U procesu zapošljavanja ponekad je potrebno odlučno reći NE. Postaviti granicu i zaustaviti ono što već pokazuje da bi dugoročno moglo donijeti više štete nego koristi.
Tijekom godina rada svjedočila sam situacijama koje su započele s dobrim namjerama, a zatim krenule u pogrešnom smjeru. Oduzimale su vrijeme i fokus kandidatima, poslodavcima i nama regruterima. Ponekad se predugo nadamo da će se stvari same posložiti, iako već vidimo da nešto ne funkcionira.
Zato mislim da svi sudionici u procesu zapošljavanja trebaju znati kada je vrijeme za NE.
Kandidati: I vi birate poslodavca
Selekcijski proces može potrajati, osobito kada je riječ o odgovornoj ili specifičnoj poziciji. Sama dužina procesa nije problem. Važno je da znate koliko vas razgovora očekuje, s kim ćete razgovarati i kada možete očekivati povratnu informaciju.
Ali što ako se krugovi razgovora stalno dodaju bez objašnjenja ili ako se opis posla mijenja iz tjedna u tjedan, a na vaša pitanja nitko ne daje jasan odgovor? Imate pravo tražiti pojašnjenje. Ako ga ni tada ne dobijete, razmislite želite li doista raditi u organizaciji koja već na početku tako komunicira s vama. Možda je vrijeme da svoju energiju usmjerite prema drugoj prilici.
Druga je situacija kada tijekom razgovora shvatite da posao zapravo nije za vas. Možda biste se snašli, ali već razmišljate koliko ćete izdržati i kada ćete ponovno početi tražiti nešto drugo. Znam da nije jednostavno odbiti ponudu, posebno kada vam je posao potreban i kada prihodi iz mjeseca u mjesec znače sigurnost. Zato vrijedi na vrijeme pitati sve što vam je važno i realno procijeniti što možete prihvatiti. Ako imate mogućnost izbora, nemojte zanemariti ono što ste saznali samo zato što je ponuda napokon stigla.
Recite NE i kada se konkretna ponuda bitno razlikuje od onoga o čemu ste razgovarali. Ako su se promijenili plaća, radno vrijeme ili odgovornosti, tražite da se uvjeti razjasne prije odluke. Ne prihvaćajte posao uz nadu da će se sve to samo od sebe riješiti nakon prvog radnog dana.
Poslodavci: Nije cilj samo popuniti radno mjesto
Kandidat može imati izvrsno obrazovanje i iskustvo, a da se tijekom razgovora pokaže kako ne želi raditi na način koji određena pozicija zahtijeva. Na primjer, posao podrazumijeva svakodnevnu suradnju s više timova, a kandidat otvoreno kaže da želi raditi gotovo potpuno samostalno. To je važna informacija o kojoj treba razgovarati prije odluke.
No, ovdje valja biti oprezan. Rečenica “ne osjećam da bi se uklopio u naš tim” sama po sebi nije dovoljan razlog za NE. Jesmo li prepoznali stvarnu razliku u očekivanjima i načinu rada ili nam osoba jednostavno nije slična? O tome sam pisala i ranije: prvi dojam vrlo lako zamijenimo za procjenu nečijih sposobnosti. Zato odluku trebamo moći povezati s konkretnim zahtjevima posla, a ne samo s osobnom simpatijom.
Tu je i pritisak da zaposlite nekoga tko dolazi preko preporuke nekog bliskog. Lijepo je otvoriti nekome vrata i omogućiti razgovor. Ali preporuka ne može zamijeniti znanje, pristup poslu i kriterije koje primjenjujete na ostale kandidate. “Družba je družba, a služba je služba.” To načelo treba biti jasno svima, koliko god odnosi bili bliski.
Ponekad kandidat na papiru izgleda odlično, ali se tijekom procesa ponavlja isti obrazac: kasni na dogovorene razgovore bez pravovremene obavijesti, ne javlja se u dogovorenom roku ili stalno odgađa odgovor na ponudu bez jasnog objašnjenja. Jedan propust nije dovoljan razlog za NE, ali ponavljanje ponašanje koje odstupa od dogovora jest signal za razgovor. Poslodavac se s pravom može zapitati kako će suradnja izgledati kasnije.
Isto pitanje vrijedi i kada više ne tražimo novog zaposlenika, nego odlučujemo koliko dugo pokušavati zadržati postojećeg. Ako vam netko više puta jasno govori da želi otići, najprije saznajte zašto. Možda postoji problem koji možete riješiti. Ali ako osoba više ne vidi svoju budućnost u timu i ostaje samo zato što je uporno pokušavate zadržati, prihvatite njenu odluku i počnite tražiti novo rješenje. Zadržavanje pod svaku cijenu rijetko je dobro za bilo koju stranu.
Regruteri i headhunteri: Ne moramo surađivati sa svakim
Iz osobnog iskustva znam da suradnja može krenuti u krivom smjeru već pri prvom razgovoru. Ako se s potencijalnim klijentom ne možemo dogovoriti oko osnovnih očekivanja, načina komunikacije ili odgovornosti u procesu, poštenije je to odmah reći. Moguće je da će mu pristup nekog drugog kolege više odgovarati.
Dogodi se i da poslodavac pokrene potragu, a zatim nakon svakog predstavljenog kandidata bitno mijenja zahtjeve za poziciju. Ili tjednima ne daje povratnu informaciju, dok kandidat čeka odgovor. Tada treba zaustaviti proces i ponovno definirati što se traži. Možemo li takvu poziciju uopće odgovorno predstavljati kandidatima ako ni sami nemamo jasne informacije?
Ni dobra, dugotrajna poslovna suradnja nije jamstvo da će uvijek ostati takva. Kada nešto ne ide po planu, vidi se kako ljudi komuniciraju, preuzimaju odgovornost i rješavaju problem. Imala sam u svom radu situaciju u kojoj sam zaključila da je bolje prekinuti suradnju. Takva odluka nije laka, osobito kada ste u odnos godinama ulagali vrijeme i povjerenje. Ali ponekad je upravo to ispravan profesionalni korak.
NE otvara prostor za DA
Reći NE ne znači odustati čim se pojavi prva poteškoća. Najprije treba postaviti pitanje, razgovarati i pokušati pronaći rješenje. No, ako se isti problem ponavlja i nitko ga ne želi riješiti, nastavak suradnje ima svoju cijenu.
Kandidati ne moraju prihvatiti svaku ponudu. Poslodavci ne moraju zaposliti kandidata samo zato što je potraga dugo trajala. A ni mi regruteri ne moramo prihvatiti ili nastaviti svaku suradnju. Ponekad upravo jedno pravovremeno NE otvara prostor za jedan dobar DA.
Autorica kolumne Iza kulisa tržišta rada #7: Daniela Marušić Gajica, konzultantica za zapošljavanje te vlasnica tvrtke AxonHire
