Kristina Ercegović: Za uspjeh su ključni mentalni sklop i networking

Ključno je promijeniti način razmišljanja, da se veselimo uspjesima drugih i da prihvatimo kako je neuspjeh sastavni dio uspjeha, poručuje poduzetnica i poslovna savjetnica Kristina Ercegović

u 15:19 Zadnja izmjena: 04.09.2019 u 19:50
433
Kristina Ercegović

Kristina Ercegović je poduzetnica, spisateljica, poslovna savjetnica, profeserica i majka desetogodišnjeg Luke. Prvu tvrtku osnovala je 2002. godine. Bila je to Heraklea, prva specijalizirana agencija za mystery shopping u Hrvatskoj. Od 2010. vodi tvrtku Zaokret u okviru koje je pokrenula Business Cafe s ciljem umrežavanja i educiranja malih poduzetnika. Autorica je nekoliko knjiga o mystery shoppingu i poduzetništvu, ima vlastiti blog, a bila je ili jest kolumnistica niza časopisa i portala. Na Algebra učilištu predaje kolegij Poduzetništvo studentima Digitalnog marketinga.

Ovo je tek dio Kristininih aktivnosti, a za portal točkanai.hr razgovarali smo s njom o  projektima, poduzetništvu, o poduzetnicama u Hrvatskoj, uspjehu i neuspjehu.

  • Relativno mladi ste odlučili napustiti posao u Plivi i pokrenuti vlastiti poduzetnički pothvat. Što Vas je potaknulo na takvu odluku?

Da, s 26 godina. Završila sam marketing na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i bila sam Plivin stipendist. Stipendiju sam dobila kao jedan od najboljih studenata. Čim sam završila fakultet, prijavila sam se i počela raditi. U Plivi sam provela četiri i pol godine, od toga godinu i pol u Češkoj i Poljskoj u okviru međunarodnog programa mobilnosti. U tom programu odabirane su mlade nade koje su slane na dodatno školovanje kako bi stekle iskustvo u inozemnoj okolini.

Godine 2002. sam operirala kralježnicu i za vrijeme oporavka u bolnici gledala sam na televiziji emisiju o tajnim kupcima. Bila sam tada mlada i pomislila sam kako je to savršeno zanimanje: obilaziš hotele i restorane, kupuješ, i za sve to si plaćen. Na prvu se sve činilo jednostavno. Onda sam proučila što stoji iza toga i vidjela da u svijetu postoji niz specijaliziranih agencija koje se time bave. To je alat za mjerenje kvalitete usluge. Ideja je da se ona unaprijedi jer je kvaliteta usluga danas izvor komparativnih prednosti za mnoge kompanije.

Prva zarada za edukaciju, druga za softver

Pokušala sam honorarno raditi kao tajni kupac za neke naše agencije za istraživanje tržišta, ali svi su mi rekli da to kod njih samo stoji u ponudi. Tada sam odlučila otvoriti jednu takvu specijaliziranu agenciju. Još neko vrijeme sam istovremeno radila u Plivi, ali to vrijeme sam upotrijebila za pisanje procedura, pravila, za edukaciju… Čim sam dobila prvog klijenta, dala sam otkaz, a prvu zaradu sam uložila u edukaciju. Otišla sam u London na međunarodnu konferenciju gdje sam upoznala ekipu koja je to radila već 15-20 godina. Od njih sam učila. Drugi novac koji sam zaradila sam uložila u izradu softvera.

Tek sad shvaćam koliko smo tada bili ispred vremena. Nudili smo rezultate klijentima u roku 24 sata. Mogli su se ulogirali u aplikaciju i pratiti kakva je usluga na terenu i kako se njihovi zaposlenici ponašaju prema kupcima. Tako je počelo.

Super mi je bilo u Plivi. Bilo je to bogato iskustvo, ali nova ideja me previše vukla u poduzetništvo. U duši volim slobodu.

Tajni kupci – alat za mjerenje kvalitete usluge

  • Tko su vam bili prvi klijenti?

Prvi klijenti bili su domaće tvrtke – HG spot, lanac parfumerija Iris, Konzum… Krenuli smo od maloprodaje, kasnije su stigle banke i autosaloni. Tu je bila najveća konkurencija pa su prvi shvatili da se moraju boriti kvalitetom usluge. A da biste uslugu unaprijedili, morate mjeriti njenu kvalitetu. Tu su se tajni kupci pokazali kao odličan alat.

Mi smo to digli na vrlo profesionalnu razinu i nismo koristili studente. Do tada se agencije koje su to radile nisu trudile da razviju taj segment. Ako je uletio neki posao, angažirale su suradnike i odradile ga. Ja sam priču postavila onako kako sam naučila od američkih i europskih kolega, profesionalno.

  • Nakon nekog vremena ipak ste prodali agenciju i okrenuli ste se novim izazovima. Što se desilo?

Prodala sam Herakleu nakon deset godina. Ali novu tvrtku sam pokrenula dvije godine ranije i dvije godine sam bila vlasnica obje tvrtke. Spomenula sam da sam se za agenciju pripremala još u Plivi. Imala sam procedure i pravila kako će se raditi, tako da sam brzo mogla uključiti ljude u posao. Mogli smo brzo rasti i Heraklea je relativno brzo počela funkcionirati bez mene. Polako sam se izvlačila iz operative, a posljednje dvije godine tvrtku je vodila moja kolegica koju sam postavila za direktoricu. Ja sam se okrenula novim poslovnim idejama, Zaokretu i Business Caféu. Tvrtku je bilo lako prodati jer kupac vidio da je neovisna o meni i da posluje dobro.

Najbolje je uložiti u sebe

Pitaju me često zašto sam prodala. Dva su razloga. Prvi je da sam se ja promijenila kao osoba. Trebala sam nove izazove. Drugi razlog je to što sam shvatila da sam unutar Heraklee ispucala sve izazove. Pokrenula sam customer shopping akademiju, Mystery Shopping dane, napisala sam knjige… Nisam više znala što bih mogla unutar tih okvira i osjetila sam potrebu da pokrenem neke nove stvari.

  • Nove pothvate ste financirali zaradom od prodaje tvrtke, ali kako ste financirali pokretanje Heraklee?

Imala sam nešto ušteđevine, a bivši muž je još neko vrijeme radio u banci. A pokretanje agencije za tajne kupce nije zahtijevalo veliko početno ulaganje, uglavnom moje znanje i moje vrijeme. Spomenula sam već da sam prvu zaradu uložila u edukaciju, u odlazak na konferenciju u London, a drugu u softver. To nam je dalo komparativnu prednost pred drugim agencijama, imali smo dobar PR i uspjeli smo pozicionirati kao prvi izbor.

>>Šest životnih savjeta Warrena Buffetta

Inače, svima savjetujem da je najbolje uložiti u sebe, u svoju edukaciju, jer to je nešto što nosite sa sobom. I u putovanja, doživljaje. To je puno bolje nego ulagati u stvari.

Druženje poduzetnika uz kavu

  • Rekli ste da ste se promijenili kao osoba i okrenuli ste se drugim stvarima: poduzetničkom savjetovanju, Zaokretu, poticanju ženskog poduzetništva. Pokrenuli ste i Business Cafe.

Business Cafe je krenuo spontano. U projektu Zaokret kombiniram svoje formalno znanje biznisa – završen fakultet, MBA i više od 20 godina iskustva u poslu – psihologiju i ljubav prema psihologiji – završila sam dvije godine za NLP majstora – i nekakvu duhovnost, svijest o potrebi vođenja tvrtke na dobrobit svih, umjesto da je fokus na profitu.

Još dok sam vodila Herakleu ljudi su mi govorili da kad pričam o poslu sve zvuči vrlo jednostavno i lako; da zvučim motivirajuće. Pitali su me zašto ne bih napravila neku radionicu da to prenesem drugima. I tako sam pokrenula radionicu koju sam nazvala Sam svoj gazda. To se proširilo usmenom preporukom i tristotinjak ljudi je prošlo kroz tu radionicu. Ubrzo su me počeli zvati, trebao im je follow up, trebalo im je društvo i podrška istomišljenika. Pozivali su me na kave. Ja sam tada rodila Luku i nisam imala vremena odazvati se na sve pozive.

U to vrijeme objavljeno je istraživanje Hendala koje je pokazalo da se 57 posto poslova u Hrvatskoj sklapa uz kavu. Pa sam odlučila organizirati druženje poduzetnika uz kavu. Svih devet godina zadržali smo isti koncept.

Zovemo u goste tri uspješna poduzetnika, oba spola, različite dobi i različite djelatnosti. Želimo pokazati da se ovdje može uspjeti unatoč svemu i svima, u bilo kojoj djelatnosti. Želimo pokazati kako su ti ljudi uspjeli i tako motivirati i inspirirati ostale. Želimo im omogućiti da uče kroz razmjenu informacija i na zajedničkim greškama.

Iako smo krenuli s idejom umrežavanja, fokus je u stvari na motivaciji, učenju i druženju s istomišljenicima, a networking i sklapanje poslova su neizbježna nuspojava.

Strah od neuspjeha

  • Kolika je danas mreža Business Cafea?

Prodala sam franšizu i dugo smo bili prisutni u sedam zemalja – šest zemalja bivše države i Austriji. Ali posljednjih godinu i pol nas nema u Srbiji, Crnoj Gori ni Austriji. Hoćemo li nastaviti, ne znam. Trenutno ne nalazimo odgovarajuće partnere.

Ono što funkcionira, to držimo: uz Hrvatsku tu su Sarajevo, Skopje i Ljubljana, gdje se Business Cafe održava redovito. U Zagrebu smo ove godine pokrenuli verziju za strance, Business Cafe International. Poticaj mi je došao iz medija u kojima svakog dana vidim priče o iseljavanju. Drago mi je zbog tih ljudi, važno je da čovjek pronađe sreću ma gdje to bilo, ali sam razmišljala što je sa strancima koji dolaze u Hrvatsku? Mogu izabrati da žive bilo gdje na svijetu, ali oni svjesno biraju Hrvatsku za život i tu su pokrenuli posao. Takve ljude zovemo u goste.

Okupi se 60 do 80 ljudi dok ih na ‘domaći’ Business Cafe dođe 150 do 200. Super je čuti kako stranci gledaju na Hrvatsku. Kažu da se ne cijenimo dovoljno, da premalo naplaćujemo usluge, da nije problem u visokim porezima nego kako se porezni prihodi koriste, pa uhljebizam, nepotizam… Osim manjka kapitala kao najveći problem ističu naš način razmišljanja, mentalni sklop: nismo skloni riziku, bojimo se neuspjeha.

>>Netokracija: Novinarski, kritički i insajderski glas digitalne zajednice

Vrlo je korisno čuti od drugih što valja, a što ne valja, Ideja je da promoviramo njihove priče i da zajedno doprinesemo da Hrvatska bude ne samo lijepa zemlja, što svi znamo da jest, nego da bude dobro mjesto za poslovanje.

Prerano odustajemo

  • Zagovornik ste ostanka u Hrvatskoj. I na vašim web stranicama istaknuta je vaša vizija da je Hrvatska jedno od najboljih mjesta za život i rad. Kako gledate na iseljavanje sve većeg broja mladih?

Ljudi su se uvijek iseljavali i ne možemo nikoga spriječiti u tome. I ja sam živjela neko vrijeme vani; ako moj sin bude želio živjeti vani, ja ću ga ohrabriti, ali ću ga isto tako ohrabriti da se vrati.

Stručnjaci su dokazali da su za uspjeh ključni mentalni sklop i networking, odnosno podrška ljudi koji vas znaju. Mentalni sklop nosimo sami sa sobom. Ako smo imali problema i kukali smo ovdje, tako će biti gdje god da dođemo. Podršku je pak lakše dobiti ovdje gdje znaš ljude od vrtića, osnovne i srednje škole.

Za neke ideje je stvarno nužno otići van, na izvor, u Ameriku ili negdje drugdje. No, mnogi odlaze van iako u Hrvatskoj postoji potražnja za njihovim vještinama. Ovdje te poslove ne žele raditi, ali rade ih u Irskoj, Njemačkoj ili drugim zemljama. Kažu da tamo rade za veću plaću, ali koliki su životni troškovi?

U redu je da se netko želi iseliti, ali veliki sam protivnik kritiziranja svega živog. Trebamo krenuti od sebe i vidjeti što možemo napraviti. Puno je mogućnosti ovdje koje ne vidimo. Možda prerano odustajemo od nekih stvari i bježimo, a to nije rješenje.

  • Spomenuli ste strah od neuspjeha. U Americi neuspjeh vide kao iskustvo dok vas u Europi, uključujući Hrvatsku – praktično pokopa. Čak su i neki poduzetnički pothvati proglašavani neuspjehom jer su pokretači morali prodati tvrtku.

Prodati firmu je ogroman uspjeh. Jako rijetko se pruža takva prilika. Problem je što smo kao društvo slabo educirani o poduzetništvu pa smatramo to neuspjehom ili promašajem. Kruna poduzetničkog uspjeha je prodati tvrtku koju ste stvorili ni iz čega.

Poduzetnički način razmišljanja

Kao društvo imamo problem u načinu kako razmišljamo, u “mindsetu”. Novi mentalni sklop moramo razvijati od vrtića. To uključuje proaktivnost, ne kukanje i žaljenje nego poduzimanje neke akcije. Poduzetnički način razmišljanja treba razvijati i kod ljudi koji ne rade za sebe, nego za nekog drugog. Ljudi koji tako razmišljaju potrebni su i u korporaciji, i u vladi, i u državnoj administraciji. Takvi ljudi će tražiti način da riješe problem, umjesto da se žale i kukaju.

To je ključan problem i u obrazovnom sustavu moramo više na tome raditi. To podrazumijeva da se veselimo uspjehu drugih i da shvatimo da je neuspjeh dio uspjeha. Usponi i padovi su normalni, pogreške su tu, učimo iz njih. To je takva faza, negdje smo pogriješili, aii to ne znači da smo neuspješni.

Promjena mentalnog sklopa ne dešava se preko noći. Kako se to radi? Tako da imamo pojedince poput Rimca, poput osnivača Infobipa, tako da pričamo o njima, da takve priče izlažemo na događanjima poput Business Cafea, da pokazujemo kako se može. Kada ljudi vide nekakav stvarni primjer, shvate da je moguće nešto postići i onda požele da sami učine nešto slično.

Ponavljam, to ne ide preko noći, ali nadam se da će već naša djeca vidjeti rezultate promjene.

Spore promjene

  • Koliko se pogled na poduzetništvo u Hrvatskoj promijenio otkako ste se počeli baviti poduzetništvom?

Prije 17 godina nije bilo nikakvih edukacija ni poticaja. Danas imamo novac, fondove, o poduzetništvu se priča, ima gomila poduzetničkih događanja, ističu se uspješne priče. Počela se mijenjati percepcija, ali nedovoljno brzo.

>>Kontra: e-knjige i blog pokazali su se kao odličan model marketinga

Nedavno sam počela predavati poduzetništvo na jednom privatnom učilištu. Pitala sam studente tko je za njih poduzetnik i zatražila da navedu nekog poduzetnika ili poduzetnicu. Odmah su rekli da su poduzetnici lopovi, a znali su navesti samo Todorića, poneko je spomenuo Rimca. Poduzetnicu nisu znali niti jednu, a onda se jedna studentica snašla pa je spomenula mene.

Kada takvo pitanje postavimo u vrtiću i kada djeca odgovore da je poduzetnik netko tko stvara i tko je sam svoj gazda, onda ćemo znati da smo nešto napravili.

Danas, ako ništa drugo, više nije takva sramota kada kažete da imate svoju firmu. No mnogi će vas pitati što vam to treba. Zato je važno okružiti se ljudima koji će vas podržati.

Izvući maksimum iz raspoloživih resursa

Kao poduzetnici nikad nemamo dovoljno resursa – ni novaca, ni vremena ni ljudi. I toga moramo biti svjesni kada krećemo u biznis. Jedna od karakteristika potrebnih za uspjeh u poduzetništvu je resourceful – da znamo izvući maksimum iz postojećih resursa. Svatko će lako potrošiti dva milijuna kuna na oglašavanje, ali, hajde, osmisli kako ćeš s nula kuna marketinga postati brend. Druga važna karakteristika je resilience, otpornost u smislu koliko si brzo sposoban ustati nakon što padneš.

To su ključevi uspjeha i obilježja poduzetničkog razmišljanja koji moramo razvijati. Jer past ćemo sigurno, stvar je u tome da to ne shvatimo osobno i da se čim prije dignemo i nastavimo dalje.

Danas možemo iz Hrvatske do globalnog uspjeha. Imamo internet, društvene mreže, imamo pristup kapitalu, platforme za crowdfunding kampanje… Ništa nas ne priječi da osvojimo svijet osim nas samih.

  • Kako odrediti uspjeh u poduzetništvu?

Uspjeh je prema nekoj definiciji ostvarujemo li ciljeve koje smo si sami zadali. I to je vrlo osobna stvar. Ja sam uvijek za to da sami definiramo što je nama uspjeh. Meni jedino mjerilo nije profit i mislim da sve više tvrtki to prihvaća i traži da postoji nekakav utjecaj na društvo, da zaposlenici i kupci budu zadovoljni.

Svrha biznisa je rješavanje problema

Naravno da je profit bitan. Svrha samog biznisa je dodavanje vrijednosti i rješavanje problema, a profit je posljedica.

Svatko od nas ima neki svoj kriterij za uspjeh. Ja osobno ne bih se osjećala uspješno ako putem izgubim partnere, zdravlje i ako nisam sa svojim sinom u nekim ključnim trenucima. Mogu imati na računu milijune dolara, ali ako nisam na njegovim priredbama, ja se osjećam neuspješnom.

Biti s mojim sinom Lukom u svim ključnim trenucima za mene je puno veći uspjeh nego bilo što drugo. Dodatno me ispunjava pisanje i utjecaj koji imam na mijenjanje svijesti i mentalnog sklopa po regiji. Prije su mi bile važne neke druge stvari, sada mi je to važno.

  • Kakva je pozicija poduzetnica u Hrvatskoj?

Nedavno sam pokrenula novi projekt – Žene i novac. Bila sam mentorica mnogim ženama, jako puno ih dolazi na Business Cafe i na moje edukacije. Na portalu je objavljen poduži tekst jedne terapeutkinje o tome zašto žene imaju osjećaj manje vrijednosti. To je složen problem, nije nastao preko noći. Plod je patrijarhata i trebat će dugo, dugo vremena da se ukloni. Posljedica toga je da žene manje zarađuju, da imaju osjećaj manje vrijednosti, da se ne cijene dovoljno, da im treba više podrške, da se ne usude napraviti neke stvari…

Više od 50 posto visokoobrazovanih su žene, žene imaju bolje ocjene, počnu napredovati i onda nastane taj pad. Među poduzetnicima je samo oko 30 posto žena, a globalno gledano to su mali poslovi. Malo njih razmišlja na veliko, da stvori biznis kojim će osvojiti svijet.

Nužna potpora ukućana i institucija

Razlika nastaje u trenutku kada se rode djeca. Žene još uvijek obavljaju tri četvrtine kućanskih poslova. Uz to, od današnje žene se očekuje da bude savršena majka, da bude na svim dječjim priredbama, da super izgleda, da bude uspješna poduzetnica… Nameću se neostvarivi standardi. Rješenje je u ravnopravnosti, uključivanju očeva u kompletan odgoj. Jedina stvar koju otac ne može je dojiti dijete, a to je samo jedna aktivnost koja traje nekoliko mjeseci. U stvarnosti većim dijelom života taj teret kućanskih poslova i odgoja djece pada na ženu.

Na jednom panelu u BiH rečeno je da je izuzetno veliki postotak ženskih biznisa zatvoren ne zato što nisu imali prođu na tržištu, nego zato što poduzetnice nisu imale stvarnu podršku u kući.

Kada krenemo u biznis, treba nam potpora ukućana i treba nam potpora institucija da djeca budu zbrinuta jer ne možete raditi kod kuće dok je dijete oko vas. Teško ćete tako stvoriti novi Infobip.

U novom projektu fokusirala sam se neke probleme u tom području. Od toga da se žene u Dalmaciji i Slavoniji tjera da se odreknu nasljedstva, koliko žene izgube razvodom, do utjerivanja alimentacije. Želimo o tome progovoriti otvoreno. Vrijeme je za financijsko opismenjavanje i preuzimanje odgovornosti, što opet zahtijeva promjenu odgoja.

Žene su bolji lideri

  • Tehnološki sektor se smatra “muškim”. Ipak, mnoge hrvatske tehnološke tvrtke vode žene – Gordana Kovačević u Ericsson Nikoli Tesli, Katarina Šiber Makar u IN2, Anđelka Strajher u Megatrendu, Sonja Popović u SAP-u…

Neka istraživanja pokazuju da se žene bolji lideri. Za novo doba potrebne su nove vještine – empatija, šira slika… Muškarci su više fokusirani na jedan cilj. To nije ni bolje ni lošije, ali jednostavno novo doba traži suradnju, važni su ljudski odnosi i dobro je u takvim okolnostima imati što više žena na vodećim pozicijama. Istraživanja su pokazala da poduzeća koja imaju više žena u upravama bolje posluju.

Više od 70 posto odluka o kupnji donose žene. Tko razumije kupce? Žene. Treba uključiti žene u odlučivanje na svim razinama da bi kompanija bolje poslovala, da biste bolje razumjeli kupce i imali bolje odnose među zaposlenicima. Svi su na dobitku ako su žene uključenije i ravnopravne.

  • Kada te kretali u poduzetništvo jeste li imali viziju kako će to izgledati za 15-20 godina? Koliko se ta vizija ostvarila?

Nisam razmišljala o tome. Slijedim strast i inspiraciju. Ne znam ni gdje ću biti za dvije tri godine, ali znam da imam unutrašnju sreću i ispunjenost. To mi je najvažnije. Izvana imam gomilu izazova i problema, iznenađenja, ali s vremenom sam se naučila puno bolje nositi s njima. Mir iznutra, a izvana usponi i padovi, kao i kod svih drugih.