U posljednjem nastavku, povodom skorog objavljivanja monografske publikacije Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive, kojom Muzej grada Zagreba zaključuje višegodišnji projekt, čiji je autor i voditelj viši kustos Goran Arčabić, predstavljamo Tvornicu parnih kotlova i Tvornicu alatnih strojeva – zagrebačke industrijske sklopove s baštinskim obilježjima koji, uz kulturni, imaju i značajan razvojni potencijal.
U godinama po završetku Drugog svjetskog rata novostvorena Federativna Narodna Republika Jugoslavija primjenjivala je centralizirani model državne planske privrede, pri
čemu je industrijalizacija postala prioritet. Na početku provedbe prvog Petogodišnjeg plana (1947.-1952.) u Zagrebu je bio osmišljen kombinat metalne industrije na Žitnjaku. Potkraj
1940.-ih godina ondje su izgrađeni glavni proizvodni objekti Tvornice parnih kotlova (TPK) i Tvornice alatnih strojeva Prvomajska.
Oba poduzeća utemeljena su podržavljenjem imovine predratnih obrtničkih radionica, a novoizgrađeni sklopovi na Žitnjaku omogućili su prelazak na industrijsku proizvodnju.
TPK i Prvomajska bile su važne za industrijalizaciju FNRJ-a pa su investicije u izgradnju novih postrojenja dviju tvornica postale prioritetom savezne razine.
Preseljenjem u novu proizvodnu halu TPK je unaprijedio proizvodnju jednostavnih stojećih parokotlova i usvojio proizvodnju specijalnih vrsta kotlova, procesne opreme, postrojenja za vrelovode, rafi nerije i brodove.
Bivša Zagrepčanka jedna od najvećih investicija između dva svjetska rata
Ljevaonica Prvomajske prostorno je objedinila različite pogonske komponente proizvodnog procesa, a tvornici je naknadno pripojena i mehanička radionica.
Oprema proizvedena u Prvomajskoj ugrađivana je u većinu tvornica u Hrvatskoj tijekom 1950.-ih godina, a poduzeće je postupno preuzimalo vodeće mjesto u industrijalizaciji ostalih dijelova Jugoslavije.
Homogena funkcionalna i estetska cjelina
Oba industrijska giganta izgrađena tijekom prve “petoljetke” prerasla su u pokretače lokalnog, republičkog i saveznog gospodarstva, postavši čimbenikom ekonomske i
političke snage Zagreba u socijalističkoj Jugoslaviji.
Dosljedna primjena standarda industrijske arhitekture, pročišćene forme i tipizirani elementi čini sklopove dviju tvornica homogenom funkcionalnom i estetskom cjelinom.
Unatoč obustavi proizvodnje nakon stečaja, pojedini objekti TPK i Prvomajske zadržali su izvornost i prepoznatljivost. Oba sklopa, projektirana u zagrebačkom Arhitektonskom
projektnom zavodu, prezentiraju dosege industrijske arhitekture s kraja 1940.-ih i početka 1950.-ih godina.
Dijelovi nekadašnjih industrijskih sklopova danas se koriste kao prostori skladišne i druge poslovne namjene, a manji dio zadržao je proizvodnu funkciju. Izvorni industrijski
objekti nisu valorizirani ni zaštićeni mjerama propisanim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Uzevši u obzir arhitektonsku vrijednost objekata te povijesni kontekst i okolnosti izgradnje, preostaje nada da će TPK i Prvomajska dočekati kvalitetnu valorizaciju, zaštitu te smjele investitore svjesne kulturne i ekonomske vrijednosti graditeljskog naslijeđa.
Tekst je objavljen u Privrednom vjesniku od 28. kolovoza 2017. (br. 3993) u Tlocrtu, posebnom prilogu o nekretninama, uređenju i graditeljstvu koji za Privredni vjesnik priprema tvrtka Točka Na I Media d.o.o.
