Posljednjih desetljeća se pokazalo da je “pričanje priča” ili storytelling mnogo više od tehnike za uspavljivanje djece. U mnogim industrijama širom svijeta, storytelling je način za povezivanje s publikom. Kao što roditelj, pričajući priču djetetu, stvara prostor za razumijevanje i povezivanje, tako ga i brendovi koriste za uspostavljanje emocionalne povezanosti s kupcima i prenošenje važnih poruka.
Storytelling u hrvatskom poslovnom okruženju možda još nije na nivou kakav ima globalno, ali sve više brendova prepoznaje njegov potencijal. Tvrtke ga koriste kako bi stvorile emotivne kampanje koje povezuju proizvode s kulturnim identitetom i tradicijom (prisjetite se reklama za Ožujsko pivo, Podravku…) i u tim slučajevima obraćaju se storytellerima za pomoć.
Jedna od najistaknutijih hrvatskih storytellerica je Dijana Zorić, koja je radila na kreiranju i implementaciji komunikacijskih strategija te ključnih poruka u kampanjama brojnih domaćih i međunarodnih brendova. Suvlasnica je Storylaba, edukacijskog centra za storytelling treninge, kao i Laboratorija zabave, zabavnog centra za djecu.
Nabrojati čime se sve ova britka i energična Zagrepčanka bavi nije tako jednostavno. Ona je organizatorica te umjetnička direktorica STORYing festivala, prvog međunarodnog storytelling festivala u Hrvatskoj. Supokretačica je prve storytelling akademije u zemlji, čije je programe verificirala američka Nacionalna mreža za pripovijedanje (National Storytelling Network). Interpretatorica je baštine i turistički vodič, mentorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, mentorica za TED Talk i predavačica na Poslovnom učilištu Experta. Volonterka je u udrugama za oboljele od Alzheimera i za mentalno zdravlje, osnivačica književnog kluba Moljac… I, naravno, sve to uspješno balansira uz ulogu supruge i majke dvojice sinova.
Početak karijere i traženje puta
Dijana je jedina osoba čije se prve izgovorene rečenice sjećam od riječi do riječi. Upoznala sam ju na jednoj Lego® Serious Play® radionici, a prilikom upoznavanja, kao odgovor na pitanje čime se bavi, ona je rekla: “Slušam priče, pričam priče, prodajem priče i od njih dobro živim”. Ta je izjava pobudila ogromnu znatiželju u meni i naravno da sam iskoristila prvu priliku za razgovor s njom kako bih saznala što se sve krije iza te rečenice.
- Prvih par godina vaša karijere bilo je znatno različito od onoga čime se trenutačno bavite. Možete li nam opisati taj put?
Završila sam povijest umjetnosti i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali sam već nakon prvog zaposlenja u srednjoj školi shvatila da nastava za mene nije dugoročna opcija. Uskoro sam počela davati instrukcije i prevoditi, a zatim sam tri godine isprobavala i kako je raditi u korporaciji, “od 9 do 17”. Ni tu se nisam pronašla, no to mi je iskustvo pomoglo da shvatim kako ipak želim raditi u svojoj struci.
- I odluka je pala na podučavanje engleskog jezika za djecu?
Zaposlila sam se u Školi stranih jezika Cvrčak kao voditelj edukativnih programa na engleskome za predškolce. Privuklo me to što sam mogla kreativno kreirati sadržaj, bez stroge vezanosti za udžbenik. Naime, još dok sam radila u srednjoj školi počela sam koristiti priče kako bi učenici lakše pamtili nepoznati sadržaj. U Algoritmu sam naišla na priručnik o učenju talijanske gramatike kroz bajke i ta metoda se pokazala učinkovitom, čak i za učenike bez sklonosti jezicima. Tako da sam, kad sam počela raditi u vrtiću, prilagodila pristup njihovom uzrastu i počela koristiti storytelling. Samostalno sam nabavljala materijale i birala sadržaj koji je bio zanimljiv i meni, vjerujući da će tako djeca lakše usvajati gradivo.
Prepoznavanje storytellinga
- Tada niste bili svjesni da je to – storytelling?
Nisam imala pojma da se time bavim dok mi jedan roditelj to nije osvijestio. Naime, mi smo dva puta godišnje radili igrokaze kako bi prezentirali dječji napredak. Jedna mama mi je tada rekla da “radim izvrstan storytelling“. Tek tada sam shvatila da to što radim ima ime, počela sam istraživati i otkrila cijeli jedan novi svijet.
- Vaša partnerica u Storylabu i Laboratoriju zabave je Ana Grzunov. Kako je nastala vaša poslovna ideja?
Anu sam upoznala upravo u Cvrčku, gdje smo se povezale zbog sličnog pristupa nastavi. Na “Show and tell” programu, gdje smo pokazivali aktivnosti kolegama, primijetile smo da većinu materijala radimo nas dvije, no naš je doprinos često bio zanemaren. To nas je počelo frustrirati, a iz toga se rodila ideja o pokretanju privatnog biznisa. Ana je bila ta koja je imala viziju i uvjerila me da spojimo moj storytelling i njezinu kreativnost. No, priznajem da sam se bojala donijeti takvu odluku dok su mi djeca bila mala. Bilo je to u lipnju 2012.
- Kako je onda ipak nastao Laboratorij zabave?
Otprilike u isto vrijeme sam se prijavila za klauna doktora u Udruzi Crveni nosovi. Ušla sam u uži izbor, no nisam primljena. Međutim, tadašnji voditelj Udruge Zoran Vukić, čuo je kako pričam priče i pozvao me da nastupim na festivalu Cest is d’Best, tri dana zaredom u “prime timeu”. Smislile smo ime Laboratorij zabave te izradile letke s brojem telefona koje je Ana, dok sam ja pričala priče, dijelila publici. U toj je publici bila i vlasnica jedne event agencije, koja nas je krajem kolovoza kontaktirala i pitala imamo li božićni program i firmu. Odgovorile smo “Naravno”, a kad smo prekinule poziv, samo smo se unezvijereno pogledale: “Što sad?”
Prvi koraci u poduzetništvu
- I zaista – što sad?
Nazvale smo svoje očeve i zatražile ih pomoć za početni kapital i otvorile Laboratorij zabave d.o.o. Registrirale smo se za razne djelatnosti i odlučile da se nećemo vraćati u vrtić. Pronašle smo prostor u Trnjanskoj cesti i posudile dodatni novac za uređenje. Tek smo tada osmislile naš koncept – spoj storytellinga i kreativnih radionica.
- Što vam je u tom trenutku najviše pomoglo?
Kako se u rujnu nismo pojavile u vrtiću, kontaktirali su nas roditelji djece koje smo podučavali jer su željeli da djeca nastave učiti jezik kod nas. I ti su klinci počeli dolaziti nama, ali na novoj adresi. Paralelno smo osmislile i naše proslave rođendana koje su imale raspisan scenarij od prve do zadnje aktivnosti, s kontekstom i podtemama. Djeca koja su dolazila na engleski bila su i prva koja su isprobala te naše rođendane. Usmenom predajom počelo nas je kontaktirati sve više ljudi. Nismo ni kune uložile u marketing, a prostor je uvijek bio krcat. Ubrzo nam se pridružila i Anina sestra Maja koja je preuzela administrativne poslove.
- Kako ste prevladale početničke izazove s obzirom na to da niste imale nikakvo predznanje o poduzetništvu?
Učile smo na vlastitim greškama (smijeh). Npr. angažirale bismo vanjske suradnike, ali nismo znale da za njih moramo platiti i porez, ili smo angažirale animatore za radionicu za koju nije bilo dovoljno prijavljenih, pa smo to platile iz vlastitog džepa… Ipak, nikad nismo pomislile na odustajanje. Motiviralo nas je to što radimo nešto prema čemu osjećamo strast. Iako smo znale biti bez novaca, uvijek bismo se nekako snašle i učile kroz te teške trenutke. Prvu godinu smo radile non-stop, 24/7, bez slobodnog vikenda.
Profesionalno usavršavanje
- Vi ste se tada odlučili dodatno educirati iz storytellinga?
Kako je biznis rastao, nakon nešto više od godinu dana došao je trenutak da smo mogle početi delegirati poslove rođendana i engleskog jezika. Počele smo angažirati suradnike i obučavati ih da nastave raditi ono što smo počele. Inače, nas je trenutačno četvero na plaći, a još troje suradnika angažiramo po potrebi. Meni se tada iskristalizirao da želim završiti edukaciju iz storytellinga. Upisala sam prvo International School of Storytelling u Londonu, pa edukaciju “Set Your Story Free” u Mađarskoj, zatim sam otišla Edinburgh, Amsterdam… Kroz sve te edukacije sam stekla odlične kontakte, ali i shvatila da je storytelling prava nauka.
- Kako ste znali da je to što radite – dobro?
Nisam znala (smijeh)! Zato sam se obratila profesorici dr. sc. Vladimiri Velički s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, stručnjakinji za storytelling. Ona drži kolegij Pričanje priča i Usmena književnost, a napisala je i udžbenik “Pričanje priča, stvaranje priča, povratak izgubljenom govoru”. Pohvalila je moj rad, ali me i pozvala da ga demonstriram na fakultetu. Također, uskoro sam počela i suradnju s Etnografskim muzejom na projektu “Dajmo djeci korijene i krila”, gdje je moj posao bio osmisliti priče za promociju drvenih tradicijskih igračaka. To radim i danas, sada već deset godina.
- Kako ste došli na ideju pokretanja edukacije o pripovijedanju?
Sve to stečeno iskustvo i znanje sažela sam u edukaciju “Umijeće pripovijedanja” kroz koju podučavam vještinu strukturiranja i prenošenja priča tako da potiču emotivni angažman i dublju povezanost s publikom. Polaznici su zaposlenici odgojno-obrazovnih ustanova, voditelji i svi ostali kojima je komunikacija posao i poziv, ili pak predmet privatnog interesa.
Storytelling u poslovnom svijetu
- Ali niste se tu zaustavili. Osmislili ste i program Business storytelling. Kako je do njega došlo?
Sve je to išlo spontano. Kako smo puno evenata radili za djecu zaposlenika u korporacijama, u jednom trenutku su me kontaktirali iz tvrtke A1, ali s malo drugačijim zahtjevom. Željeli su da njihove zaposlenike educiram za korištenje pripovijedanja u poslovnom okruženju kako bi mogli bolje prenijeti informacije o vrijednostima, viziji i proizvodima tvrtke. Upravo za njihove potrebe sam osmislila program Business storytelling. Nakon toga su uslijedile i druge velike korporacije poput Maistre, Kauflanda, Novartisa, Husqvarne… Naravno, edukacija je uvijek prilagođena specifičnim potrebama određene tvrtke.
- Što ste to naučili zaposlenike?
Naučila sam ih kako se predstaviti jasno u tri minute, da ne idu u širinu nego da odgovore na ključna pitanja: tko sam, što radim, koji problem rješavam, zašto, za koga i kako. S pomoću primjera pokazala sam im kako integrirati te informacije u kratke i zanimljive priče. Ljudi često koriste kompliciranu terminologiju iz straha da neće djelovati stručno, što vodi u digresije i zbunjivanje. Gomilanje informacija nije priča. Klijente učim kako informacije prezentirati na jednostavan, ali i zanimljiv način.
- Tada ste taj dio poslovanja izdvojili u zasebnu firmu?
Business storytelling, javni nastupi i savjetovanja zahtijevaju drukčiji ton i ciljeve od programa za djecu, pa je bilo logično razdvojiti ih. Za sadržaje za djecu ostavili smo Laboratorij zabave, firmu i udrugu, a svi sadržaji za odrasle objedinjeni su u Storylabu: business storytelling, storytelling u turizmu, javni nastupi, seminari, predavanja, savjetovanja, akademija…
Uloga mentorice i predavačice
- Samo malo – akademija?
Storytelling akademija je prva takva akademija u Hrvatskoj. Pokrenula sam ju s profesoricom Velički, s kojom surađujem na specijalističkom studiju dramske pedagogije. Programe akademije Business Storytelling i The Art of Storytelling je verificirala krovna organizacija za storytelling – National Storytelling Network. Ovaj dvogodišnji program, koji postoji već pet godina, temeljen je na europskom kvalifikacijskom okviru, a polaznici razvijaju komunikacijske, interpretacijske i prezentacijske vještine. A jesu li ih dobro razvili imaju priliku testirati i uživo – javnim nastupima u caffe baru Crni mačak u zagrebačkoj Mesničkoj ulici.
- A što je to storytelling u turizmu?
Ponuda za rad u Slavonskome Brodu na pričama o Ivani Brlić Mažuranić motivirala me da završim petomjesečnu edukaciju za turističkog vodiča u Aspiri, što se odlično nadovezalo na moj studij povijesti umjetnosti i talijanskog. I u tome je storytelling bio moj adut, pa sam i završni rad napravila na tu temu. Potom sam stekla i certifikat Europskog udruženja za interpretaciju baštine Interpret Europe, što je još jedna stepenica više. Umjesto bombardiranja činjenicama, interpretacija baštine teži otkrivanju značenja i veza kroz izvorne predmete, vlastita iskustva i primjere. Kao povjesničarka umjetnosti lako sam interpretirala bilo koji lokalitet, ali sam primijetila da mnogi vodiči teže barataju građom. To me potaknulo da pokrenem edukaciju za njih i nastao je – storytelling u turizmu.
- STORYing festival će se ove godine održati 24. svibnja. Kako se došli na ideju o festivalu?
Ideja se rodila još 2014., nakon što sam na jednom festivalu u Londonu vidjela performere koji pričaju osobne priče, a realizirala se 2018. Ovogodišnje izdanje održat će su u Centru za kulturu Trešnjevka. Zagrebačka publika imat će priliku vidjeti raznolike pravce storytellinga. Glavne zvijezde su Jan Blake, britanska pripovjedačica specijalizirana za mitove i narodnu književnost s Kariba, Zapadne i Sjeverne Afrike te Peter Chand, britanski pripovjedač indijskog porijekla poznat po oživljavanju tradicionalnih priča s indijskog potkontinenta. Ulaznice će stajati oko 15 eura.
Naučiti reći “Ne”
- Vi ste i predavačica na Experti, držite edukacije za žene u poduzetništvu, mentorica ste za TED Talk, imate cjelovečernji show “Priče o životu, mudrosti i ludosti”, vodite književni klub Moljac već 15 godina… U čemu najviše uživate?
To i je problem! Maksimalno uživam u svemu što radim – bilo da držim predavanje ili vodim turu, u tom trenutku to je najbolje mjesto za mene. Odgovara mi biti privatni poduzetnik – jer tako mogu dozirati svoj tempo i imati slobodu reći kad nešto ne mogu ili ne želim.
- Kako ste naučili reći “Ne” jer mi se čini da ste osoba koja na sve izazove odgovara “Da”?
Bolest me naučila. Prošle godine doživjela sam potpuni kolaps organizma – imala sam neobjašnjivu alergijsku reakciju te mi je oko počelo oticati, no nije se mogao odrediti uzrok. Radila sam do iscrpljenosti i tijelo se raspalo. Tri mjeseca sam hodala po doktorima, nisam mogla raditi, otkazala sam sve obaveze i shvatila – svijet nije stao. To mi je dalo slobodu da prepoznam vlastite granice i kažem “Ne” kada osjetim da mi je previše.
- Mnogim je ženama teško reći “Ne”. Što je kod vas bio ključni razlog i jeste li ga osvijestili?
Glavni razlog bila je egzistencija – ako ne radim, posao trpi. Od toga ovise i plaće drugih, a svaki angažman može donijeti novi posao, novi angažman. Kao privatna poduzetnica, nemam stalni priljev prihoda, već bolja i lošija razdoblja. Jedina mi je sigurnost da dobro radim svoj posao. Zato sam odlučila ulagati u znanje.
Balansiranje obitelji i posla
- Kako ste uspjeli uskladiti brak, obitelj i poduzetništvo? Je li bilo kriznih trenutaka?
Naravno da je bilo kriza, ali smo ih prevladali uz međusobnu podršku. Kad sam ušla u poduzetništvo, suprug Tomislav je preuzeo kućanske obaveze i tek tada shvatio njihov opseg. Brzo smo došli do točke pucanja, ali smo se prisjetili da je to nešto na što smo oboje dobrovoljno pristali. Uvijek smo jedno drugome davali punu podršku – on u mom pozivu, ja u njegovom. Inače, moj suprug je pastor Evanđeoske crkve Novi savez i vjera nam je važan oslonac. On mene stvarno iznese u gomili situacija i ja ne bih bila ja – da nema njega, niti bi on bio on – da nema mene.
- Planovi za dalje?
Otvaramo proljetnu sezonu storytelling treninga za sve koji žele ovladati vještinom dobrog
pripovijedanja. Edukacije su online, traju od 2 do 3 sata i osmišljene su tako da budu odmah primjenjive, s realnim poslovnim scenarijima i uz puno konkretnih primjera i vježbi. Također, kad se kockice polože, planiram izdati knjige i na tome sam počela raditi. Već sam snimila online tečaj, napravila e-book, a do kraja godine izlazi metodički priručnik za odgojitelje i nastavnike. Radi se o tradicionalnim hrvatskim bajkama prilagođenima suvremenom pristupu. Odabrala sam pet hrvatskih bajki i obradila ih na suvremen način. Sad ih testiram u vrtićima i školama, dok profesorica Velički istražuje njihov metodički aspekt. To će biti prva od dvije knjige koje planiram izdati, zaključila je razgovor Dijana Zorić.
Autorica naslovne fotografije Manuela Tunjić
#SamaSvojaŠefica – donosimo priče žena poduzetnica koje su se nakon karijera u korporacijama ili tvrtkama, odlučile na poduzetništvo i pokrenule vlastiti posao.
Sadržaj je nastao uz podršku Hrvatskog Telekoma.
