Izlazak iz krize: Zašto je rušenje pravila bolje od povratka na poznato

Iako je prirodno boriti se protiv promjene statusa quo, fokusirati se na oporavak i što brži povratak na “business as usual”, rješenje krize leži u što bržem identificiranju slabosti postojeće paradigme poslovanja i kreiranju nove, te izgradnji organizacija, ponude i tržišta koji će biti usklađeni s novom logikom

105
promjena poslovne paradigme
[Photo by Joshua Ness on Unsplash v3]

Institut za inovacije, neprofitna organizacija koja se bavi poticanjem i razvojem inovacijskih potencijala te stvaranje nove vrijednosti, napravio je istraživanje, analizu i izvještaj o utjecaju krize na poslovanje kompanija na regionanoj i globalnoj razini. Izvještaj se fokusira na definiciju krize kao promjenu paradigme/logike poslovanja, krizu kao konstantu, uzroke krize te završetak krize i stvaranje novih vrijednosti.

Kriza je manifestacija značajne promjene pretpostavki na kojima počiva društveni, politički i ekonomski život, čime se značajno mijenja kontekst i “dosadašnji tok” (“normalno”) do te mjere da postojeće najbolje prakse više ne vrijede. Naime, društvo funkcionira prema određenim pravilima (pretpostavkama) koja zajedno čine logiku funkcioniranja određenog društva, odnosno paradigmu na kojoj se to društvo temelji. Krizu tako možemo definirati kao promjenu te paradigme (logike) kroz promjenu jedne ili više postojećih pretpostavki (pravila).

Što je veći broj pretpostavki izmijenjen (kvantitativna promjena) te što je više izmijenjena svaka pojedina pretpostavka (kvalitativna promjena), to su poremećaj odnosno kriza snažniji.

U tom smislu kriza kreira specifičan kontekst za donošenje poslovnih odluka koji obilježavaju neodređenost i neizvjesnost, odnosno kompleksnost i visoki rizik. Kriza, u stvari, stvara sličan kontekst kao odluke vezane uz inovacije. Naime, suštinske inovacije, kao i kriza, podrazumijeva propitkivanje, mijenjanje i kontriranje postojećim pretpostavkama, odnosno postojećoj paradigmi (logici).

Čovjek teži povratku poznatom

Od pojedinaca i organizacije se očekuje da predviđaju buduća kretanja te kreiraju rješenja koja, ako postanu uspješna, mogu postati najbolje prakse. Taj proces predviđanja i odlučivanja može se kompaniji dogoditi kao set slučajnih odabira vođenih intuicijom ili “srećom” ili kao strukturirani, planirani pristup.

>>Mark Cuban savjetuje kako preživjeti krizu i izaći jači iz nje

Sagledavanje krize kao promjene logike poslovanja prilika je za novu “podjelu karata” i najboljih praksi. Problem je što je čovjeku prirodno da teži povratku poznatom, odnosno “normalnom načinu poslovanja”. Povratak na poznate prakse stvara osjećaj (lažne) sigurnosti.

Strukturiranim pristupom promjeni paradigme stvaraju se pak preduvjeti za razvoj i implementaciju operativnih rješenja koja minimiziraju negativne posljedice krize, omogućavaju iskorištavanje prilika te izgradnju strateških rješenja koja će omogućiti optimalnu stratešku poziciju za organizaciju nakon završetka krize.

Usklašivanje s “novim normalnim”

Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusne bolesti primjer je disruptivne kriza koja je promijenila brojne postojeće pretpostavke na kojima se temeljila dosadašnja paradigma društvenog i ekonomskog sustava. Izložila nas je brojnim ograničenjima (nemogućnost putovanja, društveni kontakti), ali ukazala je i na nove mogućnosti (online škola, rad od kuće i slično).

Poslovni modeli moraju se uskladiti s “novim normalnim”. Ugostiteljski objekti nakon privremenog zatvaranja sada su suočeni s ograničenjima kapaciteta, promjenama navika potrošača, a to utječe posredno i na druge industrije. Slično je i s turističkim sektorom, organizacijom događanja, osobnim uslugama, prijevozom osoba (posebno zračni prijevoz), automobilskom pa i građevinskom industrijom koja je pogođena strahom investitora odnosno nespremnošću na ulaganja.

Covid-19 kriza mijenja logiku upravljanja organizacijom i procesima tako da (re)definira procese (potiče automatizaciju i digitalizaciju), koncept organizacije (manji timovi, platforme projekata) i tržišta rada (uz fokus na stvaranje nove vrijednosti na globalnom tržištu rada).

U krizi trenutna paradigma, trenutna znanja, kompetencije i resursi gube na vrijednosti. U tom kontekstu organizacije moraju disruptirati sebe i svoje poslovne modele, ne postoje više “najbolje prakse” jer je promijenjen kontekst u kojem su one vrijedile. Nastaju nove pretpostavke na kojima treba graditi buduću logiku poslovanja.

Trošak povratka na staro

Problem je u tome što se ljudi boje promjene i njihova prirodna reakcija je težnja povratku na staro, odnosno na status quo. Pojavom krize nastupa takozvani efekt “prospect theory” prema kojem smo osjetljiviji na gubitke nego na potencijalne dobitke. Zbog toga težimo”otkloniti problem” te omogućiti povratak “uobičajenom načinu života odnosno poslovanja”. No, čak i ako je povratak na staru paradigmu moguć, to znači znatno ulaganje resursa da bismo zadržali status quo. Povratkom na staro zapravo gubimo vrijednost, jer ono što je nekada bilo optimalno, više nije. Teže je povratiti troškove krize.

Iako se psihološki čini dobrim rješenjem, “povratak na staro” nema potencijal za ostvarenje priželjkivanog ili potrebnog rezultata. U sustavima koji su fokusirani na ovaj princip oporavak traje dugo, razina oporavaka je ograničena, a kriza postaje izgovor.

Potencijalno bolji pristup rješavanju krize je “kreiranje unutar nove paradigme”, odnosno identificiranje ograničenja postojeće logike zbog kojih je kriza nastala te otkrivanje novih pravila i principa na temelju kojih će se kriza prevladati i koji će vrijediti nakon krize. Drugim riječima gradi se sustav utemeljen na novoj paradigmi, sustav koji ima potencijal stvaranje značajne nove vrijednosti te tako nadomjestiti gubitke nastale krizom.

Stvaranje novih vrijednosti

Takvim pristupom se promjena poslovne paradigme događa proaktivno, strateški i planski. U takvoj situaciji moguće je graditi nove strategije stvaranje nove vrijednosti – vrijednosti koje imaju potencijal nadići vrijednost koja je izgubljena u krizi. Dakle, ne govorimo više o oporavku, nego o izgradnji nove vrijednosti, a u takvom sustavu kriza postaje prilika.

Kriza otvara priliku onima koji imaju kontinuiran proaktivan pristup, koji su spremni propitivati i mijenjati postojeće logike odnosno paradigme poslovanja, društvenog uređenja i vrijednosti, centara moći i odlučivanja, načina akumulacije bogatstva, investicijskih preferencija i slično.

Iako kriza stavlja određena ograničenja i izazove pred organizacije i pojedince, izuzetni pojedinci i izuzetne organizacije spremni su na odvažne odluke kojima izazove i ograničenja mogu pretvoriti u izuzetne prilike za rast. Takvi izuzetni pojedinci i organizacije su lideri budućnosti, oni koji, razmišljajući out of box, određuju buduće najbolje prakse, mijenjajući okvire unutar kojih svi poslujemo.


Institut za inovacije je globalni think-tank koji okuplja regionalne i globalne lidere te renomirane svjetske profesore s vodećih sveučilišta (Harvard, Stanford, GATech, Bocconi, Duke, Northwestern, ETH Zurich I druga) s fokusom na razumijevanje fundamentalnih pretpostavki biologije čovjeka, psihologije rješavanja problema, sociologije interakcija i ekonomskih modela, te njihov utjecaj na sposobnost pojedinaca, timova i(li) organizacija za promišljanje, rješavanje problema i donošenje odluka u kontekstima koje karakterizira različita razina kompleksnosti i rizika.