Ubrzani razvoj tehnologije, globalizacija i promjene u poslovnim modelima mijenjaju načine kako radimo, komuniciramo i razvijamo svoje karijere. U tom dinamičnom okruženju, održati relevantnost na tržištu rada postaje sve veći izazov. Više nije dovoljno osloniti se samo na dosadašnje znanje i iskustvo. Kontinuirana edukacija i razvoj vještina postaju ključni za osobni i profesionalni uspjeh.
Ana Josipović Belan prepoznala je važnost tih promjena. Ova 41-godišnja Zagrepčanka nakon više od 16 godina rada u korporativnom i institucionalnom sektoru (ZB Invest, Hanfa, Eurizon), prije dvije godine napravila je odvažan korak naprijed u svojoj karijeri i krenula u poduzetničke vode. Otvorila je tvrtku Shifting, specijaliziranu za poslovno savjetovanje, edukacije i mentorstvo, s ciljem da pomogne organizacijama i pojedincima ne samo da prepoznaju svoje slabosti, već i da ih transformiraju u prilike za rast.
Razvoj kompetencija za uspjeh
Ana pomaže tvrtkama u prepoznavanju kritičnih točaka u poslovanju te implementiranju promjena i razvoju ključnih kompetencija za postizanje vrhunskih rezultata. Zahvaljujući bogatom iskustvu u vođenju ljudi i brojnim edukacijama, razvila je široku paletu programa koji osnažuju organizacije i ljude za uspjeh u svijetu koji se neprestano mijenja.
- Što vas je potaknulo da u 39. godini života krenete u poduzetništvo?
Kaže se da ljudi do četrdesetih godina žive za druge, a iza četrdesetih počnu živjeti za sebe. Čak je i psihijatar i psihoanalitičar Carl Gustav Jung rekao kako “Život počinje u četrdesetoj, a do tada samo vršimo istraživanje”. Tako sam i ja, kako se ta četrdeseta približavala, razmišljala da je to pravi trenutak za napraviti nešto drukčije, pokrenuti se u nekom drugom smjeru. Uz to, u tom sam trenutku bila i na porodiljnom dopustu koji mi je dao odmak od tadašnjeg poslovnog okruženja. Jednostavno se iskristalizirala vizija “sad ili nikad” i ja sam odabrala “sad”. Osjećala sam da imam dovoljno iskustva i znanja koje mogu ponuditi svojim budućim klijentima.
Ljubav prema psihologiji
- Diplomirali ste na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i završili poslijediplomski specijalistički studij iz bankarstva i poduzetništva. Kako su vas ta znanja potaknula da se usmjerite prema savjetovanju i mentorstvu?
Studirala sam ekonomiju, ali smjer Organizacija i management gdje su u fokusu ljudi i organizacije. Nakon fakulteta put me odveo u financijski sektor, ali sam uvijek ostala povezana s onim što me najviše zanimalo – razvoj ljudi i stvaranje sinergije unutar timova. Zanimljivo je kako se često događalo da, kad bi došlo do reorganizacija unutar tvrtke ili kada bi nešto trebalo presložiti, uvijek ja budem ta kojoj je povjerena ta zadaća. Dok sam birala fakultet, jedan od mojih izbora bila je i psihologija, pa iako je tada prevagnula ekonomija, ljubav prema razumijevanju ljudske prirode nikada nije nestala. Cijelom mojom karijerom i privatnim životom provlačila se želja za proučavanjem ljudi i njihovih odnosa, te sam to nastavila njegovati kroz različite edukacije.
Utjecaj financijske industrije
- Koliko je vaše iskustvo u financijskoj industriji utjecalo na posao koji sada radite?
To je iskustvo jako utjecalo na sve segmente moga rada. Bavila sam se investicijskim fondovima od njihovog ulaska na hrvatsko tržište, kad tako nešto nije postojalo, a danas je to prihvaćen oblik ulaganja. Bankarski sektor se unazad nekoliko godina od jedne tradicionalne industrije pretvorio u dinamično i brzo-razvijajuće okruženje čije usluge korisnici imaju u vlastitim mobitelima. Sudjelovanje u tim promjenama dalo mi je puno znanja, iskustva i proživljenih situacija koje sada koristim. Kako često radim s financijskim sektorom to iskustvo mi olakšava posao jer me gledaju kao nekog “njihovog”, nekog tko je prošao ono što oni sad prolaze. Time dobivam dodatni kredibilitet, a to pomaže u stvaranju odnosa i povjerenja. Tada je i lakše zajednički pronaći rješenje.
- Koje sve usluge nudite u Shiftingu?
Naše usluge dijelimo u dva glavna segmenta. Jedan je organizacijsko savjetovanje u najširem smislu, a drugi su ljudi i njihov razvoj na osobnoj i timskoj razini pa tu spada cijeli spektar usluga kao što su coaching, mentoring, različite poslovne edukacije…
Izazovi poduzetništva
- Je li bilo teško doći do prvog klijenta?
Iako sam se pripremila na “pesimistični scenarij” jako brzo sam, nakon što sam krenula u poduzetništvo, dobila i prvog klijenta. To je bila jedna velika organizacija koja je prolazila kroz proces reorganizacije i promjene vlasnika. Trebali su osobu koja će im pomoći provesti i završiti taj proces, a za to nisu imali dovoljno vlastitih kapaciteta. Projekt je trajao gotovo pola godine, a ja se i danas osjećam povezana s tom firmom. Moram priznati da najviše poslova dobivam na temelju prijašnjeg iskustva i preporuka ljudi s kojima sam surađivala.
- Koje su ključne razlike u radu s timovima unutar organizacija u usporedbi s radom s pojedincima kroz coaching i mentorstvo?
Ima tu dosta sličnosti, ali i razlika. Rad s timom i većim brojem ljudi podrazumijeva dodatnu kompleksnost. Naime, tim nije samo skup pojedinaca već nešto više od toga, jer svatko daje neki svoj doprinos. Tu je potrebno orijentirati se i na sve pripadajuće međuodnose. No, tada je možda jednostavnije i lakše doći do rješenja. S druge strane kad radimo s pojedincima – promjena njihove perspektive, percepcije i ponašanja neizbježno utječe na sve sustave u kojima se ta osoba nalazi. Tako da i kad radimo na individualnoj razini, rekla bih da radimo i s timom.
- Što je najveći izazov vašeg posla?
Ostvariti odnos i povjerenje te postići da ljudi zaista budu uključeni u rješavanje nekog problema. Važno je da svaki pojedinac počne uočavati stvari iz perspektive cjeline i kolektiva, a ne samo iz vlastite pozicije i interesa. No, sretna je okolnost da je dovoljno da se barem jedan član tima promijeni i odmah se mijenja dinamika cijelog tima.
Lego kockice – kreativna metoda za poslovne izazove
- Jedna od edukacija koju nudite je metoda LEGO® SERIOUS PLAY®. Kako igranje s Lego kockicama može pomoći rješavanju poslovnih izazova?
Iako se to u odrasloj dobi često zna zaboraviti – ljudi se vole igrati. Kad uspijemo postići da se ljudi krenu “igrati” rađaju se mnoga rješenja koja na klasičnim sastancima nikad ne bi izašla na vidjelo. Naime, “odrasli” mozak razmišlja racionalno – o argumentima, uzrocima, posljedicama. Ljudi jednostavno imaju previše kočnica i barijera u glavi i stalno im je na umu što će tko reći, što će drugi misliti…
Igra omogućava odmak. Kad ljude dovedete u sigurno okruženje i pustite ih da se “igraju”, puno toga ispliva na površinu. Iste stvari se mogu postići i nekim drugim oblicima kreativnog izražavanja npr. crtanjem, no Lego kockice su ljudima bliže, pogotovo u profesijama koje su orijentirane na razmišljanje i strukturiranje. Prednost je i što ih svi znaju koristiti.
- Trenutačno pohađate i program Gestalt praktičar u organizacijama. Jesu li hrvatske tvrtke spremne na taj pristup?
Pandemija koronavirusa donijela i neke dobre stvari pa se puno više promišlja o mentalnom zdravlju. Dosta organizacija uviđa da im ulaganje u ljude i mentalnu dobrobit donosi dobre stvari. U Gestalt pristupu, organizacija se vidi kao živi sustav unutar dinamičnog konteksta, gdje su svi dijelovi međusobno povezani i ovisni. Tu jako puno radimo na odnosima jer njihovim unaprjeđivanjem možemo postići da stvari bolje funkcioniraju. Drugim riječima ako jedan pojedinac malo bolje funkcionira – bolje funkcionira i kolektiv u kojem on radi. A to znači produktivniju firmu i više dobiti za dioničare, a to tvrtke vole. (smijeh)
Ključ rješenja je u pozadini
- Na koji način pomažete organizacijama da krenu prema tim promjenama?
Uvijek se, kad radimo s organizacijama, a i ljudima, pitamo što je u pozadini. Tamo se krije ključ rješenja. To može biti nešto potpuno drugačije od slike koja se komunicira prema van. Poznate su vam rečenice “Mi oduvijek tako radimo!” ili “To ne može drugačije”. Baš kao što pojedinci mogu biti zarobljeni u starim uvjerenjima i navikama, tako i organizacije često nastavljaju djelovati na način koji im više ne služi. Važno je otkriti kritične točke, osvijestiti te obrasce te potaknuti kolektivnu promjenu. To dovodi do učinkovitijih i zdravijih sustava koji bolje odgovaraju suvremenim izazovima.
- Da li se rješavanje jednog problema može odraziti na druge dijelove organizacije?
Kompanije me često zovu u pomoć kad je problem eskalirao. Nažalost, kad se kritične točke ne adresiraju pravovremeno, dolazi do efekta domina – jedna eskalacija povlači za sobom i sve ostale. To se vidi ne samo u poslovnim sustavima, već i u našim privatnim životima – kad se jedan problem rasplamsa, često shvatimo da gasimo požare na više frontova. Posebno je zanimljivo kako se situacije razvijaju nakon intervencije. Primjerice, u jednom projektu, fokusirali smo se na komunikaciju i jasnoću u radu s prvim redom menadžmenta, odmah ispod Uprave. Par mjeseci kasnije, dobila sam povratnu informaciju da je rješavanje tog problema potaknulo i rješavanje drugih kritičnih točaka za koje su smatrali da su nepovezane. Stvorila se lančana reakcija pozitivnih promjena. To pokazuje da često, kada se jedna stvar pomakne u pravom smjeru, cijeli sustav počinje disati slobodnije i učinkovitije.
Paradoks promjene
- Kako pristupate radu s liderima koji se bore s pritiskom uspjeha i promjenama?
Ljudima koji su uspješni i za koje okolina misli da su uspješni, ponekad je teže postići promjene. Tu je prisutan ego i potreba za održavanjem visoke razine postignuća. Svi ljudi prolaze kroz razdoblja uspona i padova, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu, a uspješnim ljudima okolina često nameće veću količinu pritiska jer se od njih uvijek očekuje “više”. I njima, po mom mišljenju i iskustvu, treba puno više podrške i razumijevanja. Svi mi, pa tako i uspješni lideri, imamo puno prostora za rad na našim “slijepim pjegama”. Osvještavanje tih dijelova ključno je za daljnji rast. To je onaj paradoks promjene – ne možemo ništa promijeniti dok ne spoznamo i prihvatimo stvarno stanje stvari.
- Je li vam žao što svoj poduzetnički put niste počeli ranije?
Ponekad sam se to i sama zapitala, no vjerujem da to ne bi bilo mudro. Uvjerena sam da sam odabrala idealno vrijeme za korak u poduzetništvo. Moj raznoliki skup iskustava donio mi je neprocjenjivu dodatnu vrijednost, kako osobno, tako i poslovno.
Dosljednost i samodisciplina
- Kome biste preporučili poduzetništvo, s obzirom na prednosti i izazove koje ono nosi?
Ne mislim da bi svi trebali biti poduzetnici. To ovisi o osobnim afinitetima, životnim okolnostima kao i o životnoj fazi u kojoj se osoba nalazi. Poduzetništvo nosi mnoge prednosti, ali ima i mana. Prednost je svakako što se može fleksibilnije planirati vrijeme i odabrati s kime i na čemu ćete raditi. No, tu je i nedostatak sigurnosti, iako je danas teško reći gdje ta sigurnost uopće postoji. Poduzetništvo zahtijeva dosljednost i samodisciplinu. Te osobine možda većina ljudi, na prvu, ne veže uz poduzetnike, a upravo one čine ključnu razliku između uspješnih i neuspješnih poduzetnika. Jako je bitno znati se motivirati i potaknuti na akciju.
- Što je to što vas najviše motivira?
Motivira me kad vidim da se promjena ostvarila uz moju pomoć tj. da sam utjecala da se neke stvari promijene na bolje. To mi je bio osnovni motiv zbog kojeg sam se i krenula baviti ovim poslom.
Foto: Hana Kocijan
#SamaSvojaŠefica br. 8
Ana Josipović Belan od studenoga 2024. godine piše za portal Točka na i autorica je kolumne Business s pomakom
