Kada razina stresa poraste, većina ljudi ne postaje odjednom neka druga osoba. Naprotiv, često postajemo pojačana verzija onoga što jesmo ili onoga što smo nekada bili, umjesto osobe kakvom želimo postati.
Tada se ponovno pojavljuju stare navike, obrambeni mehanizmi i poznati obrasci ponašanja, ponekad i prije nego što shvatimo da se to događa. O tome za Fast Company piše Rebecca Johnson, suosnivačica Vidl Worka i s Natalie Johnson suautorica knjige Leading the Culture Journey: Elevating Everyday Actions to Create Extraordinary Workplaces.
Vođa koji inače dobro sluša može posegnuti za pretjeranom kontrolom. Član tima koji je inače otvoren za suradnju može se povući. Osoba kojoj je važna smirena komunikacija može postati nagla, impulzivna ili obrambena.
U trenucima neizvjesnosti, pritiska ili iscrpljenosti često se vraćamo onome što nam je poznato i što nam daje osjećaj sigurnosti, čak i kada nam takvi obrasci više ne koriste i kada negativno utječu na ljude oko nas.
Upravo zato rad na organizacijskoj kulturi može biti posebno izazovan u stresnim razdobljima. Organizacija može mjesecima graditi povjerenje, unapređivati komunikaciju i razvijati zdravije načine suradnje, a onda se pod pritiskom stari obrasci u času ponovno vrate.
No, stres ne poništava ono što smo naučili i izgradili. On prije svega pokazuje gdje su nam još potrebni dodatni rad, praksa i podrška.
Johnson predlaže pet načina koji pojedincima i timovima mogu pomoći da se u teškim trenucima ne vrate starim obrascima ponašanja.
1. Prepoznajte i jasno imenujte ono što osjećate
Jedan od najbržih načina da pod stresom izgubimo samosvijest, sposobnost da prepoznamo i razumijemo vlastite misli, osjećaje, postupke, snage i slabosti, jest da se potpuno poistovjetimo s vlastitim emocijama, umjesto da se smirimo i promotrimo ih.
Umjesto da kažemo: “Sve se raspada”, možemo jednostavno opisati što se događa u nama:
- “Primjećujem da postajem obramben/a.”
- “Osjećam se preopterećeno i primjećujem da gubim strpljenje i otvorenost.”
- “Osjećam da pokušavam kontrolirati nešto što ne mogu kontrolirati.”
- “Primjećujem da se povlačim u sebe umjesto da razgovaram i uključim se.”
Kada možemo jasno i bez dramatiziranja razaznati i imenovati vlastito stanje, stvaramo mali, ali važan prostor između onoga što nam se događa i načina na koji ćemo na to reagirati.
Upravo taj prostor omogućuje nam da donesemo bolju odluku.
Istodobno, drugima dajemo priliku da razumiju što nam se događa i da nam pomognu.
2. Naučite se smiriti i upravljati vlastitim reakcijama
Kada smo pod velikim stresom, naš živčani sustav može situaciju doživjeti kao prijetnju čak i onda kada stvarne fizičke opasnosti nema.
Tada možemo reagirati na različite načine: borbom, bijegom, povlačenjem, blokadom ili pretjeranim ugađanjem drugima. Takve reakcije snažno utječu na naše ponašanje, komunikaciju i donošenje odluka.
Mnoga ponašanja zbog kojih kasnije žalimo nisu posljedica “lošeg karaktera” ili pogrešnog načina razmišljanja, kako se to često pojednostavljeno tumači. Ona su nerijetko posljedica toga što je naš organizam u stanju povećane napetosti i pripravnosti.
Zato je sposobnost da se smirimo i vratimo u ravnotežu toliko važna. To nije nešto odvojeno od kvalitetnog vođenja, suradnje ili izgradnje dobre organizacijske kulture. Ona je njihov važan dio.
Za to nam ne trebaju složene tehnike. Često pomažu vrlo jednostavne stvari:
- nekoliko svjesnih laganih udaha
- kratka šetnja prije odgovaranja na važan e-mail
- nekoliko trenutaka tišine prije nego što progovorimo na teškom sastanku
- dovoljno sna i odmora
- manje buke, ekrana i nepotrebnih podražaja u okruženju
- fokus na ono što radite i osjećate sada, opuštanje i meditacija
- redovito kretanje
- boravak u prirodi
Kada ljudi nauče bolje upravljati vlastitim stanjem, manja je vjerojatnost da će vlastitu napetost prenositi na kolege i cijeli tim.
Organizacije koje stvaraju prostor za odmor, promišljanje i održiv ritam rada stvaraju bolje uvjete da ljudi u zahtjevnim situacijama reagiraju promišljeno, a ne impulzivno.
3. Usredotočite se na ono što možete kontrolirati
Stres se često pojačava kada se usredotočimo na ono što ne možemo kontrolirati.
U teškim trenucima lako počnemo razmišljati o ponašanju drugih ljudi, neizvjesnom ishodu neke situacije, odlukama uprave, stanju u organizaciji ili okolnostima na koje nemamo nikakav utjecaj.
Naravno, važno je biti svjestan svega što se događa oko nas. No ako se previše usredotočimo na ono što ne možemo promijeniti, lako možemo postati bespomoćni, frustrirani i emocionalno iscrpljeni.
Zato si vrijedi ponovno i ponovno postaviti jednostavno pitanje: “Što ja sada mogu učiniti?”
Ponekad je odgovor vrlo konkretan:
- razjasniti očekivanja
- obaviti jedan iskren razgovor
- održati obećanje ili ispuniti obvezu
- postaviti promišljeno pitanje
- priznati pogrešku
- napraviti sljedeći ispravan korak
Takav način razmišljanja vraća nam osjećaj da ipak možemo nešto učiniti.
Dobra organizacijska kultura ne gradi se čekanjem idealnih okolnosti niti očekivanjem da se drugi ljudi prvi promijene. Ona se gradi svakodnevnim postupcima.
Stabilnost ponovno pronalazimo kada se usredotočimo na vlastite odluke, postupke i reakcije, odnosno na ono na što zaista možemo utjecati.
4. Vratite se onome što vam je važno
Stres nam često sužava perspektivu. Postajemo potpuno zaokupljeni trenutačnim problemom, osobnom frustracijom ili strahom od onoga što bi se moglo dogoditi.
U takvim trenucima povezivanje s nečim što je veće od trenutačnog problema može nam pomoći da ponovno sagledamo širu sliku i pronađemo snagu za nastavak.
Za nekoga to može biti vjera, duhovnost ili molitva. Za drugoga obitelj, prijatelji, zajednica, pomaganje drugima, osobne vrijednosti ili predanost poslu koji ima smisao.
Važno je pitanje: “Što mi pomaže da se sjetim zašto mi je ovo važno?”
Svrha nam može biti oslonac u teškim razdobljima. Podsjeća nas da nelagoda, neizvjesnost i izazovi nisu nužno znak da smo krenuli u pogrešnom smjeru. Ponekad su upravo oni dio procesa učenja i rasta.
To je posebno važno za ljude na vodećim pozicijama.
Način na koji se vođa ponaša pod pritiskom snažno utječe na cijeli tim. Kada vođa ostane povezan sa svojim vrijednostima i svrhom, i drugima je lakše ostati smirenima i usmjerenima. Ako vođu preuzmu strah, ego ili potreba za samozaštitom, vrlo se lako događa suprotno.
Zdrava kultura počiva na ljudima koji i pod pojačanim pritiskom ostaju vjerni svojim vrijednostima i onome što im je uistinu važno.
5. Ostanite povezani s ljudima koji vam pomažu da ostanete svjesni sebe
Stres nas često tjera da se povučemo i zatvorimo u sebe. Paradoks je u tome što upravo izolacija može potaknuti povratak starim obrascima ponašanja.
Većini ljudi potrebni su drugi ljudi koji će im pomoći da ostanu prizemljeni, iskreni prema sebi i svjesni vlastitog ponašanja.
To su ljudi koji:
- mogu primijetiti kada se počinjemo ponašati na način koji nam nije svojstven
- pomažu nam sagledati situaciju iz druge perspektive
- podsjećaju nas na naše vrijednosti
- pomažu nam da se smirimo
- imaju dovoljno povjerenja u nas da nam kažu ono što možda ne želimo čuti
- pomažu nam da se ponovno povežemo s onim što nam je važno
Stres često pojačava postojeće obrasce ponašanja i pokazuje nam gdje još trebamo razvijati svijest o sebi, učiti i tražiti podršku.
Cilj nije da se nikada ne uzrujamo, da uvijek ostanemo smireni ili da kroz svaku tešku situaciju prođemo savršeno. Cilj je ranije primijetiti što se događa, brže se vratiti u ravnotežu i ostati povezan s ljudima, navikama i vrijednostima koje nam pomažu reagirati svjesno, a ne impulzivno.
To je zapravo trajni rad na zdravoj organizacijskoj kulturi.
Stres ne možemo ukloniti, ali možemo naučiti kako se nositi s njim, a da pritom ne izgubimo iz vida osobu kakvom želimo postati.
