Kako zvučati uvjerljivije? Izbjegavajte ovih 11 fraza

Evo što savjetuju psiholozi, lingvisti, stručnjaci za zapošljavanje i izvršni direktori o tome koje biste izraze trebali izbjegavati ako želite napredovati i s kojim biste ih izrazima mogli zamijeniti kako bi vas sugovornici drugačije doživljavali

136
[Photo by fauxels from Pexels]

U današnjem kompetitivnom okruženju posljednja stvar koja vam treba je da potkopavate sami sebe. Ali mnogi od nas rade upravo to kada komuniciraju tako da zvuče manje samouvjereno, odlučno i nesigurno u sebe.

No, postoji učinkovito rješenje: zamijenite riječi i izraze koje vas čine slabima onima koji će vas učiniti profesionalnijim i sposobnijim.

Evo što savjetuju psiholozi, lingvisti, stručnjaci za zapošljavanje i izvršni direktori o tome koje biste izraze trebali izbjegavati ako želite napredovati i s kojim biste ih izrazima mogli zamijeniti kako bi vas sugovornici drugačije doživljavali.

“Ima li to smisla?”

Što reći umjesto toga: “Što mislite?” ili “Želim čuti vaše mišljenje o ovome.”

Ako izlaganje svoje ideje ili prijedloga završite s pitanjem “Ima li to smisla?”, ostavljate dojam da sami sumnjate u svoju ideju, da joj nešto nedostaje.

Umjesto da tražite od sugovornika da odobre vašu ideju frazom koja dovodi u sumnju vaš prijedlog, zatražite izravno njihovo mišljenje.

“Možda bismo trebali pokušati…”

Što reći umjesto toga: “Idemo probati…” ili “Dobra je ideja da pokušamo…”

Riječ “možda” znači da se nešto može dogoditi, ali ne mora. Zato je pomalo komično da tu riječ koristimo predstavljajući vlastite ideje ili prijedloge.

Jer, ili vjerujete u ono što govorite, ili ne vjerujete.

“Mislim da bismo…”

Što reći umjesto toga: “Vjerujem da bi ovo…”

Ovo je mala, ali bitna razlika: “mislim” zvuči neuvjerljivije, slabije od “vjerujem”. Kao i “možda”,  “mislim” šalje sugovorniku poruku kako bi nešto moglo funkcionirati, ali niste sigurni da će biti tako.

“Vjerujem” vas stavlja u aktivniju poziciju i daje određeno jamstvo. Uostalom, čak i ako uopće niste tako sigurni, to nitko ne mora znati!

“Nisam siguran, ali…”

Što reći umjesto toga: Što god da ste htjeli reći nakon “ali”

Ne morate se ograđivati od vlastitih stavova ili pitanja. Slična je situacija ako rečenicu započnete sa “Znam da bi ovo moglo biti glupo pitanje, ali…” ili “Ne želim zvučati napadno, ali…”. Tako potkopavate sami sebe.

To je jednostavno pravilo koje vrijedi ponoviti: ne ponizujte se. Nikad.

“Samo bih htio istaknuti…”

Što reći umjesto toga: “Istaknuo bih…”

Koliko ste puta započeli e-poruku s “Samo sam vas htio pitati ako…”?

Problem je u tome što je “samo” u ovom slučaju omekšivač – gotovo isprika, kao da kažete: “Ne bih vas htio gnjaviti, ali…”

Postoje trenuci i situacije za takve izraze, ali poslovna komunikacija općenito to nije.

“Ne moram ni reći…”

Što reći umjesto toga: najbolje je ne reći ništa, odnosno izostaviti ovu i slične fraze

“Ne moram ni reći…”, “suvišno je reći”, “nepotrebno je reći…”, “ne moram ni da kažem…” i slični izrazi su ironične rečenice kojima otvarate temu govoreći da nešto nećete reći, a  onda upravo to izgovorite. Zašto? Ima li to smisla?

“Po mom mišljenju…”

Što reći umjesto toga: ništa

Suzdržite se i izbacite nepotrebne, neuvjerljive uvode. Ovo je još jedna od takvih fraza. Tko god vas sluša ili čita što ste napisali, zna da je to vaše mišljenje ili vaše uvjerenje.

Upravo zato im to i govorite!

“S obzirom na to koliko vrijedi…”

Što reći umjesto toga: Ništa

Ovo je još jedan uvod zbog kojeg zvuči kao da sumnjate u ono što govorite. A ako niste sami uvjereni u svoju ideju ili prijedlog, zašto bi itko drugi bio?

“Žao mi je”

Što reći umjesto toga: “Oprostite”

Između ova dva izraza postoji suptilna razlika koja možda nije tako izražena u slavenskim jezicima, uključujući hrvatski, no kod engleskih izraza “I am sorry” i “Excuse me” postoji razlika s obzirom na to kada se dogodila radnja zbog koje se traži oprost.

“Žao mi je” (“I am Sorry”) se koristi kada se radnja koja zahtijeva ispriku dogodila ranije. Taj izraz podrazumijeva istinsko žaljenje. Koristi se, na primjer, prilikom izražavanja sućuti. U toj situaciji ne može se zamijeniti izrazom “oprostite”.

“Oprostite” je izraz koji je malo blaži i upotrebljava se kada je riječ o trenutnoj neugodnosti prema drugoj osobi – na primjer, kada želimo zamoliti drugu osobu da se pomakne kako bismo izašli iz autobusa.  To je izraz kojim priznajemo neugodnost, ali je blaži od “žao mi je” – “oprostite” je uljudan izraz kojim se možemo ispričati bez iskrenog osjećaja kajanja.

U redu je priznati ako ste nešto pogriješili i ispričati se, ali mnogi ljudi prečesto se ispričavaju i tako slabe svoj imidž. Psiholozi sugeriraju da su ljudi skloni misliti kako su oni koji se pretjerano ispričavaju neučinkoviti i nemaju samopouzdanja.

I tako, kažu stručnjaci, izraz “žao mi je” ukazuje na vašu slabost, ispričavate se kao da ste nešto skrivili, a niste; “oprostite” je pak neutralniji izraz kojim, kako je već rečeno, priznajete neugodnost, ali ne priznajte krivnju odnosno ne izražavate kajanje. Dakle, ako se želite pokazati jakim – a u poslu to praktično žele svi – trebali biste koristiti “oprostite”.

Još jedan sličan izraz koji treba izbjegavati je “Mrzim što to moram pitati, ali…”. Samo pitajte!

“[X] je razvijen za povećanje [X].”

Što reći umjesto toga: “Razvio sam [X] da bih povećao [X].”

“Razvio sam [X] da bih povećao [X]” zvuči uvjerljivije jer je upotrijebljen aktiv umjesto pasiva.

Pasiv ili trpno glagolsko stanje koristimo kako bismo naglasili samu radnju. Nije bitno tko ili što izvršava radnju i vršitelj radnje je često izostavljen.

Aktiv koristimo kako bismo naglasili tko ili što izvršava radnju.

Dakle, ako ste kreirali novu marketinšku kampanju kako biste povećali svijest o robnoj marki, zašto ne upotrijebiti aktiv da biste istaknuli kako ste vi to napravili i preuzeti zaslužene zasluge?

“… znate na što mislim”

Mnogi ljudi završavaju rečenice frazom “znate na što mislim” ili nekom inačicom te fraze.

Ako ste jedan od njih, prestanite odmah to činiti. To je fraza koja ne znači ništa, a mnoge ljude iritira.

Isto tako, izbjegavajte započinjati rečenice napuhanim frazama poput “Važno je napomenuti da…”. To je nepotrebno dodavanje beskorisnih riječi. Znate na što mislimo, ne?