoliko vrijednih sponzorskih suradnji. S tvrtkom Allianz su realizirali tri predstave, a trenutačno rade s Telemachom Hrvatska, koji ih je angažirao u sklopu društveno odgovornih projekata.
Nadaju se da će takvih koprodukcija i suradnji u budućnosti realizirati i više.
Sve to ne bi bilo moguće bez tima suradnika koji doprinose svakom projektu. Za večernje predstave ključni su Pero Jurčić (nositelj projekta Po istinitom događaju), Helena Minić Matanić (pomoćna redateljica Romance o tri ljubavi), Matilda Sorić (nositeljica projekta U potrazi za Ivanom), te kompozitor Davor Rocco.
U glumačkom dramskom studiju s polaznicima rade Nikolina Bakmaz (dramska pedagoginja), Max Kostelac (diplomant filmske režije) i Ana Dora Bajto (diplomantica glume). Suradnici na projektima su Tihana Ostreš (likovna suradnica) i Tea Kostelac (grafička dizajnerica).
Marina u Zagrebačkom kazalištu lutaka, mjesečno odigra oko 20 predstava. “Zahvalna sam svom matičnom kazalištu koje nam posuđuje kostime, scenografiju i lutke iz fundusa te rashodovanih predstava za potrebe dramskog studija”, istaknula je.
Publika se mijenja
Publika Max teatara je raznovrsna. “Zahvaljujući dugogodišnjem radu – s djecom, mladima i odraslima – razvili smo divnu publiku koja prati naše predstave, ali i druga kazališta koja dolaze u Zaprešić. Nedavno je ovdje otvorena i novoobnovljena zgrada u potresu stradalog Pučkog otvorenog učilišta i sada Zaprešić ima modernu dvoranu s fantastičnom opremom. Tako da ju treba napuniti s programima i sadržajima”, ističe Marina i naglašava kako im je važna povezanost s lokalnom zajednicom te da bi bez toga bilo teško opstati.
“Važna je komunikacija i upornost, a ponekad i pritisak. Ključno je pred teškoćama nikad ne odustati“, objašnjava Marina svoju formulu.
No, primjećuje i da se publika posljednjih godina značajno promijenila. “Na predstavama zabavnog karaktera dvorane su pune, dok je teže privući širu publiku na dramske predstave. Tu je dobar marketing ključan. S obzirom na to da radim u dječjem kazalištu vidim da djeca vole kazalište i da uživaju u izvedbama, stoga je tu publiku važno njegovati. Na predstave glumačkog dramskog studija često dolaze prijatelji, rodbina i susjedi djece koja glume. Često ostanu ugodno iznenađeni kvalitetom izvedbi i predstava. Ti posjetitelji zatim počinju redovito pratiti i druge predstave”, upozorila je Marina.
Glumački ljetni kamp
Već nekoliko godina, Max teatar organizira i glumački ljetni kamp u Kostreni gdje imaju veliku podršku lokalne zajednice. Inače, Marina je u Kostreni živjela s roditeljima i bratom prije odlaska na studij glume. Kamp okuplja oko 60 djece koja sudjeluju u pripremama predstava, igri, kupanju i druženjima. “Ljetni kampovi su izuzetni, a posebno je dirljivo raditi s djecom koja često ističu da su im ti dani među najljepšima u životu”, veselo kaže Marina.
Planovi za budućnost Max teatra usmjereni su na predaju vodstva mladima koji će s novim idejama i energijom nastaviti graditi ono što je do sada postignuto. Jer, san koji se provlači kroz godine ostaje isti – vlastita kazališna dvorana. Mjesto koje bi pružalo neovisnost, kreativnu slobodu i prostor za nesmetani rad, ostaje krajnji cilj kojem se Max teatar nada u budućnosti.
#Privatnakazališta br. 9
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Privatna kazališta sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
