Štorija o slatkim Šinjorinama iz zadarskog zaleđa

Nagrade su nam pokazatelj kvalitete rada, tim više što se radi o kvaliteti u kontinuitetu, no možda bismo trebali više mahati njima da bi nas kupci bolje percipirali, kaže Sandra Babac, koja je još 2004. pokrenula OPG i afirmirala brend voćnih pekmeza Šinjorina

449
Sandra Babac - Šinjorina Smokva
Sandra Babac [izvor; društvene mreže]

Smokvu nazivaju kraljicom Mediterana, iako je danas u sjeni masline i vinove loze, s kojima je vjekovima bila hraniteljica mediteranskog življa, pa tako i dalmatinskog. Svježa smokva je izvor energije i prikladan doručak. Ali smokvu treba jesti doista svježu. Nema većeg gušta nego pojesti tek ubranu smokvu. No, bez obzira je li svježa, sušena ili prerađena, smokva je hranjiva, bogata šećerom, vitaminima, mineralima i antioksidansima.

Sandra Babac je svoju priču o smokvama započela 2004. kada je vidjela nekoliko smokava podno stabla i pomislila kako bi od njih mogla nešto napraviti. Na maminom šporetu skuhala je prve staklenke pekmeza. Rezultat je bio toliko dobar da je u dogovoru s obitelji posadila prvih sto stabala smokava. Sa suprugom Alanom Damjanićem osnovala je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Iz grada u Poljica

“Već ranije sam odlučila da se više ne vraćam na HTV u Zagreb, gdje sam radila kao novinarka, tako da sam zamijenila gradsko prebivalište za ono seosko, u Poljicima u zaleđu Zadra”, kaže Sandra. “Nešto smo zemlje dobili na korištenje, dio smo kupili, a danas imamo malo više od 3 hektara površine rascjepkane na nekoliko dijelova i različitih lokacija. U međuvremenu smo posadili još smokava tako da sada imamo oko 500 stabala, dvjestotinjak dunja i nekoliko višanja.”

Bilo je to prije više od 15 godina pa se više ne sjeća točno koliko su u to uložili: “Kad nisi pri novcima, sve je zahtjevno. Samo otvaranje OPG-a nije bila neka stavka. Više je trebalo investirati u pripremu terena za sadnju i akumulacijskih bazena za vodu, te sadni materijal. No, tada smo dobili poticaj za sadnju od Ministarstva poljoprivrede. Isto je bilo i s kupinama od kojih smo na kraju odustali jer kupina se nije pokazala dobrom voćnom vrstom za naše podneblje”.

Od većine drugih OPG-ova razlikuju se po tome što beru i uzgajaju isključivo za preradu, zbog finalnog proizvoda.

Vrhunska sirovina iz ekološkog uzgoja

“Imamo sirovinu vrhunske kvalitete koja nije tretirana kemikalijama u nasadu niti umjetnim gnojivima. Nažalost, nemaju sve i eko certifikat (šljiva), no temeljna je postavka da je sve voće ekološki uzgojeno. Pritom napominjem da je voće svježe u optimalnoj zrelosti, a ne osušeno ili smrznuto. Ne koristimo poluprerađevine, niti voće koje se nije uspjelo prodati dan ranije pa ga se ide ‘spasiti’ kuhanjem u marmeladu:”

Kad voće dođe u preradu, kuha se do ugušćivanja bez ijednog dodatka. Šinjorina pekmezi sastoje se od samo jednog sastojka, naglašava Sandra, i stoga su idealni za široku upotrebu u kuhinji, u jelima i pićima, bilo u smoothiejima, uz tvrde i meke sireve, jogurte, u desertima i umacima.

“To su dijetetski, niskokalorični proizvodi koji ne nabijaju kilograme, a to je nama ženama iznimno bitno. Idealni su za prehranu djece (kao babyfood), sportaša i općenito ljubitelja fine spize”, razlaže naša sugovornica.

A kad je smokva u pitanju, ističe još jednu dodanu vrijednost: “Smješteni smo blizu otoka Paga pa nas ‘češlja’ ista bura i sol, tako da smokvina pokožica bude pokrivena cvijetom soli. To daje Šinjorini Smokvi jednu posebnost, baš kao što se paški sir razlikuje od ostalih sireva”.

Mandarina – najmlađa Šinjorina

Sa Šinjorinom Smokvom, pekmezom od smokve, je priča počela. Broj proizvoda je postupno rastao. Prva joj se pridružila Šinjorina Dunja, a potom i Maruška. Slijedila je Šinjorina Šljiva te najmlađa – Mandarina.

“Znamo mi skuhati sebi i marelicu, malinu, amulu, kumkvat i limun, ali još uvijek to nismo radili za tržište, već za sebe, da imamo i sami za pojesti tijekom godine”, dodaje Sandra.

dugoročno bih voljela izgraditi stabilnu prodajnu mrežu za plasman ekskluzivnih, zdravih i ukusnih proizvoda Tako da brand i proizvodnja nastave živjeti i kada ne budem više aktivna u ovom poslu

Sandra Babac

Uz vlastitu proizvodnju, voće kupuju i od kooperanata. Uzgoj mora biti ekološki, ponavlja. To je sve skupa dosta neizvjesno jer ovise o vremenskim prilikama, urodu i slično. “Ako nema dobre sirovine, ne radimo preradu”, izričita je Sandra.

A kako je nastalo ime Šinjorina Smokva? Krenula je, kaže, od engleskog naziva Miss Fig – misica među smokvama, najbolja među sličnima.

“Kad sam išla prevoditi, imala sam nekoliko kombinacija. Na kraju sam se odlučila za varijantu Šinjorina Smokva, koja geografski proizvod smješta u Dalmaciju, gdje mladu djevojku oslovljavaju sa ‘šinjorina’, a ime voća se također piše velikim slovom jer sam tu našu smokvu ‘oživjela’, personificirala, podarivši joj odlike ženskog bića.”

Kada je riječ o prodaji, korona je ove godine ugrozila i Šinjorine.

Traži se dobar prodajni izvozni kanal

“Mi smo luksuzan proizvod”, tumači Sandra, “a u doba krize luksuzni proizvodi prvi ispadaju iz igre. Prodajna mjesta su nam uglavnom orijentirana ka turistima, a ta mjesta sad baš i ne rade”.

Osim toga, sezonska su proizvodnja, prerađuju dok je voće na stablu. “Time su količine koje možemo proizvesti limitirane tako da ne možete očekivati naše proizvode u nekim super-velikim trgovačkim lancima, osim ako imaju odjeljak s takvom vrstom proizvoda.”

Od 2007. imaju eko markicu, ali nema ih u niti jednoj ekološkoj trgovini u Hrvatskoj. “Trgovci se ne žele odreći dijela marže već im je draže uvoziti jeftinije strane marmelade na kojima realiziraju veći profit”, tumači Sandra.

No, Šinjorine su prisutne na prodajnim mjestima sirane Gligora i Drniške tradicije, a nakon 10 godina mogle bi se uskoro vratiti u trgovački lanac DM. O tome se pregovara.

“Još prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju izvozili smo u Švedsku, a u međuvremenu nas mogu kupiti u Dublinu i Glasgowu. No, sve su to male količine. Zapravo, vapim za jednim ili nekoliko dobrih prodajnih izvoznih kanala”, kaže Sandra.

Kvaliteta u kontinuitetu

Šinjorina Smokva, odnosno Sandrin OPG, dobitnik je brojnih nagrada za kvalitetu i dizajn.

“Nagrade su nam pokazatelj kvalitete rada, tim više što je riječ o kvaliteti u kontinuitetu. Možda bismo trebali više mahati tim nagradama da bi nas kupci bolje percipirali. Godinama dobivamo zlatne medalje i šampion smo splitske Intrade, međunarodne manifestacije poljoprivrednika Mediterana, no i dalje mi se čini da smo dobro skrivana tajna na hrvatskom tržištu”, odgovara Sandra na pitanje koliko znače nagrade u poslovnom smislu.

Što se tiče europskih fondova, kaže kako su svojedobno prošli na Mjeri 6 Ministarstva poljoprivrede i kao Izvorni suvenir Ministarstva turizma, a 2012. dobili su IPARD sredstva iz pretpristupnih fondova EU. Time su izgradili i opremili mali pogon za preradu voća i povrća.

“Ali kad me već pitate za iskustva, moram priznati da vučem gorak okus iz tog perioda. Puno je toga u samom procesu realizacije na što ne možete utjecati, a itekako ovisite o tome. Da nas nije vodio spretan konzultant, pitanje je da li bismo izvukli živu glavu.”

Festival smokava

U želji da potakne afirmaciju smokve kao autohtone dalmatinske sorte, Sandra Babac pokrenula je i Festival smokava. Uz pomoć suradnika organizirala ga je dugih 10 godina, osovila na noge i predala u ruke institucijama Grada i Županije kako bi ga ovi nastavili i nadogradili. Festival trenutačno, u organizacijskom smislu, potpisuje Odjel za poljoprivredu
Zadarske županije. Ove godine trebao je doživjeti 13. izdanje, ali korona je umiješala prste i Festival smokava nije održan.

“Nadala sam se nekim, nazovimo-to-tako, odjecima Festivala smokava ne bi li se pomoglo proizvođačima smokve zadarskog kraja da u nekom manjem obliku, na štandovima na otvorenom, ipak plasiraju svoje proizvode, koroni usprkos, a pod nekim sloganom tipa ‘Coroni figa, zdravlje narodu’ (smokva se na engleskom kaže fig, op. a.), kako bi se i turisti veselili smokvi.”

To se, na žalost, nije desilo.

“Trenutačno razmišljam kako preživjeti, a dugoročno bih voljela izgraditi stabilnu prodajnu mrežu za plasman ekskluzivnih, zdravih i ukusnih proizvoda koje bi svatko trebao konzumirati tako da brand i proizvodnja nastave svoj život i kad ne budem više aktivna u ovom poslu”, zaključila je Sandra štoriju o Šinjorinama iz Poljica.

 

Proćitajte na točkanai.hr:

>>OPG Mađerić: Tradicija i kreativnost – otočki put do uspjeha

>>Hrvatski startup VeeMee vam otkriva što jedete

>>Maslina, vino i smokve – tri gracije iz Ravnih kotara

>>Škrape, masline i glagoljaši – hrvatski otočni brendovi

>>OPG Barbarić: Od vlastitog voća do nagrađivanih rakija

>>Cukarin priča slatku povijest Korčule

>>Opuzenske mandarine – iz voćnjaka izravno na kućni prag

>>Maškovića han: Kroz kamenu kapiju – u bajku