Slika žene na hrvatskom selu posljednjih se desetljeća značajno promijenila. Nekada se njezin rad najčešće promatrao kroz tradicionalnu ulogu – brigu o kućanstvu, obitelji i pomoć na obiteljskom gospodarstvu. Danas je ta slika bitno drugačija. Sve je vidljivija uloga žena u poljoprivrednoj proizvodnji, upravljanju obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG), razvoju ruralnog turizma, preradi hrane i lokalnom poduzetništvu.
Suvremena ruralna žena više nije samo pomoćna radna snaga na gospodarstvu. Ona je proizvođačica, poduzetnica i upraviteljica gospodarstva, osoba koja vodi administraciju, komunicira s kupcima, razvija marketinške aktivnosti i traži nove načine kako svoje proizvode plasirati na tržište.
U mnogim slučajevima upravo ona preuzima najveći dio poslova koji nisu vidljivi u službenim statistikama – od planiranja proizvodnje i organizacije rada do prodaje i promocije.
Iako se u ruralnim sredinama još uvijek može pronaći tradicionalna podjela poslova, stvarnost pokazuje da žene danas imaju mnogo aktivniju i odgovorniju ulogu nego prije. One donose poslovne odluke, ulažu u modernizaciju gospodarstava, sudjeluju u natječajima za potpore, uvode nove tehnologije i stvaraju proizvode veće dodane vrijednosti. Njihova uloga više se ne može promatrati samo kroz pomoć obitelji, nego kao ravnopravni doprinos gospodarskom razvoju ruralnih područja.
Digitalizacija otvorila nova vrata ruralnim poduzetnicama
Veliku promjenu u poslovanju malih gospodarstava donijela je digitalizacija. Društvene mreže, internetska prodaja i nove mogućnosti promocije omogućile su proizvođačima da izravno dođu do kupaca, bez posrednika.
Upravo žene često koriste te mogućnosti kako bi razvile vlastite brendove, promovirale domaće proizvode i povezale poljoprivredu s turizmom, gastronomijom i edukacijom. Od prodaje domaćih proizvoda putem interneta do organizacije kušaonica, radionica i turističkih sadržaja, žene stvaraju nove modele poslovanja koji ruralnom prostoru daju dodatnu vrijednost.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, krajem 2024. godine žene su u Hrvatskoj upravljale s 33.567 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, odnosno činile su 28,24 posto svih nositelja OPG-ova u Hrvatskoj. Iako njihov udio još uvijek ne doseže trećinu, riječ je o desecima tisuća žena koje svakodnevno vode gospodarstva, donose važne poslovne odluke, ulažu u proizvodnju i sudjeluju u stvaranju prihoda svojih obitelji i lokalnih zajednica.
Taj podatak pokazuje da žene već sada imaju važnu gospodarsku ulogu u hrvatskoj poljoprivredi, ali istodobno otvara pitanje vidljivosti njihova rada. Naime, broj formalnih nositeljica gospodarstava ne prikazuje u potpunosti stvarni doprinos žena. Na mnogim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima žene sudjeluju u svim fazama proizvodnje – od uzgoja, hranidbe i prerade proizvoda do administracije, komunikacije s kupcima i vođenja poslovnih evidencija – iako nisu službeno upisane kao vlasnice ili nositeljice gospodarstva.
Brojke ne pokazuju pravu sliku
Taj “nevidljivi rad” jedan je od razloga zbog kojih je stvarna uloga žena u ruralnoj ekonomiji često veća nego što pokazuju statistike. Bez njihovog svakodnevnog angažmana mnoga gospodarstva teško bi mogla funkcionirati, posebno ona manja obiteljska gospodarstva koja čine važan dio hrvatske poljoprivredne strukture.
Slična situacija postoji i na razini Europske unije. Prema analizi Europske komisije Women in Farming objavljenoj u ožujku 2026., žene upravljaju s oko 32 posto poljoprivrednih gospodarstava u EU-u (podaci se odnose na 2023. godinu). To predstavlja blagi porast njihova udjela u odnosu na 2010. godinu, dok je od 2020. godine taj udio uglavnom stabilan. Udio se znatno razlikuje među državama članicama – od svega 6 posto u Nizozemskoj do 44 posto u Latviji. Među novim poljoprivrednicima udio žena raste na 38 posto.
Iako predstavljaju gotovo trećinu upravitelja gospodarstava, žene se i dalje suočavaju sa strukturnim razlikama u odnosu na muškarce – od pristupa zemljištu i kapitalu do veličine gospodarstava, prihoda i mogućnosti obrazovanja.
Manja gospodarstva, ali novi modeli poslovanja
Europske poljoprivrednice u prosjeku upravljaju manjim gospodarstvima. Prosječna površina gospodarstava kojima upravljaju žene iznosi oko devet hektara, dok gospodarstva kojima upravljaju muškarci u prosjeku imaju oko 21 hektar.
Gospodarstva kojima upravljaju žene najčešće su specijalizirana za ratarsku proizvodnju (37 %), trajne nasade (22 %) te mješovitu biljnu i stočarsku proizvodnju (12 %). Udio gospodarstava kojima upravljaju žene kreće se od 23 posto među specijaliziranim uzgojem monogastričnih životinja (npr. svinja i peradi) do 35 posto među mješovitim stočarskim gospodarstvima.
Gotovo tri četvrtine gospodarstava kojima upravljaju žene ostvaruje prosječnu godišnju vrijednost proizvodnje manju od 8.000 eura. Udio gospodarstava kojima upravljaju žene smanjuje se s porastom ekonomske veličine gospodarstva – od 39 posto u najmanjoj ekonomskoj kategoriji do 10 posto u kategoriji s godišnjom vrijednosti proizvodnje koja premašuje 500.000 eura.
Takva struktura gospodarstava često predstavlja i prednost jer žene češće razvijaju kombinirane modele poslovanja. Umjesto isključivo primarne proizvodnje, povezuju poljoprivredu s preradom, izravnom prodajom, ruralnim turizmom i očuvanjem lokalnih proizvoda. Takvi modeli mogu biti ključni za opstanak manjih sela jer stvaraju dodatne izvore prihoda i povećavaju vrijednost domaće proizvodnje.
Društvene barijere i svakodnevni izazovi
Uz gospodarske izazove, ruralne žene suočavaju se i s društvenim preprekama. Često im je otežan pristup zemljištu, financiranju i poslovnim prilikama, a istodobno još uvijek nose i velik dio obiteljskih obveza. Briga za djecu, starije članove obitelji i kućanstvo nerijetko se kombinira s vođenjem gospodarstva.
Nositeljice poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji imaju nižu razinu formalnog poljoprivrednog obrazovanja u odnosu na muškarce – samo 19 posto ih je završilo osnovno ili potpuno poljoprivredno osposobljavanje.
Žene češće obrađuju zemljište koje je u njihovu vlasništvu: 55 posto zemljišta kojim upravljaju je u njihovu vlasništvu, u usporedbi s 46 posto kod muškaraca. Međutim, one upravljaju sa samo 17 posto ukupno korištenih poljoprivrednih površina (UAA) u Europskoj uniji.
Jedan od izazova europske, ali i hrvatske poljoprivrede jest dobna struktura nositelja gospodarstava. Žene mlađe od 40 godina i dalje su slabije zastupljene među upraviteljicama gospodarstava, što upozorava na potrebu snažnijeg uključivanja mladih žena u poljoprivredu i ruralno poduzetništvo. Privlačenje mladih žena na selo nije važno samo zbog proizvodnje hrane, nego i zbog budućnosti čitavih zajednica.
Žene čine 29 posto ukupne poljoprivredne radne snage, izražene u godišnjim radnim jedinicama, dok njihov udio raste na 37 posto kada se radna snaga promatra prema broju osoba, što upućuje na veću zastupljenost rada na nepuno radno vrijeme i sezonskog rada.
U 2023. godini gospodarstva kojima upravljaju žene ostvarila su 42 posto niži prosječni dohodak po radniku u odnosu na gospodarstva kojima upravljaju muškarci. Nakon dugog razdoblja smanjivanja razlika, jaz u dohotku ponovno se povećao.
Žene grade budućnost ruralnog prostora
Europska unija podupire žene u poljoprivredi kroz Strategiju za generacijsku obnovu i Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) za razdoblje 2023. – 2027., usmjerene na poboljšanje pristupa zemljištu, financiranju i stjecanju vještina. Aktivnosti uključuju prikupljanje podataka razvrstanih prema spolu te razvoj posebnih platformi za poticanje ženskog poduzetništva, s ciljem osnaživanja žena u poljoprivredi.
Postoje i rodne razlike u isplatama iz ZPP-a: u 2023. žene su činile 31 posto korisnika potpora, ali su primile samo 15 posto ukupnih raspoloživih sredstava, ponajprije zato što upravljaju manjim poljoprivrednim gospodarstvima. Najniži udio žena među korisnicima potpora zabilježen je u Nizozemskoj (6 %), dok su Latvija (45 %) i Litva (44 %) imale najveći udio korisnica.
Pitanje položaja žena na selu nije samo pitanje ravnopravnosti, nego i pitanje održivosti ruralnog prostora. Ako želimo očuvati sela, povećati domaću proizvodnju hrane i zaustaviti negativne demografske trendove, potrebno je prepoznati i dodatno osnažiti ulogu žena koje već danas nose velik dio razvoja ruralnih područja.
Njihova uloga pritom daleko nadilazi gospodarsku dimenziju. U brojnim ruralnim sredinama žene su nositeljice društvenog života kroz rad u udrugama, lokalnim akcijskim grupama, kulturno-umjetničkim društvima, dobrovoljnim vatrogasnim društvima i humanitarnim organizacijama. One organiziraju manifestacije, čuvaju tradicijske običaje, prenose znanja mlađim generacijama i povezuju stanovnike svojih zajednica.
U vremenu kada Hrvatska nastoji povećati domaću proizvodnju hrane, očuvati ruralni prostor i zaustaviti depopulaciju, žene postaju jedan od najvažnijih razvojnih resursa. One nisu samo čuvarice tradicije, nego i nositeljice promjena koje hrvatskom selu daju novu perspektivu.
Budućnost hrvatskog sela neće se graditi samo velikim investicijama i modernom tehnologijom, nego i ljudima koji u tim prostorima žele živjeti, raditi i stvarati. Žene su već pokazale da imaju znanje, sposobnost prilagodbe i poduzetnički potencijal. Njihov uspjeh ne mjeri se samo brojem hektara koje obrađuju ili količinom proizvedene hrane, već sposobnošću da ruralni prostor pretvore u mjesto u kojem se može planirati budućnost.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Žene – Ruralna snaga Hrvatske sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije. #tekst br. 2
